Nekoliko uspomena
Moj prilog, mislim da će biti malo neobičan,
ali ponekada i uspomene u vidu malih stvari znače mnogo. Bar meni. Prlikom napuštanja Banjaluke u
jesen 1993. godine u jednu od (dvije) torbe sam ubacio par stvarčica koje mi
sada imaju još veću vrijednost i sjećanje na par perioda u mome životu.
NOVČANIK moga oca koji je kupio 1948. kada je počeo raditi na željeznici kao
mašinovodja. U njega sam stavio i 100 dinara (čini mi se da smo tu novčanicu
nazivali ‘’stoja’’), na njoj piše 1965-a, narodna banka Beograd.
 |
| Novčanik moga oca iz 1948. godine |
 |
| Sto dinara štampano 1965. godine |
PRIBOR ZA BRIJANJE (kupljen 1950-e nakon rodjenja moga brata), takodje od moga oca smo prosle godineš prilikom raspremanja stana poslije smrti naše mame. Znači, prilokom odlaska iz Banjaluke, 1995-godine, moja mama ga je ponijela. Za to, nismo znali. Sjećam se, u maloj Al-kutijici se nalazio mali sapun, moj otac bi napravio pjenu ….. i tako je to bilo u ta vremena do januara 1969-e, kada je nesretnim slučajem na poslu izgubio život.
 |
| Pribor za brijanje |
DIO
PRIBORA ZA CRTANJE ( iz godine 1949-e ili 50-e) koji
je prvo koristio moj najstariji stric, a kasnije mladji i na kraju i moj brat.
U ta vremena pribor je bio kompletan u jednoj crnoj Richter kutiji, izmedju
ostalog sjećam se i ‘’držala’’ u koji se sipao tuš kao i ‘’pera’’ različitih
debljina.
 |
| Pribor za crtanje |
MOJA PERNICA,
prilikom polaska u prvi razred osnovne škole,
1959. godine, dobio sam PERNICU, možda smo to još nekako nazivali ali ja se
sjećam …. samo ovoga izraza.
 |
| Pernica |
 |
| Cipele PEKO, Tržić |
OSTACI
‘’Infokonta’’,
kako se zvala mala firmica koju su osnovali i radili u njoj, Kata Pehar i moja
malenkost. Naime u vrijeme predratnih promjena kod nas (privatizacije ili
‘’osamostaljivanja’’), po savjetu
našeg omiljenog direktora (za sva vremena veliko mu HVALA) Kata i ja počinjemo
raditi zajedno, knjigovodstvene usluge za ‘’mala preduzeća’’ a naš najveći
poslodavac je bila robna kuća TRIGLAV ....kasnije KASTEL. Po odlasku iz Banjaluke u mojoj torbi su
ostali PEČAT i KLJUČIĆ od pretinca iz SDK-Banjaluka. Ništa više nego lijepa
uspomena, iako je sve propalo ...... Kata je napravila prvi korak za svoj
daljnji rad u Rijeci a ja veoma važnu pripremu za kasniji rad ovdje u
Holandiji.
 |
| Ostaci INFOKONT'a |
Pozdrav
svima.
SegaLabels: sega
posted by co | 3:00 PM
2 Comments:
Ovaj Segin prilog me vrati u neka lijepa vremena kojih ću se uvijek sjećati. Znam da ima i onih koji ta ista vremena vide i osjećaju drugačije ali neću sada o tome.
Danas sam htio napisati par riječi o INFOKONT-u, firmi koju Sega spominje a koja je ukrstila naše puteve da bi ih rat poslao na dvije strane svijeta.
Početkom devedesetprve sam donio veoma hrabru odluku: napustio sam Rudi Čajavec, RO Profesionalna elektronika i upustio se u nesigurne vode privatluka. U Čajavecu sam imao lijep posao, odličnu platu, sigurnu budućnost (tako smo svi u to doba mislili), podršku od rukovodstva Profesionale (odjeljenje koje sam vodio i koje je formirano na osnovu mojih ideja i vizija je preraslo OOUR TU i bilo izdignuto na nivo cijele fabrike), dobio sam kadrovski stan, često išao na službena putovanja u inostranstvo, jednom riječju, ništa mi nije nedostajalo. Međutim, želja da svoju sudbinu sam određujem, u trenutku kada se na čelu vlade bivše Juge našao Ante Marković, taj čovjek blagog osmjeha i velikih vizija, je bila jača. Osnovao sam firmu IDENT i krenuo od nule.
Važan dio poslovanja preduzeća je bilo knjigovodstvo a tu sam imao malo iskustva. U početku su ga vodila dva poznanika (prilično dobro ali ne onako kako sam ja to zamišljao) a onda se pojavio INFOKONT, firma čiji pečat i ključ nam je Sega „predstavio“ u svom prilogu. Bio sam odušeljen njihovim radom i poslovnošću. Sega je jednom nedeljno dolazio u IDENT da pokupi poslovnu dokumentaciju i time su prestjale moje brige o poslovnim papirima. INFOKONT je obrađivao dokumente, pripremao uplate za SDK (Službu društvenog knjigovodstve), vršio sva potrebna (zakonska) plaćanja, arhivirao dokumente u svojim prostorijama. Sega je, koliko mi se čini, tada dolozio Renoom 4, tačno na vrijeme tako da sam jedan veliki dio posla mogao skinuti sebi s vrata. Čak je i provjera poslovanja firme, koju su radili insprektori SDK, vršena u prostorijama INFOKONT-a. Sjećam se prve kontrole koje je vršio ispektor (ime sam mu zaboravio ali mu se face dobro sjećam, a znam da je gradu važio za veoma strogog) i njegove pohvale na posao koju su Kata i Sega radili. Bio je to lijep osjećaj kada nisi mislio da bi te mogla stići kazna financijske policije u slučaju eventualnih grešaka u poslovnim knjigama.
INFOKONT je bio dio svijetle budućnosti koja nam se činila izvjesnom. U gradu su nicale male firme na svakom koraku, potrebe za računarskom opremom su rasle (to je uticalo da je promet IDENT-a stalno rastao), također je rasla potreba za firmama koje će voditi finacijske poslove a INFOKONT se veoma brzo pročuo po svojoj poslovnosti i korektnom odnosu prema svojim mušterijama.
Ali, sve ovo je trajalo prilično kratko. Idioti su došli na vlast, nacionalizam je postao odlučujući faktor i najvažnija stvar u životima većine, bivša Juga, a sa njom i Bosna, su srljale u ponor koji je završio ratom. Većina sposobnih i ambicioznih su rastjerani na sve strane svijeta a u starom kraju su zavladali ratni profiteri i prevaranti i takvo stanje vlada evo već više od dvadeset godina. Nama, koji smo bili dio nečega što je imalo šanse da uspije i da donese prosperitet u te naše krajeve sada jedino ostaje da se prisjećamo tih lijepih vremena i duha koji nam je davao nadu da će najsposobniji isplivati na površinu i povući zemlju naprijed u trenutku kada je ona tražila izlaz iz krize koja ju je zahvatila. Zbog toga mi je ovaj Segin prilog posebno drag.
Segin prilog je pun lijepih emocija i sjećanje na nase drage roditelje kojih nase generacije vec odavno nemaju. Rijetki su sretnici koji mogu i danas da zive s njima ili u njihovoj blizini.
Milanov komentar je pokazao da smo imali veliku šansu u cijelom regionu da imamo ovaj napredak u svijetu, biznisa, inovacija, tehnologije a na celu toga osobu u liku Ante Markovića. Ali nismo imali pameti.
Ideologija SANU i Kosova je bila smisao svega.
Sad sve to imamo u regionu. Svi slični Segi i Cou bez obzira kojem rodu pripadaju, i u kojem djelu Juge su zivjeli, na srecu odmah otisli i sa svojim znanjem morali uspjeti.
Sada kada smo sve to mogli ovdje imati i da bude nase, najveci broj bivših Jugoslovena su postali kapitalističko roblje iliti vlasnistvo raznih probisvjeta. Izuzimam poštene poslodavce i uspješne biznismeni kakvih je danas moglo biti mnogo vise da su u te uslove ulazili sa poštenjem i svojim zarađenim kapitalom.
Mi Sarajlije smo imali hendikep sto smo mislili da je multinacionalnost nase glavno oruzje i da nam se nista ne moze desiti.
Kad je sve vec uzelo maha, kad su se svi putevi zatvorili, onda je preostala samoodbrana i
borba za goli zivot.om
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home