SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, March 05, 2015

Snježna vijavica i sardine

Lagani snijeg prošlog mjeseca
Zima se ove godine rastegla, dani su se produili, ali temperatura se drži mnogo niže nego što je normalno za ovo doba. Česte snježne vijavice, puno snijega, teško je voziti auto. Ovo je četvrta godina kako je firma preselila i ja više ne mogu uživati vozeći se javnim prevozom čitajuci usput, ne brinući o tome šta se dešava na putu. Najgora kombinacija je snijeg pomiješan s kišom i ledom. Jučer ujutro, prije posla gledala sam prognozu. Snježna oluja sa kišom i ledom je prošla južno od Toronta i pomjera se polako prema zapadu. U Montrealu će biti poslije podne, taman kad se ljudi vraćaju s posla.

Na povrtaku s posla prošlog mjeseca
Negdje poslije jedan sat popodne, sjedim u trpezariji, spremam se da jedem svoj ručak. Napolju je oblačno i sve u nekakvom iščekivanju, vidi se poneka pahulja. Prvi dani marta. Još uvijek ima vremena za još koju oluju do kraja mjeseca. Prilično depresivno. Redam svoje artikle za ručak, šnita raženog kruha, posuda sa paradajzom i krastavcima i konzerva sardina, pakovana u New Brunswick, kanadska proizvodnja. Svi su već završili ručak i ja uživam sama u tišini trpezarije.

Brdo gdje smo se sankali prošle subote
Kad sam savladala prvu sardinu, u salu ulazi Richard , IT Manager. Zaboravio je svoju kesu sa hranom pa se vratio da je pokupi. Pogledao je u moj ručak.

Jedeš sardine ?

Da, ovo nije nešto što volim, ali kažu da su zdrave, vitamin D i nema teških metala kao naprimjer tuna.

Sardine su poskupile, prije je konzerva bila oko $0.96 a sad je $1.25.

Pravo da ti kažem ja ni ne gledam cijenu, ja ih samo pokupim, ove sa fafaronima, jedino njih mogu jesti.

Ne samo što su poskupile nego sad New Brunswick pakuje 4 sardine umjesto 5.

Brojim sardine u mojoj konzervi, u pravu je, tačno 4 sardine.

U trpezariju ulazi Maritza, knjigovodja, donijela je veliku tortu, zasladićemo se svi popodne povodom jednog lijepog dogadjaja vaznog za našu firmu.

Ona postavlja svoj ručak pored mog. Uz put ga je kupila tamo gdje je nabavila tortu.

Ja objašnjavam Richardu,

Poskupljenje sardina ne utiče puno na moj budžet, ako jedem jednu konzervu svake sedmice, to nije ni dva dolara mjesečno.

Ja ih kupujem za mog psa, zato pazim na cijene i gdje ih kupujem.

Odlično, hvala što si mi pokvario ionako slab užitak u ovom ručku. Sad sam se sjetila jednog dogadjaja iz davnih vremena, pa ću ti ispričati. Jedan član naše šire familije studirao u Zagrebu. Stanovali su četiri momka zajedno. Kao što je to bivalo, uvijek malo para, trebalo je ekonomisati. On je primio dužnost da nabavlja hranu i kuha za sviju. Tako je jednom otišao u mesnicu da kupi bijele džigerice. Čekao u redu i kad je došao njegov red, zatražio je što je želio. Mesar je odgovorio: Gospon to vam ni dobro za peseka.

Ha ha smije se Richard iako moj engleski prevod nije potpuno dočarao tu anegdotu.

Kako neko može jesti pluća, tu ni nema mesa, samo mjehurići.

Dubravka, Richard je kanadjanin koji poznaje hranu samo is samoposluge, uključuje se Maritza.

Ona je mojih godina, djetinjstvo provela u Madjarskoj, zna šta je mesnica iz tih vremena.

Richard je takodjer mojih godina, njegov djed je nekad davno došao is Madjarske.

On ponekad razmjeni koju madjarsku riječ s Maritzom, toliko da se malo pokaže.

Ne znam šta se uopšte moze skuhati s plućima.

Ukusmo i dobro jelo. Pluća se prvo moraju malo tretirti u sirćetu i začinima. Maritza potvrdjuje moju izjavu.

Misliš kad staviš dosta povrća i začina pa onda dodaš pluca. To je samo po sebi dobro i bez mesa. Jesu li tvoje sardine s vodom ili sa uljem ?

Nisam sigurna, mislim da je ulje.

Sojino ulje ?

Ne znam (gledam poderani omot, jest sojino ulje, so, sirće i ljuta paprika).

Jest sojino ulje, hvala ti Richard, pokvario si mi ručak i sad zamalo pa ću povratiti zbog sojinog ulja.

Ha ha Richard odlazi smijući se .

Gledam kroz prozor sve je sivo, prljavi snijeg, prljavi auti na parkingu, oblaci niski, vijavica samo što nije počela. Još jedan dan polako prolazi.

Pozdrav svima, koji pripremate rasad za baštu, koji uživate u prvim proljetnim cvjetovima, ili se šetate pokraj mora. Meni se čini da još spavam zimski san, sjetila sam se malo osmog marta i onog mirisa zelenkada, zumbula a posebno mimoza.

Dubravka

Labels:

4 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Odavno nisam citao ovakav savrsen prilog:lijep opis prirode u zimu,lijepi fotosi ,interesantni dijalozi u kojima ima humora.
I ja volim sardinu(marokansku ili hrvatsku)u maslinovom ulju.Ovdje u USA kutija marokanske sardine je $ 2,47,a tune 0.65c(kutije su iste tezine).Neki tvrde da je sojino ulje zdravije od maslinovog ulja.Ja vise volim maslinovo ulje zbog ukusa i mirisa.

Hvala gospodji Dubravki na ovom divnom prilogu.
Babo iz Amerike

Thursday, 05 March, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Danas, kad si ti ovo pisala na Jadranskoj obali je katastrofa. Pričam sa Vicinom rodicom iz Sibenika, bura, kisa nosi sve pred sobom. Zive duše nema napolju.
Ali vec je prognoza za dva dana, razvedravanje i sunčani periodi.
U Sarajevu mokri snijeg neprestano pada, tramvaj iskočio iz sina, saobracajni kolaps.
Ali prognoza ista. Zatopljavanje od ponedjeljka.
To je prednost ovog naseg juga.
Iz tvog priloga nekako osjecam tvoje raspoloženje. Izbijaju emocije iz tvojih sjecanja, a mene posjeti na jagnjeci pajsl, (s sa kvacicom), koji je moja mama odlicno pravila, a ja posircetim do daske. Po svim zdravstvenim analizama, odavno me ne bi trebalo biti koliko čitav zivot volim prekiselo.
Drugo sjećanje je iz Rakovog sela. Pokojna teta Ivanka je spremala jagnjeca pluća na gradelama. Bez ista, ali je savršeno znala vrijeme i temperaturu pečenja. Onda so, biber, maslinovo ulje i bijeli luk.
To je bio praznik za usta po svom okusu i mekoći.
Ja sada mislim u sebi "E ,moj Ricarde" . Ne treba dalje, mislim da me svi razumiju koji imaju slična sjecanja.
Zaključak: moja snaha Engleskimja Zoe uživa u nasoj hrani. Prvi put poslije 26 godina ona i Zlatko skijali na Bjelasnici. Unuk Thomas od cetiri godine rekao, da ne treba ici u Holandiju nego da svi ostanu u Sarajevu, jer su tu baka i dida , Frane, Zana i Dorijan i da dovedu i granmader Sandru (Zoina mama koja zivi u Engleskoj). Bili smo presretni zbog toga, ali životne situacije su neumoljive i mnoge nase zelje ne zavise od nas.
Dubravka, hvala za ovaj divan tekst i puno saznanja o tvom zivotu u jednom danu.
Pozdrav Saima

Friday, 06 March, 2015  
Anonymous Nataša said...

Draga Dubravka,

lijepa priča, priča iz svakodnevice, zato bliska, pa iako spominješ zimski san, probudila si se, što mi je posebno drago.
Zima, koja je inače lijepa, kad se oduži nikome nije draga, kao što nam i najljepša i najdraža haljina ako ju dugo nosimo dosadi.
Najvažnije je da unatoč tome u tebi ostaje ono lijepo, što pokazuju tvoje fotografije.
Brzo će proljeće, ćutim ga!

Posebno mi je drago da si potaknula Babu iz A. na ovakav komentar.

Srdačan pozdrav oboma, Nataša

Friday, 06 March, 2015  
Anonymous Posmatrac said...

Haha.. Richard navalio pa kalkulira cijenu sardina. Cent gore.. cent dolje, na kraju mjeseca ce ustedjeti i dolar dva. Nije to malo, do penzije bice i sto dolara.

Eh da je nama te njihove pedantnosti, ali neka draza mi je nasa duhovna i drustvena sirina, pa makar kostalo par dolara vise :)

Friday, 06 March, 2015  

Post a Comment

<< Home