SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, July 14, 2015

Terschelling

Sega - brzi smo od jedrenjaka
Dragi moji Banjalucani i blogovci evo konacno se i ja javljam, posto sam od 6.jula na odmoru 4 sedmice a potom se moj radni vijek zavrsava. Kod kuce imam dovoljno obaveza, u medjuvremenu sam nasao novi klub gdje cu 2-3 puta sedmicno drzati rukometne treninge i na taj nacin, zasada popuniti ‘’duge dane’’. Sam sebi sam stavio u zadatak da napisemo nesto o nasoj domovini a posto ja imam dvije domovine, izabrao sam onu drugu, novu, u kojoj zivim svoju ‘’drugu’’ ili ‘’novu’’ fazu zivota. Moja prva domovina, Jugoslavija, kazu da vise ne postoji, kazu da je ex-Jugoslavija…. kazu da nije valjala te da su napravili nove drzave po mjeri covjeka.

Valjda to dolazi samo po sebi, cim imas malo vise slobodnog vremen,  sjecanja je sve vise i vise: djetinjstvo, skola, bavljenje sportom, rana i kasna mladost, prve simpatije, prvo zaposlenje, radni vijek, osnivanje porodice, djeca, njihovo odrastanje, nestanak Jugoslavije.  Koliko se toga desilo, koliko godina iza ledja,  a sve je tako kratko trajalo…cini mi se dok trepnes…samo dok trepnes…zivot prosao (skoro).

Moja nova domovina je Holandija. Zemlja koju sam zavolio, mala ali lijepa a i sve vise mi lici na na onu, moju staru, bivsu Jugu. Taj osjecaj prema Holandiji se razvio i kod moje djece a posto obojica znaju za moju ‘’prvu ljubav’’ u Holandiji, prosli mjesec su spremili iznenadjenje za mamu i tatu.

Odlazak na  otok TERSCHELLING.



Taj otok je moja prva ljubav u Holandiji, prva i posljednja. Po dolasku u novu domovinu, na otoku Terschelling smo stanovali pola godine. Tu smo ucili prve holandske rijeci, tu je Davor posao u skolu, naucio voziti bicikl, tu smo upoznali prve prijatelje (druzimo se jos uvijek), tu smo upoznali obicnosti i neobicnosti Holandije i Holandjana.

Frieslandski otoci
TERSCHELLING je jedan od 5 otoka na sjeveru Holandije. Svi otoci su veoma slicni sto se tice konfiguracije terena, nacina zivota otocana, njihova posebna gostoljubivost (izrazenija nego na kopnu). Otok Texel pripada regiji Noord-Holland a Vlieland, Terschelling, Ameland i Schiermonnikoog su dio regije Friesland.

Sjeverni dio otoka je pjescanim dinama zasticen od mora a juzni dio (prema kopnu) vjestackim nasipom (de dijk). Na otoku zivi oko 4.500 stanovnika. Bave se turizmom i stocastvom. U Holandiji, otok je poznat i po tome sto je jedini na kome postoji cranberry (pomorac ga donio iz Amerike oko 1845). Plodovi lice nasoj ribizli a cranberry je rasprostranjen po sjevernoj strain otoka, u uvalama izmedju pjescanih dina. Od plodova prave likere i djemove.

Mjesta ili sela na otoku su (prostiru se u nizu po srednjem-duznom dijelu) :

West - jedina luka sa marinom, na zapadnoj obali prema otoku Vlieland. Zracna udaljenost Westa do Harlingena na kopnu je 26,79 km a traject-ruta 36,90 km i prevoz traje 2 sata i 15 minuta. Zasto ? Waddenze, dio mora izmedju kopna i otoka je plitak, a jedini plovni dio je “prirodni kanal” koji se pruza prema otoku Vlieland te u njegovoj blizini skrece, u blagom luku prema Westu. Interesantno je i to da u vrijeme oseke, dobri poznavaoci ‘’terena’’ idu kroz vodu ( na pojedinim dijelovima i do prsa) ‘’pjesice’’ na otoke.
Na rubu marine se nalazi i Holandska Pomorska Akademija (smjer-navigacije) gdje je radio nas prijatelj Jan koji je sada u penziji. West je poznat i po tome jer se u njegovom samom centru nalazi najstariji svetionik Brandaris. Prva verzija izgradjena je 1.323 godine, ali se radi losih temelja i tadasnjeg losijeg materijala srusio 1.590 godine.  Sadasnja verzija je izgradjena 1.594 godine. Ponos je otocana i veoma interesantan za turiste. Visok je 53,66 metara.

Midsland – selo skoro u sredini otoka, nama veoma drago jer u njemu stanuju nasi najbolji prijatelji Jan i Tineke van der Heide.

Formerum- selo gdje se nalazi jedina vjetrenjaca (NL simbol).

Hoorn – gdje je nas Davor posao u skolu i gdje stanuje njegova prva uciteljica Veronica koju rado posjeti kada ide na otok (mi takodje).

Lies – od nabrojanih, slicnih najmanje selo gdje se nalazi ‘’mali pogon’’ za preradu cranberry-a.

Oosterend – posljednje selo u nizu, uz sami nasip (de dijk). Posljednja trecina otoka je prirodni rezervat pod nazivom Boschplaat. Poznat je po tome da je pod zastitom i  sto se nalazi na putanji ptica  selica sa  Sjevera na Jug i obratno.  Boschplaat im dodje kao ‘’stanica’’ za odmor i  jelo…. mislim za ptice.

Terschelling-Brandaris
Na otoku se nalazi jos nekoliko manjih sela a pomenucu samo Baaiduinen (skraceno Baaid) koji se naslanja na vece selo Midsland, a vec sam spomenuo da u Midslandu zive nasi prijatelji, Jan i Tineke. U Baaidu, u staroj kuci Jana i Tineke zivi njihova kcerka s porodicom te vjerovatno iz tih razloga nam je Baaid nekako posebno drag. Selo je malo, sa dvadesetak kuca i nekoliko uredjenih kampova, sa uredjenim kucicama za odmor a mogu se postaviti i satori ili kamp-prikolice. Kao iz price…ili slikovnice.

U vrijeme azil-procedure dok smo stanovali na otoku, Jan bih ponekada odveo Davora u  West, u Pomorsku Akademiju gdje je bio docent (od prije 5-6 godina je u penziji). Ispred Akademije je bio skolski brod Princeza Juliana. Davor je bio opcinjen tim brodom i svetionikom Brandaris. Na svim papirima i sveskama ih je crtao…uvjek ista tema..svetionik i skolski brod Juliana.   

Terschelling - iz aviona
U vrijeme dok su Davor i Sandro bili u osnovnoj skoli, odlazili smo na Terschelling preko ljeta, iznajmili bi kamp-prikolicu, par bicikla i uzivali. U vrijeme srednje skole isli smo par puta u Jugu i naravno Banjaluku. U posljednje vrijeme, Juga je otpala, za nas predaleko, naporan put, vrijeme cini svoje, s obzirom na nasu porodicnu situaciju malo tesko jer sa kolicima, nemozes gdje i kada hoces.

A sada da se ponovo vratim na pocetak. U Holandiji, maj mjesec je (vise nego drugi) malo ispunjen   neradnim danima. Prvo: 4. maj, odavanje poste mrtvima, 5. maj, dan oslobodjenja, 14. maj, Hemelvaartsdag, 24. i 25. maj, Pinksteren.

Vrijeme oseke
U maju, bez prethodnih razgovora ili dogovora dobijemo e-mail od djece da odemo na Terschelling a da oni stizu preko (produzenog) Pinkster vikenda, da provedemo zajedno par dana uzivajuci u nasoj 
‘’staroj ljubavi’’ Terschellingu. I bilo je super, predivno. Ponovo u red za traject, cekanje, ukrcavanje… pripreme za polazak trajecta.  Voznja od Harlingena do Westa (na Terschellingu) traje nesto vise od dva sata, naime traject ide kroz jednu vrstu prirodnog ‘’kanala’’ prema otoku Vlieland gdje u njegovoj samoj blizini skrece prema Terschellingu.


Zastava
Podrucje izmedju kopna i svih otoka je veoma interesantno. Uvrijeme oseke mnogi dijelovi kopna su vidljivi i dobri poznavaoci terena mogu pjesaciti sa kopna na otoke, u svakom slucaju tko se odluci za to mora biti i kondiciono spreman jer na mnogim mjestima potrebno je ici kroz vodu i razdaljine savladati prije nego pocne plina. Citavo podrucje se zove Wadden gebieid a otoci Wadden eilanden.

Htio bih navesti nekoliko zanimljivosti :

-       Kako na Terschellingu tako i na ostalim otocima biciklisticke i pjesacke stazes u napravljene od sitnih skoljki, za nekog tko ne zna izgleda kao grubi asfalt,
-       Na otoku je oko 70 km biciklistickih staza,
-       Otok ima svoju zastavu i grb (kao i sve pokrajine, otoci i mnoga mjesta),
-       Po citavoj duzini juznog nasipa napravljena je biciklisticka staza a na unutrasnjoj strain nasipa put za poljoprivredne masine,
-       Na sjevernoj strain otoka se nalaze desetine bunkera (II.sv.rat) koje su izgradili Nijemci,
naravno politika ih nije porusila nego je vecina bunkera zakupljena na 10-15 godina,
adaptirana i sluzi kao vikendica.

A sada malo slikica sa putovanja na Terschelling.

Sega.

Harlingen

Cekanje trajekta u Harlingenu

Mama i sin - Harlingen

Lieke - Harlingen

Ceka se trajekt - Harlingen

Harlingen u daljini

Markeri plovnog kanala za Terschelling

Lieke i Davor - trajekt

U daljini Brandares

Luka u Westu na vidiku

Ribari se vracaju - West

Terschelling, West-Brandaris

Burderay-Formerum

Kafica i cigara vani - Formerum

Burderaj-Formerum

Cetvorka u Midslandu

Terschelling - vikendice i bunkeri

Labels: ,

7 Comments:

Anonymous Nataša said...

Sega, i ja mogu reći svaka čast za ovaj Tvoj prilog.
Približio si nam novu Domovinu, iz opisanoga mogu razumjeti zašto ste ju zavoljeli.
Kakav je taj kraj ljeti?
Vjerujem da će biti još zanimljivih priloga iz nove Domovine, radujem se što ćeš nam se pridružiti i prilozima, a ne samo komentarima. Želim Ti lijepe, ispunjavajuće i poticajne umirovljeničke dane. Samo je do Tebe kakvi će biti!
Zahvaljujem na komentaru na moj prilog.
Sretno!
Nataša

Tuesday, 14 July, 2015  
Anonymous Posmatrac said...

Vezano uz taj kraj dozivio sam malu anegdotu. Sa kolegama isli smo obalom iz belgijskog Oostende, preko ovih krajeva do Calaisa na put za Dover u Engleskoj.

Vozimo se mi a ja dvojici kolega pricam o Hovercraft amfibiji koja lebdi iznad vode i prevozi putnike. Njih dvojica ce, ma sta pricas pa to ne postoji. I mi se tako prepiremo i ja pomalo gubim jer njih su dvojica, kad odjednom blizu Calaisa znak skretanja za hovercraft luku. Viknem ja 'skreni desno!' i ovaj skrene, zbunjeni njih dvojica sta je bilo.

Ja kazem samo vozi i uskoro udjemo u pristaniste a tamo ogroman hovercraft firme Hoverspeed (koja vise ne radi). E bilo mi drago ko djetetu :)

Nije vozio zbog vjetra a i skupa je karta bila. Odosmo mi tako do pravih trajekata po karte ali vidim ja žena me malo cudno gleda. Ja pitam jel voznja mirna, a ona me gleda u stilu i nije bas. I onda odlucili da idemo vlakom ispod Lamanche kanala. Tjedan dana nakon toga citam zapalio se kamion u vlaku usred kanala i stajao je ispod mora satima. Tada sam nekako izgubio volju da ikada vise idem tim tunelom

Tuesday, 14 July, 2015  
Blogger co said...

Neobično mi je drago da se Sega javio. Čestitam mu na penzije i želim da je što dulje uživa. Kako obeća, bit će i priloga koji će nam pomoći da stvorimo sliku o njegovom životu u novoj domovini. Mene te teme strahovito zanimaju jer je svako od nas preživio toliko toga što će u najvećem broju slučajeva biti zaboravljeno. A trebalo bi biti negdje zapisano. Ne dešava se to svaki dan i svakome da te neko na pravdi boga otjera s rodne grude u nepoznato i ne počinje se život u četrdesetoj od početka, kao što se to desilo nama. Očekivao sam da će se i neki drugi koji su stigli do penzije aktivirati ali desilo se suprotno. Ne bih htio da ikoga krivim ali uvjeren sam da su naše sudbine vrijedne da budu zapisane, ako ni zbog koga drugog a ono zbog budućih generacija.

Za otok Terschelling sam prvi puta čuo prije više od godinu dana kada ga je moj Davor prvi puta posjetio. Sticajem okolnosti na otok ponovo odlazi slijedeće nedelje gdje će ostati par dana prije obilaska još nekih mjesta Frieslanda. Supruga mu je iz Leeuwardena, glavnog grada pokrajine tako da je red da se bolje upozna s njenim rodnim krajem.

Gledajući fotografije s otoka, pitam se šta je to s nama kada onolike prirodne ljepote ne možemo iskoristiti? Ako se složimo da su hrvatski otoci prelijepi, kako je moguće da ih turisti posjećuju samo za vrijeme ljeta? Na Terschelling ljudi idu i za vrijeme lošeg vremena a kod nas u jesen i proljeće turista gotovo nema. Izgleda da je Bog pogriješio kada je dijelio prirodne ljepota pa mnoge pripadoše nama a mi ne znamo šta bi s njima (ovdje misli na prostor bivše Jugoslavije). Ne mogu ni zamisliti šta bi od te ljepote napravili Nizozemci.
ž

Wednesday, 15 July, 2015  
Anonymous dubravka said...

Dragi Sega, divna prica , pomalo romanticna. Vec je puno godina proslo, i zanimljivo da svi mi imamo duboko urezana sjecanja na one prve dane. Zar nisu tvoji momci za svako postovanje, kad su se potrudili da organizuju put u Terschelling.
A tebi hvala na opisu ove male tacke na zemljinoj kugli koja ljudima puno znaci i izgleda skoro pa perfektna.
Puno pozdrava svima od Dubravke

Saturday, 18 July, 2015  
Anonymous Saima said...

Cestitke za odlazak u penziju. Mislim da je sve bolje u penziji, osim jednog faktora. A to je nedostatak vremena. Vidim da si i ti uvijek bio vrijedan i odgovoran prema poslu, porodici , opcenito zivotu. Planira se mnogo toga i uvijek u sebi kaze "to cu uraditi kad odem u penziju".
A onda sve vise i vise to se tesko ostvaruje.

Evo me u Banja luci na 41 stepen Celziusa. Stara gradnja bosanskih kuca zamjenjuje novi izum tehnologije (klima uredjaj). Svaki dan razni savjeti stručnjaka o koristi i štetnosti za ljudsko zdravlje zbunjuje. Ali da je ugodjaj prirodnih 26 stepeni u kuci dobar, stvarno dobar.

Citam Segin prilog i mislim kako je dobro da je imao srecu da zavrsi u ovoj lijepoj zemlji kao i moj sin. U Hagu. Pronadje predivnu ženu Engleskinju. I Segin psihički osjecaj da ga ova zemlja podsjeća na bivšu Jugu. I mene. Bez obzira koliki bio razvoj neke zemlje u svakom pogledu nije toliko bitan. Meni je bitan osjecaj kad u nekoj zemlji osjetim da zive srecni ljudi. Svi zive na svoj nacin i uzivaju u raznim aktivnostima. Tako je meni ostala uspomena na nas zivot. To sam isto dozivjela kad sam bila prosle godine u Armeniji. Tranzicijska zemlja koja je u tome uspjela.

Moj brat koji četrdeset godina zivi u Njemačkoj i ima njihovo državljanstvo ima toliko sjecanja na period do 20 godina da je nevjerovatno.
Jutros je otisao sa Asimom zvanim Brko - brat od strica na Vrbas i vjerovatno ce biti pun dojmova i prica.

Ja imam neki čudan osjecaj povezanosti sa blogerima prijateljima i onima koje sam ovde upoznala nego onima koji su ovde. Vise razmisljam o Ranku i cesto se vracam na njegove priloge o Banja Luci naseg vremena i njemu, nego sto se sjetim nekih ranijih prijatelja iz ove okoline. Bilo bi mi drago kad bi nesto saznala.

Ovde u ovim prostorima kad odem u Sibenik ili Banja Luku televizija vise ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo jer samo unesrećuju ljude a ni serije vise ne počinjem gledati jer mjenjam mjesta boravka. Blog me odmara i prilozi iz ranijih godina.

Saima

Sunday, 19 July, 2015  
Anonymous sega said...

Mojim postovanim blogovcima, Natasi,Cou,Dubravki,Saimi, Nadi i svim ostalim hvala na podrsci i lijepim rijecima !
Mislim da smo mi svi bez obzira gdje zivimo,stekli nove prijatelje i poznanike (koji nikada nece moci nadomjestiti stare ... ali...) ali mi nismo naucili na zivimo izolovano i bez drustva. Mislim da se relativno brzo uklapamo u nove sredine kao i da nas okruzenje cijeni i postuje.
Ja sam vec jednom pomenuo, da jedino sto mi fali u Holandiji to je moje drustvo (moja raja), nase druzenje. Sve ostalo se nadomjesti, pronadje, ili mislis da je tako i uredu je. Ali pravi prijatelji su jedni i ostaju zauvjek jedini.
Za Natasu .... komentar o Holandskoj klimi. Moje je misljenje da je posebna i za mene super. Evo, nedavno je bilo 35 do 38 stepeni ali samo 2-3 dana i gotovo. Ponovo je oko 18 do max. 25. Ljeta su za nase navike kratka, ali su proljece i jesen malo duzi, gledajuci temperature. Zima je takodje kraca, sa par dana snijega. Ha Holadsku klimu veliki uticaj ima Golfska struja te se iz tih razloga snijeg ne moze zadrzati, max. dan-dva posljednjih 7-8 godina. Na isti nacin ljeto je pod stalnim uticajem Golfskog strujanja sa zapada tako da ono sto je karakteristicno za Holandiju je, da se vremenske prilike u toku dana mijenjaju po nekoliko puta:redoslijed nije bitan..... kisa,sunce,temperatura varira uz stalno prisustvo vise ili manje vjetra. Vjetar nikada ne nedostaje.
Radi tih svakodnevnih vjetrova kisobran se rijetko nosi ali zato svako ima 2-3 kisne vindjakne.
Pozdrav svima !
Sega

Sunday, 19 July, 2015  
Anonymous natasa said...

Hvala na lijepom i iscrpnom prilogu i dodatku.
Zavidim na ovakvim ljetima. Vrućine koje nas pritišću zadnjih 2 tjedna jedva su podnošljive. Pitam se što nas čeka za koju godinu?
Pozdrav svima,
Nataša

Tuesday, 21 July, 2015  

Post a Comment

<< Home