SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, September 10, 2014

Bilo je davno

Sin i ja - crtano prema fotografiji


Bilo je
Lijepo,
Nježno,
Toplo,
S osmijehom i smijehom,
S iskrama u očima,
S proljećem u duši,
S puno ljubavi.


Nataša

Labels:

4 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Slika je divna,kao i stihovi.Nataša svakim danom sve više napreduješ i svakom pogledu.Talenat i volja ćine čuda.Nadam se da je i Nikica zadovoljan slikom.Puno uspjeha ti želim u daljem radu.Niskana

Thursday, 11 September, 2014  
Anonymous Anonymous said...

I SAD JE
LIJEPO
NJEŽNO
TOPLO....
I sve dalje isto sto Natasa napisa u kratkom stihu ali sa dugim trajanjem onoga sto se iz ovoga osjeti.
Pozdrav od " jednookog Dzeka"tj mene sa flasterom na oku. Zbog operacije katarakte. Saima

Friday, 12 September, 2014  
Anonymous Nataša said...

Zahvaljujem svima na lijepim riječima podrške za ovaj i prethodni prilog.

Draga Saima slažem se u potpunosti s tvojim komentarom.
Drago mi je da si se javila, malo sam se i zabrinula, dugo te nije bilo. Zadnji komentari nisu bili svojstveni tebi, kao da se izgubila tvoja pozitivna energija i optimizam.
Raduje me da nije tako, želim ti brz oporavak.
Kad oko dozvoli očekujemo vijesti iz Sarajeva.
Pozdrav svima,
Nataša

Friday, 12 September, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Draga Natasa

Napisala si komentar tacno pogodivši moja osjecanja i popuštanje u pozitivnoj energiji koja me je čitav zivot držala.
Bila sam tri dana u bolnici, prvi put u ovih 67 godina, ako se izuzmu dva poroda u kojima sam samo " uletala i izletala" u bolnicu. Prvi put u BL 70-te u baraci preko puta Kastela koja je bila sklapana poslije zemljotresa. Drugi put u Sarajevu '76- te kad je trebalo da se otvori novo savremeno porodiliste, a staro je bilo katastrofalno zapusteno. Noseći te traume i predrasude vise sam imala strah od smještaja nego od operacije,
Medjutim u bivsoj Vojnoj a danas Državnoj bolnici
bilo mi je super. Operacija bezbolna, higijena na visokom nivou, bez ikakve intervencije dobila apartman,
( valjda sam im se dopala, ha, ha, ha, ) osoblje ljubazno. Elem sve naj.
Jučerašnja kontrola je završena, operacija odlicno uspjela, sad vidim na to oko kristalno jasno. Pošteda od TV i Kompjutera završena.
Bilo mi je drago kad sam procitala tvoj komentar, jer imam isto osjecanje prema blogerima, nekako osjecam ih u dusu. Neke nikad nisam prezalila sto se ne javljaju, ali to se ne moze promijeniti.
Kad citam Babu iz Amerike i Posmatraca ja osjetim njihovu nostalgiju za prošlim vremenima i ovim prostorima, ja ih razumijem.
U zadnje vrijeme sam pocela osjecati jak očaj u ovom okruzenju i mjestu na kojem se nalazim. Nista se ne moze promijeniti, razne vrste razocarenja u osobe za koje sam mislila da su na istoj frekvenciji sa mnom, pa onda se pokaze da nisu i veliki strah da ce se na izborima ponoviti isto.
Zafrkavamo se sa svojima da mi je to mozda bilo od oka na koje sam sve vidjela u magli a sad kad sam progledala mozda cu opet biti jos gora ili bolja, kako ko uzme.
Tada osjetim pozitivnu zavist prema svima koji su se nasli u kulturnim urbanim sredinama i tamo zive zivote koje odredjuju sami sebi.
Sretna sam zbog svog starijeg sina koji je taj tip i zivi u Holanduji-Hagu koju je Milan fantasticno opisao i docarao. Uzivala sam u opisima i slikama i kao da sam opet bila tamo na svim mjestima. Krajem oktobra idemo opet u posjetu da vidimo novog hrvatsko-bosanskog-engleskog-holandskog unuka.
Saljem Milanu i sliku iz bolnice ako moze da ga ubaci ovde.
Pozdrav Saima



Saturday, 13 September, 2014  

Post a Comment

<< Home