SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, August 22, 2014

Tri sata Antverpena

Pogled prema željezničkoj stanici
Bruž nas je ispratio prepun oblaka uz sporadičnu kišicu. Sjeli smo u voz i zaputili se nazad u Roosendaal. Kada smo se približili Antverpenu u kojem smo morali presjedati, vrijeme se proljepšalo. Pala je odluka: ne idemo odmah dalje nego ćemo provesti par sati lutajući ulicama Antverpena a onda predveče uhvatiti jedan od mnogobrojnih vozova koji idu u našem smjeru.

I bi tako. I nismo se pokajali. Od lijepe željezničke stanice sagrađene 1905. godine zaputili smo se širokom ulicom punom kafića i trgovina s namjerom da odemo do katedrale i gradske vijećnice. Kafići su bili puni a i trgovine su čini mi se pravile dobar promet. Hodali smo polako uživajući u pravoj gradskoj atmosferi, nadajući se da će nas naša intuicija odvesti na pravo mjesto. Nakon pola sata hodanja s lijeve strane ugledasmo obrise katedrale. Skrenusmo u tom smjeru i nakon minut-dva nađosmo se na trgu na kojem su trgovci pored voća i hrane nudili i odjeću, suvenire… Iza jednog ugla je dopirala tradicionalna talijanska muzika.  Uputih se u tom smjeru dok Nera osta da pregleda šta se nudi na trgu. Dok sam polagano hodao prema  mjestu gdje se moglo ući u katedralu, Nera me stiže s viješću da je kupila nekakav kruh i da ga momak za štandom upravo peče. Prošetasmo sporednim ulicama u kojima su se nalazili kafići u kojima je raja opušteno pijuckala ili jela a onda se vratismo po naš kruh. Bila je to štruca slična onoj koju smo nekada kupovali kod Insanića, kada bi se nakon zadnje predstave u kinu Kozara vraćali kući. Kruh je bio topao, tek ispečen i mi smo ga polako kidali i jeli s najvećom slašću.

Poslije obilaska trga na kojoj se nalazila gradska vijećnica, sjedosmo da popijemo kavicu u kafiću čija je bašča bila okrenuta ulazu u katedralu. Vrijem je bilo lijepo, prijatno a mi se nismo nikuda žurili.

Kasnije, zaputismo se nazad k željezničkoj stanici. Voz je stigao već nakon nekoliko minuta i u Roosendaal stigosmo za manje od pola sata. Kod „kuće“ Chantel i Davor su nas već čekali s večerom. Bio je to još jedan lijep dan u Evropi koje smo se, očigledno, poželjeli.

Željeznička stanica

Peroni se nalaze na četiri sprata

Ulica od željezničke stanice

Kakva arhitektura!

Raja kupuje

Kafići u blizini katedrale












Ulični svirač

Labels: ,

3 Comments:

Anonymous Nada said...

Fotke su ti Co odlicne. Sigurno je do fotoaparata, ali do majstora.
Vidim na jednoj iznad tendi pise belgijska cokolada. Jeste li je jeli ? Ovdje nitko ozbiljan vise ne trazi svicarsku, svi preferiraju belgijsku tamnu cokoladu. Milka je samo za djecu.
Neki dan sam morala u centar i slucajno otkrila ducan sa turskim poslasticama. Nisam odolila , malo tahan halve, malo rahat lokuma ( iskljucivo ruza ), nekoliko baklava od pistacije. Baklava me nije odusevila, jer kad jednom probas nesto sto je vrhunsko, onda sve drugo poredis s tim. Ovdje su netom poslije rata bili neki Iranci koji su radili tu vrstu baklave. Nikad prije, a ni poslije nisam jela tako nesto fantasticno.
Poz. Nada

Saturday, 23 August, 2014  
Blogger co said...

Nataša se interesirala za suvenira a Nada za čokoladu. U Bružu je Nera ulazila u radnje suvenira i čokolade a ja sam za to vrijeme posmatrao šta se oko mene događa. Znam da je u Bružu bilo puno radnji s nekakvim ručnim radovima samo se ja u to ne razumijem pa ne znam kako se zove.

A što se tiče čokolade, naravno da smo se osladidli. Evo još uvijek imamo "ostataka" pa je često poslije ručka pojedemo umjesto kolača.

Saturday, 23 August, 2014  
Anonymous dubravka said...

Draga Nero i Co
Ovo putovanje ce naravno ostati nezaboravno. Pored uzbudjenja oko dogadjaja u familiji bilo je i vremena za ugodan odmor. Nista ljepse nego sjediti u basti nekog kafica i posmatrati okolo. Ja to upraznajvam kad god imam priliku.
Prije sedam godina sam prvi put otisla nazad na stari kontinent, bila sam u Njemackoj i poslije isla u Banjaluku. Zeljeznica je nevjerovatna. Mozes doci iz mjesta A u mjesto B sa mnogo razlicitih kombinacija. Nema granica. Kad se gleda karta ta mreza je prava gusta mreza, koja prestaje tacno na granici bivse Jugoslavije. Mozda je sad malo drukcije.
Slike su majstorske, vidimo majstorsvo starih graditelja. Katedrale su cipkaste, asocira na belgijsku cipku. Uzivajte u cokoladi.
Pozdrav od Dubravke

Saturday, 23 August, 2014  

Post a Comment

<< Home