SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, January 15, 2014

Praznici su prošli

Praznici su prosli. Nisam se javila. Nekako nisam stigla. Ali stigla sam uvijek pogledati sta ima novo na blogu.

Prostiru se reportaze. Advent u Zagrebu, carobna svjetla, lijepe ciste ulice, ljudi se setaju. Reportaza o sarmantnoj Mariji Bistrici  i njenom spokoju. Nije bilo kraja radosti kod Co-a, Sanjin osmjeh je krema na kremi kao i Nadina dva vragolana .  Izetove i Sajmine reportaze sa lijepim slikama otvaraju nove prozore  u svijet. Niskana nam je priblizila rukotvorine nadarenih majstora.  

Cini se kao da su svi malo zastali da odahnu, potraze familiju i prijatelje. 

Kod mene se jos od pocetka decembra pocelo sa svecanostima u firmi, ruckovima sa kolegama, sa mojim tkaljama i tako redom.

Posjeta gospel koncertu je postala tradicija. I ove godine je bila najhladnija noc  godine. Koncert je bio dobar ali ne izvanredan kao sto je bio prethodnih godina.

Badnje vece smo proveli u ugodnom razgovoru mladih i nas starih generacija. Mi s Anom i njenim momkom i jedna stara prijateljica s kcerkom.

Bozicni rucak, cijela familija i stari ujak koji nam je bio sponzor sa svojom jos starijom curom.

Dvije stvari  koje su kod mene bile krema na kremi.

U vrijeme kad su stizale cestitke, stiglo je jedno pismo. Od moje drugarica iz elektro skole, koja je bila moja vjencana kuma. Ona se ne javlja redovno. Izgubila se na e-mailu, njen telefon vise nije bio isti. Nisam znala sta je s njom skoro dvije godine. Obozavam citati njena pisma. Divno pise, do kraja iskreno. U pismu su bili i stihovi za mene, napisani u jednoj minuti kako ona kaze. To je bila njena cestitka i poklon za praznike. Potrazila sam njenog sina na internetu, dobila novi broj telefona. Nas razgovor je bio tako prirodan, vremenski i geografski razmak su potpuno zanemareni.  Tako je to sa pravim prijateljima . Zadnji put smo se vidjele nedelju dana prije naseg odlaska u Kanadu. Ona me je ubjedjivala da ne idem, da ce mi pomoci da nadjem posao i stan u Smederevu.


Druga krema na kremi bio je mali koncert na gitari koji je odrzao moj unuk poslije bozicnog rucka. Pripremio je cetiri tacke, svaka po minutu i malo vise. Finale je bilo Betoven, Oda radosti, koju je odsvirao zavezanih ociju ne gledajuci u note. Vjezbao je zmireci i poslije je poceo zavezivati oci sa salom. Stidljivi djecak je pokazao da vise to nije. Nema vece radosti za baku.

Puno pozdrava od Dubravke


P.S. U glavi imam nekoliko tema koje se jos kuhaju. 

Labels: , ,

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Draga Dubravka,želim ti čestitati Novu godinu i zaželiti svako dobro tvojoj porodici.Čestitam ti na uspjehu tvoga unuka i želim ta postane dobar muzičar.Puno je banjalučke djece postiglo poslovne uspjehe(Kovačević Anes,Delići,Komljenovići itd.)postali vrhunski sportisti(plivač Džihić)operna umjetnica Halimić Jasmina,uspješan slikar VehabovićZ. itd.Pitam se česta da li bi to postigli da su ostali u B.L.?Pozdrav Niskana

Friday, 17 January, 2014  

Post a Comment

<< Home