In memoriam - Ibrahim Kovačević

Jutros mi stiže još jedna tužna vijest. U Zagrebu je iznenada preminuo Ibrahim Kovačević, Baja, naš kolega iz Profesionale. Vijest me jako iznenadila jer o Ibri nisam imao nikakvih vijesti već poodavno. Ne znam da li je imao zdravstvenih problema ili je nešto drugo u pitanju. Od kako smo se rasuli na sve strane svijeta neke veze su se pogubile pa nas vijesti kao ova nađu nespremne.

Radio je Ibro u Profesionali, u OOUR-u Prostorna Tehnika sve do početka devedesetih kada je doživio sudbinu mnogih sličnih njemu. Raja iz grupe Upaljača kojoj je pripadala i Nera se znala lijepo družiti o čemu svjedoče i slike koje su mi ostale u albumu kao sjećanja na ta vremena. Vjerojatno bi se  ta druženja nastavila i do današnjih dana da ne dođoše „demokratske promjene“ a sa njima na površinu ne isplivaše najgori među nama.  Ibro i Kadema su djecu odmah na početku rata skolinili u Englesku a i njih dvoje na kraju moraše napustiti rodni grad. Skrasili su se u Zagrebu gdje je dočekao penziju. Sa Ibrom sam se u ovim izbjegličkim danima čuo telefonom samo nekoliko puta. Nikako se nije mogao pomiriti s činjenicom da je morao napustiti rodni grad. Bio je razočaran ponašanjem nekih od njegovi bivših radnih kolega kao i mnogi koji su doživjeli istu sudbinu. Smrt ga zateče u novoj domovini kao što će se, nažalost, desiti mnogima od nas.

Ibrinoj supruzi Kademi, djeci Miriam i Diletu (pravo ime mu nikada nisam znao) i ostaloj ožalošćenoj rodbini i prijateljima izražavam iskreno saučešće.