Lima

Dugogodišnja želja, inicirana prvom knjigom Eriha von Denikena još krajem šezdesetih prošlog stoljeća, je konačno ostvarena. Na put u Peru smo krenuli 6. septembra ove godine nakon što smo nekoliko godina propuštali priliku da se upustimo u avanturu koja bi vjerojatno ostala samo to, avantura, da ne bi demokratskih promjena i rata kojeg su one donijele. Teško da bi se iz rodnog grada odlučili na tako dalek put. Ovako, avionom iz Pittsburgha do Lime smo stigli za nešto više od 5 sati a moje zadnje putovanje do Banjaluke je trajalo više od 24 sata.

Miraflores

Iako mi je poznato da su teorije iznesene u Denikenovim knjigama samo teorije, bez ikakve naučne podloge, da se Denikenu teško može vjerovati jer je osoba sumnjivih moralnih vrijednosti, misterija Inka i Machu Picchu-a su mi se vrtili u glavi često i želja da jednom vlastitom nogom prošetam njegovim kamenim ulicama je stalno bila prisutna. I konačno se dugogodišnja želja ostvarila iako je njeno ostvarenje došlo u, za mene, prilično nezgodno vrijeme. Iz Banjaluke sam se vratio narušenog zdravlja a problemi su se samo povećali nakon posjete doktoru za srce. Prepisao mi je dva lijeka koji su mi uzrokovale dodatne teškoće (osjećaj umora, pospanost, malaksalost). Ali, odustajanje nije dolazilo u obzir. Čak ni preporuke dobronamjernih da ne idem me nisu pokolebale. Odluka o putu je davno donesena, paket aranžman je kupljen još u aprilu i tu se više ništa nije moglo promijeniti. Kada je oko 8 sati uveče avion sletion na aerodrom u Limi, konačno sam pod nogama osjetio tlo po kojem su hodali pripadnici naroda za čiju pojavu su vezane mnoge nepoznanice i misterije. Machu Picchu je bio na dohvat ruke i nikakvi zdravstevi problemi me nisu mogli spriječiti da ga konačno vidim vlastitim očima. I osjetim tu mističnu atmosferu u visinama Anda gdje se taj tajanstveni gradić Inka smjestio.

Na obali Pacifika

Na aerodromu su nas dočekali predstavnici agencije Gate1 koji su uz nas bili cijelo vrijeme. Tu smo se upoznali sa Rubenom, potomkom drevnih Inka, koji je našu avaturu učinio još zanimljivijom odličnim poznavanjem drevnih civilizacija a i današnjih prilika u Peruu.

Larcomar mall

Smjestili su nas u pristojan hotel u najotmjenijem dijelu Lime, Miraflores, u kojem žive bogati i gdje su smještene mnoge svjetske kompanije i trgovine. Od našeg hotela do obale Pacifika je manje od 10 minuta laganog hoda. U blizini su smješteni svi poznati američki restorani, na obali Pacifika je izgrađena moderni mall Larcomar a nedaleko je i najveći market suvenira.

Nakon doručka autobusom smo „prošetali“ različitim dijelovima Lime uz stručno vodstvo profesionalnog vodiča, još jedne tipične Peruanke, potomke Inka, koja nam je pričala o historiji dijelova grada kojima smo prolazili. Lima je veliki grad od oko 10 miliona stanovnika u kojem su svoje mjesto pod suncem našli i oni super bogati ali i mnogo onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Na jednoj strani se mogu vidjeti veleljepne moderne građevine i raskošne vile iz doba kada su Španci porobili Južnu Ameriku dok u isto vrijeme sirotinja živi u dijelovima grada gdje je jedna građevina ružnija od druge, gdje gotovo niti jedan objekat nije potpuno završen i gdje se na ulici prodaje sve i svašta. Naš vodič nam je pričala o tim ogromnim razlikama u bogatstvu koje se ne smanjuje. Problem siromašnih je što ih je većina neobrazovana a bez obrazovanja nema bjega iz siromaštva i bijede.

Manastir San Francisco

Nakon vožnje autobusom, zaustavili smo se u historijskom centru Lime kako bi obišli manastir San Francisko i prošetali poznatim trgom Plaza Mayor. Posjeta manastiru je bila posebno zanimljiva uz stručna objašnjenja našeg vodiča. Građen više od 100 godina (radovi su počeli 1673), izdržao je nekoliko zemljotresa i održao se do danas. Hodali smo njegovim prostorijama, ograđenim vrtovima, prostranim balkonima i natkrivenim prostorima, posjetili biblioteku u kojoj su smještene veoma rijetke knjige, neke čak starije od vremena dolaska Španaca, spustili se u katakombe u kojima je sahranjeno oko 25 hiljada duša. Slikanje je, na žalost, zabranjeno pa ništa od tih zanimljivih detalja nisam mogao zabilježiti.

Plaza de Armas of Lima

Plaza Mayor ili Plaza de Armas of Lima je prostrani trg oko kojeg su smještene mnoge važne građevine: palata vlade, Lima katedrala, palata arhibiskupa Lime i druge. To je mjesto rođenja grada Lime kojeg je 1535 godine uspostavio osvajač Francisco Pizzaro. Imali smo oko pola sata vremena da sami razgledamo trg i napravimo pokoju sliku za uspomenu. U sjećanju su mi ostale raskošne građevine s karakterističnim balkonima, naoružana garda oko palate vlade, djevojčice u školskim uniformama koje su anketirale prolaznike kao dio školskog rada, neka posebna smirujuća atmosfera različita od one u centrima velikih gradova.

Jedan od historijskih trgova Lime

Nakon obilaska trga ponovo smo sjeli u autobus i zaputili se u naš hotel vozeći se kroz druge dijelove grada. Ponovo smo slušali objašnjenja našeg vodiča o dijelovima grada kroz koje prolazimo ali je količina informacija bila tolika da sam malo toga zapamtio.

Uveče smo išli na večeru u restoran u kojem smo, uz jelo, mogli uživati u igrama u kojima su bile zastupljene mnoge etničke grupe koje žive u Peruu. Posebno su nam se svidjele raskošne nošnje po čemu su južnoameričke civilizacije poznate. Program je bio zanimljiv ali je zato hrana bila prilično neukusna i svakodnevna. Bio je to tipičan američki buffet, čak mnogo lošiji od onih koje sam imao prilike kušati kod sebe u Pittsburghu.

Tako je prošao naš prvi dan na našem putu za Machu Picchu. Zanimljivi događaji tek slijede.