SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, October 23, 2015

"Kulturno uzdizanje"

Dame se uredile
Jesen stiže a s njom i kraći dani, niže temperature, više vremena provedenog u kući. Vanjski radovi se uglavnom privode kraju iako me još uvijek lijepo vrijeme izvlači napolje. Treba uživati na suncu sve dok se može jer kada stigne zima i temperature padnu ispod nule, najviše vremena ću provoditi ispred kompjutera i televizora, čekajući da stigne proljeće.

U ovo vrijeme obično češće posjećujemo kulturne događaje. A ovdje ih ima na pretek, samo se čovjek mora odlučiti da uveče iziđe iz kuće.

Ispred ulaza u Benedum
U zadnjih desetak dana dva lijepa događaja. Posjeta Benedum centru i uživanje u odličnoj postavci poznate Verdijeve opere Nabuko. Odlični pjevači, bogati kostimi i prelijep ambijent. Svaki put kada posjetimo Benedum centar, jednu od nekoliko koncertnih dvorana u Pittsburghu, osjećam se lijepo. Ovaj put je i publika uglavnom bila lijepo obučena kao što i priliči kulturnim manifestacijama. Inače se na koncertima može vidjeti svašta. Raja dolazi u šlapama, farmerkama, kratkim hlaćama koje više liče na gaće nego na hlaće... Naše dame (išli smo zajedno s Tufekčićima) su, na naše čuđenje, dobile kompliment od jedne gospođe za toalete pa sam uz prilog zakačio jedini, istina ne baš najboljeg kvaliteta.

U halu Carnegie Music Hall-a
Nekoliko dana kasnije prva postjeta Carnegie Music Hallu u Oacklandu, dijelu Pittsburgha u kojem su smešteni University of Pittsburgh, Carnegie Mellon University i mnogobrojne svjetski poznate bolnice. I ponovo jedno izuzetno lijepo veče uz Norah Jones i njenu muziku. U Americi je broj onih koji se profesionalno bave muzikom ogroman i veoma je teško isplivati na površinu. Norah Jones, kćerka popularnog indijskog muzičara i kompozitora Ravi Shankara, koji je šezdesetih surađivao s George Harrisonom iz Beatlesa,  je to uspjela svojim specifičnim stilom koji je odmah privukao i moju pažnju. Njena muzika, kombinacija đeza, popa i kantri muzike, je veoma ugodna uhu. U interesantnoj dvorani Carnegie Music Hall, u kojoj do sada nismo bili, su se u velikom broju okupili njeni obožavaoci, i mladi i stari, a ona se odužila lijepim nastupom i odličnom svirkom. Za koncert smo saznali slučajno, na radiju, i odmah se odlučili da idemo jer Norah Jones spada u malu grupu muzičara koje sam želio vidjeti a ranije nisam bio u prilici. Većina najvećih svjetskih muzičkih zvijezda me uopće ne privlače,  jer u njihovim nastupima je sve drugo važnije osim muzike. Norah pripada onoj drugoj grupi kod koje do izražaja dolazi muzički talent i kojoj pirotehnika i skakanje po pozornici u provokativnoj odjeći nije potrebno.

Norah Jones u akciji

Pogled na pozornicu - publika tek pristiže
Naše „kulturno uzdizanje“ se nastavlja slijedeće nedelje odlaskom na predstavu u Bayham Theater gdje nastupa plesna grupa iz Indije koja će nam približiti ovu za nas daleku i još uvijek pomalo mističnu zemlju. Grupa plesača koja je svjetsku slavu stekla spektaklom pod nazivom Mystic India u Pittsburgh donosi duh indijskih pokrajina Rajahtsan, Tamil Nadu, Maharahstra, Punjab, Uttar Pradesh i Gujarat. Ako je suditi po kritikama, očekuje nas spektakl u kojem bi trebali uživati.

Norah svira nekoliko instrumenata
Za blog sam pripremio par fotografija snimljenih u Carnegie Music Hallu, dvorani koja nas je iznenadila ljepotom i prisnom atmosferom. Nadam se da nam ovo neće biti jedina posjeta ovom lijepom zdanju koje se nalazi u sklopu kompleksa koji je izgradio poznati bogataš Andrew Carnegie a kojeg čine dvorana, muzej i biblioteka. I u našem malom mjestu koje je dobilo ime po istoj osobi se nalazi lijepa biblioteka i koncertna dvorana koju je Andrew Carnegie izgradio ali još niti jednom nismo prekoračili njen prag. Nadam se da ćemo ove zime i to ispraviti jer smo stigli u godine kada se ima više vremena i za neke druge stvari u životu osim borbe za goli život.


Pogled na predulaz s balkona, uz čašu vina
Norah još jednom

Pogled na plafon predulaza


Za one koji požele poslušati jednu Norinu pjesmu, evo je:

3 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Drago mi je da ovako uzivate i u prirodi i u kulturnim desavanjima. Sve je to lijepo ali tek kad Nera ode u penziju shvaticete sta znaci Sloboda.
Ja se svako jutro budim sa nekadašnjim " radnim pitanjem" sta sve danas moram.
I onda sebi odgovorim " ne moram nista". Onda svaki dan donese SVASTA. Ali kad imas 24 sata na raspolaganju i samo u tvom vlasništvu, osjecaj je poseban.
Ne znam je li svakom tako ili je od osobe do osobe, ali za vas sigurno znam da ce biti. Čekajte i uzivajte .Pozdrav Saima

Wednesday, 28 October, 2015  
Anonymous sega said...

Saima, bas si u pravu. Kada sam prestao raditi, prve dane...pa i sedmice bih svako jutro skakao kao "lud"..nisam cuo sat da je zvonio, zakasnicu na posao ??
Medjutim, vracajuci se u stvarnost da vise nisam obavezan, svaki puta dobijem nekakav prelijep osjecaj. Naravno, svaki dan je jos predugacak ali bez velikih planova je najljepse a za ono sto je potrebno uraditi, uvijek se ima vremena.
Jos jednom upucujem kompliment svojoj kumi i Neri, moj kum i Co se sigurno "sepure" s vama.
Cekam njihovu reakciju.
Pozdrav. Sega

Wednesday, 04 November, 2015  
Blogger co said...

Ja Sega ne smijem komentirati da ne bih nešto zabrljao jer kada stigneš u ove godine, moraš paziti na svaku riječ.

A što se tiče "kulturnog uzdizanja", tvoji kumovi su se u zadnji momenat odlučili da nam se pridruže u nedelju pa ćemo se opet zajednički "kulturno uzdizati". Ako ovako nastavimo, ko zna gdje nam je kraj.

Thursday, 05 November, 2015  

Post a Comment

<< Home