SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, September 25, 2015

Nordijsko hodanje

Strpljivo sam čekala i dočekala septembar.
Vrućine su ovog ljeta bile nepodnošljive.
Gotovo cijela dva ljetna mjeseca  provodila sam u zatvorenom klimatiziranom prostoru, a ne volim ga, ostavština je to iz proizvodnih prostora Mikroelektronike.
Konačno dočekala ugodan boravak na otvorenom.

Od 1.9. sam krenula na nordijsko hodanje, učlanila se s prijateljicom u GOOUT grupu u kojoj nas je oko 20-tak, s dvoje mladih trenera, hodamo Maksimirom 2 x tjedno u ranim jutarnjim satima.

Iz sjedilačkog položaja krenula na hodanje i uživam kako u hodanju tako i u prirodi.

Jutra najviše volim; svježina, miriši zemlja, miriši bilje, šuma puna ozona, istočno sunce probija krošnje drveća dajući šumi bajkovitost, ptice se bude i pospanoj šumi daju karakterističnu ugodnu «šumsku buku» baš koliko treba da potpuna tišina, nama naviklima na gradsku buku, ne zasmeta.

Za nordijsko hodanje svi znate, ali pretpostavljam, poznavajući navike nas Balkanaca, malen je broj onih koji ga prakticiraju.
Čini se jednostavnim, ali treba naučiti pokrete i uskladiti ih; 15 min pravilnog hodanja ekvivalentno je 10 min trčanja, 90% naših mišića je aktivno, prokrvljenost organizma je potpuna. Preporučujem vam ga.

Iako redovito, što znači gotovo svakodnevno u ranim jutarnjim satima vježbam yogu, ipak aerobne aktivnosti, kakve god primjenjivali, nemaju zamjenjitelja.
Planinarenje je moje društvo iz opravdanih razloga malo ostavilo po strani, vratit ćemo mu se svakako, ali tada sa štapovima.

Moj je organizam jedva dočekao da se snažno fizički pokrene i da se barem u tim trenutcima odmakne od ružne svakodnevice prepune izbjegličke patnje, nepotrebnih konflikata, bolesti, smrti, nesreća, predizbornih bljuvotina na TV i ostane koliko-toliko normalan.


Pozdrav svima, Nataša



Labels:

5 Comments:

Anonymous dubravka said...

To je bas lijepo i za tijelo i za dusu. Disanje cistog vazduha je najbolja vjezba,
Zanima me gdje je napravljena prva slika.
Pozdrav
Dubravka

Tuesday, 06 October, 2015  
Anonymous Nataša said...

Prva fotografija snimljena je u Maksimiru u jugoistočnom dijelu livade na kojoj je mogila. Maksimir je svega nekoliko minuta udaljen od mog stana, često sam ga posjećivala, ali tek u ovih mjesec dana koliko se bavim nordijskim hodanjem uviđam koliko sam ga malo poznavala. Izvan uobičajenih staza mnogo je više onih koje rijetki posjećuju, koje zadivljuju bujnom vegetacijom bez prevelike ljudske intervencije.
U narednim mjesecima usmjerit ćemo se i u dvostruko veću park šumu Dotrščina, koji se nastavlja iz sjeveroistočnog dijela Maksimira do i uz Medvednicu.
Spomen park Dotrščina zaslužuje da bude znatno više posjećena.
Pretpostavljam da dovoljno poznaješ Zagreb i da ćeš se snaći u uvom mom kratkom opisu.
Zagreb je u svakom pogledu na iznimno dobrom položaju, zanimljive je povijesti, pa samim tim i kulture, te je sve više domaćih kao i turista koji to otkrivaju i osvješćuju.

Predivna fotografija suhozida i jezerca nažalost ne znam gdje je snimljena.

Srdačan pozdrav, Nataša

Tuesday, 06 October, 2015  
Blogger Nera said...

Ako ikad budemo živjeli u Zagrebu, pokušaću da se ubacim u Natašino drušfvo.

Tuesday, 06 October, 2015  
Anonymous Made said...

i ja ;)))

Wednesday, 07 October, 2015  
Anonymous Nataša said...

Hvala oboma, bit će mi drago, a vi nećete požaliti. -:)
Pozdrav, Nataša

Wednesday, 07 October, 2015  

Post a Comment

<< Home