SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, October 16, 2015

Ponedeljak, 12. oktobar 2015.

Lake Superior
Neradni ponedeljak, cisto plavo nebo i priroda u najljepsim bojama. 

Iskoristili smo taj dan da odemo na Mont Tremblant, obliznju planinu u lancu Laurentides. Ne mora se biti veliki majstor fotografije kad je sve tako lijepo.
Vec slijedeci dan su dosli vjetar i kisa, lisce je palo na tlo u velikim kolicinama, na radost gljivica i bakterija, koje ce uraditi svoj dio posla u tom beskonacnom prirodnom lancu.

Priroda ostaje velicanstvena i perfektna sa ili bez ljudske vrste.

Zavisi koliko ljudska vrsta krsi prirodni red.

Pozdrav svima od Dubravke

Lake at Casino

Plavo nebo

Pogled iz kabine

Poslije podne na putu

Ptičija perspektiva: selo Mont Tremblant i jezero

Selo Mont Tremblant

Vjerovatno zadnji dan za lađe

Labels:

5 Comments:

Anonymous Saima said...

Gledam ovu ljepotu, ovu čistoću i urednost i ne mogu se nadiviti. . Od juce razmisljam kako da se javim. Da li prilogom ili komentarom, jer sam u tako " bestežinskom stanju" . Odlučih se sa ovaj komentar.
Vec nedelju dana se pripremamo za odlazak u Holandiju. Sin nam je prije dva mjeseca kupio karte putem interneta Sarajevo-Beograd - Amsterdam preko agencije Airserbija u Beogradu.
Juce na aerodromu momak na šalteru je dugo gledao moj pasos i na moje pitanje ima li problema, odgovorio je da ima. Rekao je da mi pasos ističe 29. 12. 2015, a za ulazak u EU treba da bude trajnost pasosa duža od tri mjeseca. Kad smo javili sinu on je nazvao policiju na aerodromu Sipol i tražio je informaciju. Odgovoreno mu je da u Holandiji mora biti trajnost duža od sest mjeseci.
Nije bilo druge nego povratak kuci.
Inace sam osoba kad je nesto neminovno i nema nikakve mogucnosti za rješavanje, ja to odmah prihvatim . Ovaj put sam osjecala samo tugu.
Najgore od svega niko to od prijatelja kojima sam se javljala da nisam otputovala nije imao pojma. Odgovor mjerodavnih je bio da ima na internetu. Nevjerovatno je da ljudi koji prodaju karte ne traze u podatcima o putniku i trajnost pasosa.
Javila sam i prijateljici iz Beograda kod koje smo u povratku trebali biti gosti i prekinuti putovanje na 5 dana.
Utješila me je tako sto je ispričala slučaj sa njenim prijateljima. Ovo sve vazi za sve zemlje koje nisu u EU. Rekla je da sam imala srecu sto je službenik na šalteru to znao pa sam se odmah vratila. Nikad nigdje ni u medijima nije bilo bilo kakvo obavijestenje. Njene prijatelje su vratili iz Amsterdama pod policijskom pratnjom jer ih je službenik na šalteru pustio, a imali su isti problem sa pasosem kao ja.
Ne znam je su li imali BH ili srbijanski pasos jer mnogo nasih ljudi zivi u Srbiji jos uvijek sa nasim pasosem ili isto vazi i za njihove pasoše. Nisam se sjetila da je pitam
Onda sam gledala ove slike i poželjela da svima koje muci nostalgija kazem ,, da kako god im bilo, i ma gdje bilo " budu sretni sto su gradjani svijeta a ne gradjani Balkana ili gradjani stotog reda. To nam sve rade ovi luđaci koje uvijek sami biramo.
Jos ne znam da li ce sinu vratiti pare , za oboje ili samo mene, jer Vice je sa hrvatskom putovnicom mogao otputovati. Mozda je i to razlog da nas perfidno pljačkaju. Jer profit je najvažnijima svim nivoima. Morala sam ovo napisatiam
Pozdrav Saima
P.S.
Ne znam kako se drugi nose sa tugom za Nadom. , ja tesko . Stalno mislim na nju i fale mi njeni komentari i prilozi,. Iako se nikad nismo srele, ovaj blog pravi neka nevjerovatna prijateljstva i sve one koji su se javljali sa svojim imenima i prezimenima nikako ne zaboravlj

Saturday, 17 October, 2015  
Anonymous Sega said...

Pojedini saradnici bloga se vec prepoznaju po stilu pisanja i izboru slika tako da ih mozes prepoznati bez potpisa. Kod Dubravke je tako ili mozda zato sto je poznajem od prije. Steta sto nismo mladji pa da mozemo jos koju deceniju duze uzivati. Zato, dragi prijatelji (saradnici) pisite, pisite, posto dolaze duge zimske veceri.
Za Saimu: vjerujem da ti je sin pri vadjenu avio-karata uplatio vrstu "osiguranja" tako da ce dobiti povrat novaca.
Otkako je Nada preminula i ja sam u nekakvom "vakumu"..... svaki dan pogledam blog.....mislim nesto napisati....sjetim se Nade i dalje nista. Ako ovo Saco bude citao mozda ce malo napisati nesto o njoj, posto su radili zajedno.
Do slijedeceg javljanja, mnogo pozdrava svima.
Sega

Saturday, 17 October, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Dobili smo obavijestenje da povrata novca nema,Ovaj put za dvoje je koštao 440 Eura i nema mogucnost osiguranja jer je jeftino,. Do sada smo putovali preko Zagreba i koštalo je uvijek oko 1000 eura sa osiguranjem .
Sin nam je rekao da smo dobro prosli jer bi Vicu pustili morao bi izici, a mene bi sprovela kao kriminalku.

Pozdrav Saima

Saturday, 17 October, 2015  
Anonymous dubravka said...

Draga Saima zivot svasta nosi, zeljela bi da te malo utjesim ako mogu. Ja sam bila prosle godine u San Diegu kod moje rodice koja je iz Sarajeva otisla u onim teskim danima, pa preko Beca, skrasila se u San Diegu. Bila je to kratka posjeta i ona se spremala na put u Bec kod kcerke da vidi novorodjenog unuka. Ja sam trebala uhavtiti avion jedan sat poslije nje, tako da smo bile zajedno kad se prijavljivala. Isto joj se to desilo kao i tebi. Djevojka na salteru ju je poslala kod sefice jer kompjuter ne prihvata njenu kartu. Onda smo isli kod sefice koja je izgledala iskusna zena. Objasnila je da datum povratka ulazi u zadnja tri mjeseca od trajanja pasosa. Posto ide preko Zurich, oni su ti koji ne daju prolaz. A Svicarska i nije clan EU. Ali zena je bila pametna, pa je joj nasla kartu za povratak tri dana ranije i rekla da ona ponovo moze promijeniti kartu i vratiti se kad je i htjela jer u povratku to ni ne gledaju. Tako je moja sestricina otisla, a moj avion je kasnio jer u San Diegu nemaju opremu da odlede zaledjena krila, pa sam izgubila vezu u LA, cekala jedno 6 sati, ukupno putovanje je trajalo oko 12 sati. Nista nas ne smije iznenaditi. Posto su mi roditelji i brat u Americi cesto putujem tamo u prosjeku dva puta godiisnje, i mogu reci da su putovanja vise neprijatna nego prijatna. Ne zam da li te to moze utjesiti. Nekoliko puta koferi nisu stigli sa mojim avionom. nekolko puta velike neprijatnosti sa americkim carinicima.kad mi je brat preselio nisam imala njegovu novu adresu, a bila sam dovoljno glupa da kazem da ne znam, umjesto da sam napisala bilo sta. onda je bilo spominjanje nekog clana iz kriminalnog zakona i ponavljanja istih pitanja da se vidi hoce li me zbuniti.Ne znam kako je putovati po Evropi, za ove Americke "lokalne" linije mogu reci da su daleko ispod minimalnog nivoa sto se tice usluga. Da li je sve to ceh za relativno jeftine karte ? prije tri godine sam isla u Kinu i imam visoko misljenje o njihovim uslugama na aerodromu i u avoinu. Premasili su ove na zapadnoj strani u lokalnim linijama. To je bila moja prica, nadam se da ce ti biti lakse kad znas da nisi sama koja se nasla u takvim neprijatnostima. Za pet dana ce to biti neprijatno sjecanje, a za pet godina samo sjecanje, koje ces pricati unucima. P.S. Tesko je prihvatiti istinu da je Nada otisla Pozdrav svima od Dubravke

Saturday, 17 October, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Draga Dubravka
Javljam se sa malim zakasnjenjem, jer moj sin Frane sa familijom odlazi u nedelju u Gruziju na novi projekat. Čuvanje unuka i redovne obaveze dok su se oni pakovali oduzimalo je mnogo vremena.
Tvoj me komentar utješio i shvatila sam iz ovoga da se ljudima koji cesto putuju svasta desava.
Mojoj komsinice se udala kcerka prije godinu dana i otisla sa muzem u Njemačku. Ona se sprema 01. 11. U Njemačku, jer kcerka treba da se porodi. Rekla sam joj da pogleda dokle joj vazi pasos. Njen odgovor je bio da ga je skoro izvadila i nije ga ranije nikad imala. Isla je samo u Hrvatsku na more dok se moglo samo sa osobnom kartom.
Pomogla sam rodici koja u januaru ide u Austriju sa muzem i dvoje djece na skijanje. Dozivjeli bi ovo isto kao i ja a vec su rezervirali hotel u nekom austriskom skijalištu. Imat ce vremena da odmah odu vaditi nove.
Zaista ovdje niko jos s kim sam razgovarala ne zna nista o odlasku u EU osim da se moze biti pola godine u jednoj godini.
Tako je ovo jos jedan podatak o jadu i čemeru u kojem ovaj narod zivi, neprestano sam sebi birajući ovu vlast.
Pozdrav Saima

Friday, 23 October, 2015  

Post a Comment

<< Home