Još jedna Nermina

Zima se kod nas ove godine odužila i tek ovih dana temperature polako rastu i nagovješćuju proljeće. Dvadeset godina smo u Americi i čini mi se da je ova zima bila najhladnija. Zbog toga sam većinu vremena proveo u toploj kući, listajući Internet i bacajući pogled tu i tamo na praznu ulicu. Facebook prelistavam svaki dan, često nalazeći poznanike iz grada o kojima nisam čuo godinama. Ni gdje su, ni kako su, ni kako žive, čime se zanimaju. Nerijetko se iznenadim kada naletim na lijepe fotografije naše raje koja Gospodsku i gradske restorane zamijeniše raskošnim ulicama svjetskih metropola i najpoznatijim turističkim destinacijama. Lijepo ih je vidjeti i saznati da su ružnu prošlost i zlo prebolili i žive životima dostojnim ljudskih bića u sredinama koje su ih prihvatile kada ih je rodni grad odbacio.

Prije nešto više od mjesec dana „naletih“ na stranicu Nermine Džumišić, Nerine komšinice iz ulice i supruge mog dobrog drugara Relje. I prijatno se iznenadio. I odlučio da taj „nalet“ iskoristim za ovaj prilog jer razloga ima na pretek.

Nermina se, kako će te se iz priloženog uvjeriti, bavi veoma lijepim hobijem: slikanjem. I to veoma uspješno. Od mnoštva njenih radova ukrao sam nekoliko da vam je predstavim. Nermini nisam rekao ništa. Nadam se da se neće naljutiti. Nije mi ovo ni prvi, a siguran sam da neće biti ni zadnji put da sam nešto ukrao. Takva su došla vremena, svako se snalazi na svoj način.