SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, July 11, 2017

In memoriam - Enver Djubo

Danas mi stiže još jedna tužna vijest. U Banjaluci je umro Djubo Enver. Svi mi koji smo radili u Radnoj organizaciji Profesionalna elektronika znamo Djubu. Bi je veliki stručnjak u svom poslu, jedan od nosilaca razvoja fabrike koja je u momentu kada sam je napustio početkom 91. imala oko tri i pol hiljade zaposlenih.

Džubu sam prvi put sreo kada sam nakon završetka fakulteta dobio posao u OOUR-u Telekomunikacioni uređaji gdje je bio direktor razvoja. Iz tog doba mi je ostao u sjećanju razgovor u njegovoj kancelariji na drugom spratu Tehničke zgrade. Sekretarica mi je rekla da direktor hoće da sa mnom razgovara. Bio sam iznenađen jer nisam bio od onih koji su bili na ti sa direktorom. Nisam znao šta bi mogao biti razlog našeg susreta. A razlog je bio jednostavan. Djubo mi je rekao da je primijetio da mi je plata mala i da trebam dobiti povećanje. I dao mi veliko povećanje. Tako je moj prvi direktni kontakt s Djubom bio veoma pozitivan. Bilo mi je drago da je cijenio ono što sam radio što mi je dalo dodatnu snagu da se još više potrudim da posao koji sam radio bude od koristi za OOUR.
Par godina kasnije Djubo je postavljen na mjesto direktora OOUR-a a onda je jedne godine odlučio da se povuče s rukovodeće pozicije, baš negdje u vremenu kada se očekivalo da će postati direktor cijele Profesionale. Postavlen je na mjesto savjetnika i na tom mjestu je ostao za sve vrijeme dok sam radio u Profesionali. Čini mi se da je više volio elektroniku i struku a da su ga rukovodeće pozicije manje zanimale.

U sjećanju mi je ostao i susret kada sam nakon odlaska iz Banjaluke po prvi put došao u posjetu gradu kojeg sam morao napustiti 93. tražeći mjesto pod suncem za sebe i familiju jer su neljudi činili sve da nas što više protjeraju. Sreli smo se 22. decembra u hladnoj kancelariji na trećem spratu NIC-a u kojem je prebačeno odjeljenje koje sam osmislio i formirao, djelimično i uz Djubinu pomoć. Raspitivao se o životu u novoj sredini (znao je da sam se dobro snašao i da radim na univerzitetu), ostalim Čajevčanima kojih je priličan broj završio u USA. Pričao sam mu kako se većina dobro snašla upravo zahvaljujući znanju i iskustvu stečenom u Profesionali. Bilo mu je drago da to čuje jer je Rudi Čajavec, a sa njim i Profesionala, bila na izdisaju.
Zadnji put sam ga na kratko vidio tokom posjete Banjaluci prošlog ljeta. Raspitivao sam se o njemu ali ga nisam mogao naći. I onda, jednog popodnevna, ugledah ga s kolegom iz Profesionale dok sam sjedio u bašti hotela Palas. Bio je jako mršav, hodao je uz pomoć štaka. Pozdravili smo se i kratko porazgovarali. Nisam znao da će to biti naš zadnji susret. Neko mi kasnije reče da se bori protiv raka, te opake bolesti koje rijetki pobijede.

Jutros je izgubio životnu bitku. Kratkim emailom iz Banjaluke se javio Vladimir Ivanović kojem se ovim putem zahvaljujem jer znam da će ova vijest ražalostiti mnoge koji navraćaju na ovaj blog. Sahrana će se obaviti sutra u 13 časova na Novom groblju u Banjaluci. Enver Djubo će biti ispraćem na vječni počinak od malobrojnih koji su ostali u gradu jer mnogi protjerani u Banjaluku navraćaju rijetko ili nikako. Bit će to još jedan tužan rastanak s ljudima koji su dali pečat gradu koji sa svakim gubitkom sve više gubi od svog nekadšnjeg sjaja.
Familije i prijatejima Envera Djube upućujem naše iskreno saučešće.

Labels: ,

9 Comments:

Anonymous sega said...

Porodici i svim ozaloscenim najiskrenije saucesce.
Sega i Brana

Wednesday, 12 July, 2017  
Anonymous Nataša said...

Teška vijest, napustio nas je Mr Enver Džubo, direktor Džubo.
Bio mi je direktor prvo u Institutu, zatim Profesionali. Drugačije ga nisam poznavala.
Iako smo živjeli u istoj zgradi, istina ne na istom ulazu, ne poznajem ga privatno. Sav njegov život odvijao se u Profesionali.
Bio je izvrstan inžinjer, iznimno vrijedan i pošten čovjek.
O njemu to mogu reći svi zaposlenici RČ, bez izuzetka!

Teško je, osipamo se, odlaze ljudi koji su gradili RČ i koji znaju kakav je to bio sposoban, snažan kolektiv.
Bolno je što se sve uništilo i što za nekoliko godina više neće biti svjedoka tih dana i naših ostvarenja.

Dragi direktore počivajte u miru!

Iskrena sućut Vama Fatima, djeci i rodbini.

Nataša i Miljenko Bokan

Wednesday, 12 July, 2017  
Anonymous Izet said...

Dzuba je bio covjek na prvom mjestu a onda veliki strucnjak i direktor. Sa ove posljednje funkcije je smijenjen u ona teska vremena jer se nije uklapao u "krvnu" sliku novog Cajaveca.
Iskreno saucesce cijeloj familiji.
Izet

Wednesday, 12 July, 2017  
Anonymous Senija Demirovic said...

Posljednji pozdrav velikom covjeku, strucnjaku, mr.Dzubi Enveru.
Nije bilo ni malo lako biti tehnicar strucnjaku Dzubinog nivoa,radili smo zajedno i u ona teska,ratna,vremena.Njegov entuzijazam, humor, zelja za stvaranjem boljeg i kvalitetnijeg proizvoda pomogli su mi da ostanem koliko toliko "normalna" u onim ne normalnim godinama.Hvala ti Dzubo!
Porodici i prijateljima iskreno saucesce.

Wednesday, 12 July, 2017  
Anonymous Emira i Sasa said...

Odlaze cajavecki i babjalucki velikani.
Iskreno saucesce porodici.
Dzindici

Wednesday, 12 July, 2017  
Anonymous Cadjo said...

Porodici I prijateljima iskreno saucesce,
Zlata I Cadjo.

Thursday, 13 July, 2017  
Anonymous Aljosa said...

Jos jedan velikan iz plejade cajevackih inzinjera nas napusti ali ostace sjecanje na njegove radne,rukovodne i ljudske uspjehe u bivsoj Profesionalnoj elektronici gdje je radio na radio uredjajima i vodio OOUR Telekomunikacioni uredjaji duzi niz godina. Imao sam srecu da ga upoznam po mojem ponovnom dolasku u RCajavec ROPE gdje sam nakon relativno kratkog treninaga Kod Bore Franjica u OOUR-U MO( masinske obrade) na nagovor vise ljudi prihvatio se duznosti direktora OOUR-a EEUS u kojem se uvede prinudna uprava kao jedan nonsens ili nastojanje da se nevide problemi u kojima je taj dio bio vec duze vremena, prije moga dolaska u RC. O Enveru sam vrlo brzo dobio mnogo informacija tako da sam u svojim kontaktima sa njim izrazavao moje duboko postovanje, jer osim kvaliteta koje sam nabrojao imao je i istancani smisao za humor, koji sam licno volio. Jedno vrijeme je obavljao duznost i generalnog direktora ROPE a vecim djelom bio drugi covjek profesionale kao zamjenik generalnog direktora. Vec tada su se pomalo osjecala vremena koja ce doci i nasavsi se sa njim sam u kancelariji pitah ga zasto neprihvata funkciju direktora ROPE. Nije mi direktno odgovorio ali mu ja rekoh da mi se cini da njegovo ime nije dovoljno dobro nasto me je znacajno pogledao. Kasnije tu moju slutnju je svojim pisanjem potvrdio jedan od visih rukovodilaca, pisuci o ocjeni Raifa Dizdarevica ,tada na celu predsjednistva SFRJ, o srpskoj fabrici R.Cajavec, gdje su dominirali rukovodioci iz redova srpskog naroda.
Dok se u ROPE smatralo da su TU i PT (prostorna tehnika) na cijem je celu bio Vito Rakic,kasnije dokazani nacionalista, uspjesi PT su velicani iako je TU imao bolje rezultate, ali mu je tada Enver bio na celu sto je izgleda bilo dovoljno da se njegov rezultat umanji. U danima kada se raspade bivsa domovina Enver je ostao u Banja Luci i sigurno dozivio dosta gorkih trenutaka od dojucerasnjih saradnika. Koliko znam nije se eksponirao i mnogo toga je gutao u sebi sto sigurno narusi njegovo zdravlje.
U meni ce ostati sjecanje na njegov markantni lik i barsunasti glas te zaista dobrog i uspjesnog inzinjera o kome mogu njegove kolege vrsnjaci dati mjerodavniji sud.
Nadam se da ce naci smiraj dusi a porodici izrazavam iskreno saucesce.
 
Aljosa Mujagic

Thursday, 13 July, 2017  
Anonymous Saima said...

Bila sam djevojčica kad se počela praviti cajevacka zgrada u našoj ulici.
Bio je to početak izgradnje zgrada u kojima su trebali stanovati ljudi sa svih strana bivše domovine i koji su trebali učestvovali u ubrzanom razvoju našeg grada.
Naša ulica  je bila zaista jedna multinacionalna sredina u kojoj smo svi bili kao jedna porodica.

Nevjerovatno kako su i ljudi koji su dolazili živjeti u toj zgradi, svi bili jedna velika gromada ljudi koje su imali najbolje ljudske karakteristike: poštenje, odgoj, stručnost.

Obzirom da dugo Pamtim, medju prvima su bili : ing Kajfez, ing Sulc, profesor Fabic,
ing Romcevic, ing Olivera Josifovic, ing Djubo, ing Vladimir Ristic, naša Natasa, tehničar Džanic,  porodica Culjak. Neki su stanovali kratko, a mnogi do početka ovog ludila.

Mislim da danas stanuje samo Nena Romcevic kćerka pokojnog Koste od starosjedioca.
Do 70-te do kad sam radila u RC mnoge sam sretala i divila im se iako mi niko od njih nije bio šef a Prof Olivera predavala u tehničkoj školi.
Kako je tada RC napredovao, tada smo bili u nekoj fuziji sa firmom iz Zemuna (trenutno se ne sjećam imena). Ja sam bila i član Radničkog savjeta ispred RC i odlazila tamo na sastanke.
Kako je tada bilo optimizma i sreće u radu u jednoj takvoj firmi.
Da li je to bio razlog da se sve  to razvali, da se strah kapitalizma povećavao od zemalja kakva je bila naša bivša domovina. Ovo  pitanje me progoni gledajući danas na šta su se svele sve današnje republike. Kolonije za koje se bore razno razni bjelosvjetski političari, samo da se dočepaju ovolikog bogatstva u prirodnim resursima.

Jednom sam pročitala proučavanje nekog svajcarskog istoricara da su dva najbolja sistema u novijoj istoriji bili humani apsolutizam Franje Josifa i Titov socijalizam.

Jako mi je zao zbog ove tužne vjesti o divnom čovjeku i komsiji , ali i pored ovog pakla od temperatura i posla oko kuće i dvorišta nakon 10 mjeseci odsustva , našla sam vremena da izrazim iskreno saucesve porodici.

Pozdrav iz paklenog Sibenika, Saima

Thursday, 13 July, 2017  
Blogger Vladimir Ivanovic said...

Jutros sam pričao sa Adisom, Enverovim sinom. Radimo u istoj firmi. Enver je imao rak debelog crijeva, ali ga je izlječio. Nakon toga je obolio od leukemije. Liječio se je od toga. Nedavno je dobio zapaljenje pluća i od toga je umro.

Thursday, 20 July, 2017  

Post a Comment

<< Home