Jesam li ja luda?????
Već petnaestak dana se borim sama
sa sobom u vezi sa ovim prilogom. Znajući da me neće popustiti ako ga ne napišem,
odlučih se danas za to.
Prijateljica iz firme koja je u
penziji kao i ja me pozvala na rođendan. Imale smo uvijek korektan odnos s tim
što je ona pamtila neke detalje u prošlosti gdje sam joj ja nesto pomogla, tj.
po njenim riječima "ponjela sam se kao čovjek". Vjerovatno nešto iz
radnog odnosa, jer ja slabo pamtim te stvari. Uvijek je imala dobar odnos prema
meni i znam da joj je bilo stalo da ja dođem. Normalno da sam pristala.
Onda mi je dan prije rođendane rekla nekako uvijeno da će doći i dvije bule koje će za 10 min. nešto prouciti. “Hajd' dobro”, rekla sam.
Inače rekla je da se dotjeram, jer sve će se žene dotjerati, što mi je bilo čudno jer nikad u životu nisam išla nigdje nesređena ali ni "napucanja" jer nije moj stil.
Onda mi je dan prije rođendane rekla nekako uvijeno da će doći i dvije bule koje će za 10 min. nešto prouciti. “Hajd' dobro”, rekla sam.
Inače rekla je da se dotjeram, jer sve će se žene dotjerati, što mi je bilo čudno jer nikad u životu nisam išla nigdje nesređena ali ni "napucanja" jer nije moj stil.
Kad sam došla kod nje, već je bilo
dvadesetak žena, poznate kolegice i nepoznate rodice.
Dotjeranost nije bila na visokom nivou ali nakinđurenost zlatnim nakitom, jest.
Malo zatim pojavile su se dvije bule (islamske vjerske službenice). Jedna povelika, sa malo jačim gabaritima i druga minijaturna, pa je jos minijaturnije izgledala pored nje.
Sve su žene bile u dugim suknjama osim mene i domačice.
Ova velika je prekinula prethodne razgovore i meni se obratili oštro riječima "pokrij koljena" . Zbunila sam se jer nisam imala ništa pored sebe. Onda mi je neko dodao neki šal, pa sam se pokrila. Sve su žene imale marame na glavi osim mene, a onda je ona opet oštro rekla "pokrij glavu". Imala sam svoj šal oko vrata pa sam ga upotrijebila.
Onda sam pogledali sve žene i jedva sam suzdržala smijeh, jer su sve odjednom postale ružne.
Po meni samo ženama sa izrazito lijepim crtane lica stoji marama. Ja sam sebi uvijek izgledala ko baba roga kad stavom maramu.
Dotjeranost nije bila na visokom nivou ali nakinđurenost zlatnim nakitom, jest.
Malo zatim pojavile su se dvije bule (islamske vjerske službenice). Jedna povelika, sa malo jačim gabaritima i druga minijaturna, pa je jos minijaturnije izgledala pored nje.
Sve su žene bile u dugim suknjama osim mene i domačice.
Ova velika je prekinula prethodne razgovore i meni se obratili oštro riječima "pokrij koljena" . Zbunila sam se jer nisam imala ništa pored sebe. Onda mi je neko dodao neki šal, pa sam se pokrila. Sve su žene imale marame na glavi osim mene, a onda je ona opet oštro rekla "pokrij glavu". Imala sam svoj šal oko vrata pa sam ga upotrijebila.
Onda sam pogledali sve žene i jedva sam suzdržala smijeh, jer su sve odjednom postale ružne.
Po meni samo ženama sa izrazito lijepim crtane lica stoji marama. Ja sam sebi uvijek izgledala ko baba roga kad stavom maramu.
Istom uđe domaćica i sjede, ugleda
svoj šal na mojim koljenima i ote mi ga.? Ni ona nikad nije bila neka
predratna, ni dugo poslije rata , vjernica. Onda se svi uskomesaše i opet mi
nešto nađoše da pokrijem koljena.
Onda bule pođose čitati neke
molitve. U tom trenutku upitah kolegicinu sestru "Šta je ovo?" Ona se
okrenu i reče "Šuti i radi sve što mi radimo". Svi su znali da ja nisam
u vjerskom filmu i nikad u životu nisam bila na tim vjerskim ceremonijama.
Možda neki to neće vjerovati, ali tako sam odgojene uvažavajući odgoj mog
oca. Imala sam srćcu da sam se udala za čovjeka koji je isto tako odgojen po
pitanju vjere i nikad nismo imali problema.
Na njenu naredbu "radi što svi
rade" proradi moj udareni mozak , i nisam htjela ni da pomislim na to.
Bule su otvorila neku teku, pa nešto
i iz glave molile, niko ni jednu riječ nije razumio. Većina prisutnih su
nešto tiho mrljanje i vidjelo se da nemaju pojma. Onda su radile neke pokretu
rukama. Obzirom da nisam znala zašto i
zbog čega su ti pokreti, nisam ih primjenjivala. Kad su otvarale teku,
meni je u mislima stalno bio jedan stari planinar koji je nedavno umro.
Imao je teku sa hiljadu pjesama i svoju gitaru. Samouki svirač na gitar, a uz
to i lijep glas. Nisam prestajala misliti na njega, njegovu teku i
trenutke kad nam je bilo prelijepo.
Trajalo je to oko sat i pol i onda je na kraju jedna od bula rekla par rečenica na našem jeziku.
Da nas dragi Alah sačuva od zla, zavisti, licemjerstva, loših postupaka i svega što Alahu neće biti drago.
Trajalo je to oko sat i pol i onda je na kraju jedna od bula rekla par rečenica na našem jeziku.
Da nas dragi Alah sačuva od zla, zavisti, licemjerstva, loših postupaka i svega što Alahu neće biti drago.
Kad se sve završilo, ja sam se
obratili svima i rekla da se izvinjavam. Mene domačice nije obavijestila da će
ovo biti ova vrsta okupljanja, da ja nisam vjernica i da iako pripadam
korjenima vjerskim službenicima, ja to nisam nikad upražnjavala.
Dodala sam da mi se sviđa ovo zadnje što sam čula i da spadam u sretnice koje je Alah sačuvao od licemjerstva. Nastao je muk, a onda je manja bula rekla. "Nema problema gospođ,o to je vaše pravo."
Dodala sam da mi se sviđa ovo zadnje što sam čula i da spadam u sretnice koje je Alah sačuvao od licemjerstva. Nastao je muk, a onda je manja bula rekla. "Nema problema gospođ,o to je vaše pravo."
Poslije se jelo, pilo i družilo bez
ikakvih smetnji i po mene i po druge.
Sad se ja stalno pitam, zašto je
kod nas pojedinac ugrožena vrsta kad to ne mora biti? Zašto se toliko bježi u
čopor? Da li nam to i dalje rade oni koji su nam sve od početka radili ili je
to do svakog čovjeka posebno i do svakog karaktera posebno?
U prilogu šaljem i jednu sliku u stilu
da se "fino obučem".
Voljela bih kad bi se poslije ovog mog priloga javljali blogeri sa svojim stavom i kao kritičari i kao savjetnici i kao istomišljenici.
Pozdrav svima, Saima
Voljela bih kad bi se poslije ovog mog priloga javljali blogeri sa svojim stavom i kao kritičari i kao savjetnici i kao istomišljenici.
Pozdrav svima, Saima
Labels: saima
posted by co | 2:14 PM
28 Comments:
This comment has been removed by a blog administrator.
Kad se čovjek propituje, nije lud! Nije ni onaj koji ga je potaknuo da si postavlja takvo pitanje! Različiti smo i to ne treba zaboravljati!
Čovjek je društveno biće. Takvim ga je stvorila Priroda i to je dala svim ljudima, bili oni Evropljani ili s bilo kojeg drugog kontinenta.
Čim se rodimo živimo u obitelji, ona je naš oslonac, kasnije tražimo prijatelje, u školi, na fakultetu, družimo se ljudima na poslu, biramo grupe prema poslovnom usmjerenju, društvenim i umjetničkim sklonostima, na političkoj, vjerskoj osnovi, ...
Koga ćemo izabrati, s kime ćemo se družiti, koju ćemo političku ili vjersku opciju izabrati, ili ćemo se držati po strani, ovisi samo o nama, o našim karakterima.
Ovisi o tome možemo li biti sami sa sobom, jesmo li sigurni u sebe, imamo li vlastita uvjerenja, želimo li imati osobnu slobodu, jesmo li povodljivi, kakvo nam je obrazovanje, jesmo li hrabri, kakve su nam ambicije, jesmo li tolerantni, prihvaćamo li različitosti, imamo li osjećaj za probleme društvene zajednice, jesmo li spremni na praštanje, nosimo li u sebi ljubav ili mržnju, jesmo li .... ima još mnogo osobina koje nas determiniraju točno određenom individuom s imenom i prezimenom.
Jasno je da se u svim situacijama ne znamo uvijek dobro postaviti, ali je važno da se propitujemo i da se korigiramo kako bi prije svega potvrdili svoju osobnost i bili zadovoljni sobom. Vrlo je važno da vodimo razgovor sa samima sobom i da sebi priznamo kad pogriješimo, što nažalost mnogi zaboravljaju, a mnogi i ne žele.
Različiti smo, dobri i loši i oni između, tko će kojim putem krenuti ovisi samo o nama. Važno je tu različitost uočiti i znati se postaviti.
Koliko ih je koji to mogu, ili žele, drugo je pitanje?
Samim tim što nemamo hrabrosti javiti se imenom i prezimenom pokazuje koliko smo sigurni u sebe i vlastite stavove. Svaka čast Tagori, K. Marksu i inima, čitam ih i ja, ali više volim slobodno iznijeti svoje vlastito mišljenje, bez bojazni kako će me drugi ocijeniti.
Vjerujem u sebe!
Čitajući Saimin prilog, a poznavajući je još iz školskih dana, lako mi je zamisliti kako je to izgledalo. Nisi ti Saima jedina koja si se našla u takvoj situaciji, ima nas još. Svijet se od devedesetih promijenio i neki od nas kao da više nisu sposobni da se prilagode novonastaloj situaciji ostajući onakvima kakvi smo. Meni je ovo što se desilo sa našim svijetom u jednu ruku i smiješno i žalosno. Smiješno mi je jer nakon svega kroz što je čovjek kroz svoje postojanje prošao ne mogu ozbiljno shvatiti one koji vjeruju u nadnaravna bića i pojave. Pripadnost nekoj religioznoj skupini mogu shvatiti samo kao način okupljanja osoba koje imaju neke zajedničke interese ili razmišljanja a vjerovanje u postojanje nekog boga ili alaha kod mene izaziva smijeh. Žalosno je to što je vjera u boga ili alaha iskorištena od stranje pojedinaca da se manipulira masama i drži ih u nekakvom strahu, da ne govorim o korištenju vjere u cilju uništavanja onih koji su drugačiji. Bosna je odličan primjer kako se vjera može iskoristiti za loše ciljeve, da ne govorim o zlima koja se čine po cijelom svijetu.
Kada sam već spomenuo Bosnu, moram dodati još nešto. Mislim da je velika greška muslimana koji su se odjednom, kao i većina Srba, okrenuli vjeri kao rješenju njihovih problema. Vjerujem da ćemo se složiti da su većina Hrvata i prije ovog zadnjeg rata bili vjernici pa se ova moja opaska na njih manje odnosi. Koliko god se mi trudili da za zlo koje se desilo u Banjaluci okrivimo Srbe koji su prihvatili politiku Miloševića i klike oko njega,uz svesrdnu pomoć pravoslavne crkve (iako za trenutak može izgledati nelogična sprega socijalista i klera), toliko i ovo masovno vraćanje naših dojučerašnjih poznanika i prijatelja alahu ne doprinosi ostvarenju cilja koji bi trebao biti mirna i jedinstvena Bosna. Kritika licemjerja Dodika i njemu sličnih koji se sada ubiše krsteći se, slaveći slave za sve i svašta, pada u vodu jer i druga strana radi to isto. Nažalost, to je tako i svako ko misli da je drugačije nije u pravu.
Onih koji su ostali isti u ova ružna vremena je malo i zbog toga ih ja iskreno cijenim. Možda neki od njih, kao što je to primjer sa Saimom, ponekad pomisle da su možda ludi što me u situaciji kakva je ne iznenađuje. Za Saimu samo mogu reći: Saima, kamo sreće da je takvih „budala“ kao što si ti bar pola Bosne, gdje bi nam bio kraj.
Apsolutno branim heretikovo, kao i ostalih blogera, pravo na nick. Ne osporavam ga ni anonimusima. Uostalom, uobicajeno je to u internetskoj komunikaciji. Imali smo mi ovdje divnih blogera pod nickom i nije nam smetalo.
.....................................
Co
Sramim se kad se sjetim kako sam nekad uklizavala prema kolegici vjernici. I ja sam svoj stav opravdavala napretkom, novim otkricima, tehnickim mozgom. Ne bih rekla da moj tehnicki mozak spada u inteligentniju vrstu, a da ne govorim o potpunom nepoznavanju bilo koje religije, a da bih mogla nekome spocitavati njegov nacin razmisljanja i nacina zivota.
Draga Saima
Odavno ovdje nisam s gustom procitala neki tekst, kao ovaj. Ne zbog sadrzaja, nego zato sto se uporedo s citanjem pred mojim ocima odvijao film. Gledala sam te kako se snebivas, kako pokrivas koljena, kako ti uzimaju sal... I smijala sam se. Palo mi na pamet koako bi to bilo prije rata da se prije neke veselice intimnog tipa prvo odrzao partijski sastanak. I opet sam se smijala.
Kvaka je u tome moja Saima da tu nije bilo ni dva posto vjernika. Nisu se ljudi promijenili, samo su promijenili dres da bi se lakse zaposlili, da bi lakse upisali dijete u vrtic, u skolu, da bi imali bolji status u drustvu... I sve to meni ne smeta do onog momenta kad mi svojim " svjetonazorima ", kao jedino ispravnim, pocnu mahati ispred nosa. E onda po.....im. Isto se to radilo i prije rata, samo ti toga mozda nisi bila svjesna jer si bila iskrena u svome uvjerenju. A i onda ih je bilo samo dva posto pravih.
Nada
Postovana gospodjo Saima,
Vas tekst me jako dojmio jer je napisan u prilicno malogradjanskom stilu i sa dosta sarkazma.
Mogu razumjeti da Vas je ta cijela situacija skoro pa sokirala, ali da ste poznavali malo vise obicaja do Vama neugodne situacije ne bi ni doslo. Prije svega, kada Vas je Vasa kolegica pozvala na rodjendan i rekla za bule, mogli ste je zamoliti da dodjete kasnije. Druga solucija je bila da to vrijeme provedete u drugoj prostoriji. A treca solucija je bila da se ljubazno zahvalite na pozivu i obecate da cete doci drugi put na kafu.
I ja sam ateista ali me znatizelja cesto znala odvuci na sve moguce slave i proslave svih konfesija. Interesovalo me i dobila sam sliku o tome i vjerujte osjecam se bogatijom. Od svega znam razliku izmedju pravog i novokomponovanog upraznjavanja vjere.
Utiske i iskustva sa svih tih slava i proslava sam drzala i jos uvijek drzim za sebe. Ni jednom obicaju se nisam rugala niti ismijavala.
Nama ce trebati puno godina da se ova situacija u BiH izmijeni i okrene ka svjetskim trendovima upraznjavanja vjere. Puno faktora utice na to. Ali, ne zaboravite: imamo dovoljno blesavog , glupog, nepismenog i ogranicenog naroda na sve tri strane pa se bojim da ce se samo nadjacavati u tim stvarima.
Dajem slobodu da svako odluci sta ce i kako ce, a i ja cu tako po pitanju vjere. Ipak je to licni izbor.
Bas " mi je veceras po volji " jer sam dobila sto sam očekivala. Zbog toga sam i bila u dileme da li da ovaj prilog saljem. Ali sad kad sam dobila i kritičare i savjetnika i istomisljenike osjecam se fino.
Heretik je toliko nacitaniji i i obrazovan po ovom pitanju a i mnogim drugim pitanjima. Istomisljenik je , pa sam pomislila da je takvih ljudi u Bosni gdje bi nam bio kraj.
Natasa razlozna i temeljita, smirena i draga savjetnica, nema nikad ni viška ni manjka rijeci i uvjek razumijem sta hoce da kaze.
Urednika necu komentarisati, jer smo jos u skoli bili na istoj talasnoj.
Posljednji komentar mi je donjeo rješenje dileme , zbog koje sam razmisljala da li da ovaj prilog pisem ili ne,
Pisac je vidio sarkazam, malogradjanstinu i ismijavanje. Mislim da mi to nije bilo ni u peti. Moja kolegica je izričito naglasila da je to nesto kao mevlud i da ce trajati 10 minuta. Popice se serbe koje se sprema za tu priliku i to je za srecu svih prisutnih.
To mi nije predstavljalo problem da prihvatim.
Kad sam pitala jednu kolegicu prilikom odlaska kuci, da li je ovo bilo pripremljeni, odgovor je bio potvrdan.Objasnila je da je u tih sat i 40 min. bio i itevhid i mevlud. Toliko sam obrazovana da znam sta je i jedno i drugo, i nikad nisam cula da to dvoje ide zajedno.
Ja sam se prvo osjecala prevarenom, jer svi u mojoj i daljoj i blizoj okolini znaju da ja na to ne idem nikome.
Ja sam dragim osobama prije pet -sest godina znala biti jedino žensko na dzenazi. Sad nas vec ima mnogo vise i dolazimo sa cvijećem. Izici iz sobe nisam mogla, jer se kuhinja zatvorila, a poslije agresivnih naredbi, bez lijepog ponašanja i zamolbe doticne gospodje nisam ni htjela.
Nada je jedan kroz jedan slična meni i tacno je u svojim mislima vidjela situaciju koja bi bila smiješna da nije žalosna. Koliko je nepoznavanja , reda i običaja po pravilima i propisima pravih vjernika bilo je ocito.Pravima uvijek skidam kapu i poznajem ih 50-tak godina.Pozitivno zavidim gospodji ispred mene sto moze prepoznati pravog od " nepravog vjernika". Bilo bi mi jako drago kad bi to mogla malo prenjeti i nama koji to nikako ne mogu prepoznati, a skoro svakodnevno su u tim dilemama.
Slazem se i da nam je zemlja puna primitivnog, neobrazovanog i neprosvjecenog svijeta koji je početkom ovog rata u ime vjere, na sve tri strane potezao vrlo lako za svakim zlom ovog svijeta. Ubijanju, pljačkanju, silovanju itd..
Ja cesto putujem i na istok i na zapad i bila sam u doba raznih praznika no, nigdje ne vidjeh ovoliko međusobne netolerancije i agresije u medjusobnoj komunikaciji kao u Bosni.
Oduševio me novi Papa koji je rekao da ateisti ne bi nikome trebali smetati, ako cine dobra djela.
Nedavno je negdje oko Travnika umro Franjevacki fratar nadimak Bonino, koji je uvijek govorio " da ljudi ne moraju da mole, ako zive i rade po Božjim zakonima.
Kad bi nam neobrazovani i primitivni imali ovu priliku da se javljaju, pa da probamo učiti jedni od drugih bilo bi dobro, jer ljudi bi mogli biti bolji kad bi im se pružila prilika. Pozdrav Saima
U teskim vremenima bez kompasa, sigurnosti i moralnih uzora ljudi se pojacano okrecu vjeri. Jedan od razloga je i osjecaj sigurnosti u 'coporu'. Drugi razlog je sto svaka vjera nudi utjehu, koje nema u vanjskom okruzenju, netko drugi odlucuje umjesto nas i time nas rasterecuje.
Naravno ima u velikim vjerama puno dobroga i dobrih namjera. Nazalost oni koji ih provode cesto skrecu u neke druge ciljeve, kao sto smo vidjeli u zadnjem ratu.
Sta uciniti da se narod osjeca sigurnije. Trebalo bi da mu se vrati sigurnost kakva je bila u Jugoslaviji, garantovane place, penzije, niko te ne napada, nema rata, svi jednaki. kako toga tesko da ce vise biti, ljudi se okrecu drugim utjehama da im prividno bude lakse.
Draga Ssaima,
Post je super. Luda nisi to je sigurno.. ha..ha..
Lako se danas naci u situaciji slicnoj tvojoj. Ljudi ponekad bas polude kopirajuci jedni druge, pridajuci vaznost svemu sto je trenutno u njihovom drustvu ‘in’. Oni koji su jos pokondirene tikve cine stvari kojih bi se ‘pametan stidio’.
Ne smeta mi kad kopiraju druge, ne smeta mi ni kad su pokondirene tikve ali mi smeta kad to rade iz interesa, danas je to pokazivanje vjere, nekad je bilo biti sto revnosniji clan partije. Ni jedno ni drugo iskreno.
Jednom sam se nasla u slicnoj situaciji s ove strane bare. Ostala sam u drugoj prostoriji dok su hodza I zene odradili svoj dio sluzbe. Jednostavno to nije za mene.
Tvoj post mi se stalno vrti u glavi zbog mnogih sjecanja koja je izvukao na povrsinu. Tako se sjecam da sam prvi put shvatila zasto je religija vazna tek kad smo bili protjerani. Shvatila sam tada da su ljudi jedino u vjeri nalazili stalni oslonac. Drzave, kraljevi, carevi, sistemi su se mjenjali, a vjera im je ostajala kao konstanta. Ne mislim ovdje na vjerske sluzbenike.
Novi nacin razmisljanja se pojavio ovdje. Cesto sam vidjala intervjue sa ljudima ciji su najblizi ubijeni brutalno,ni krivini duzni u slucajnom manijackom, pohodu nekog bolesnika koji se dokopao oruzja. Vecina ljudi je s nekim mirom govorila o svom gubitku . Pricali su kao da se desilo nekom drugom I najcesce rijeci su bile ‘bog, raj I pakao’. Vjernici lakse ‘svare’ sve to. Po njima je bog odredio da tako bude, njihovi dragi su zasluzili mjesta u raju… ubica u paklu I sve nekako dodje na svoje mjesto. Krivci kaznjeni , pravedni na mjestu koje im zbog njihove nevinosti I patnje pripada. Tesko da bi neko od ateista nasao comfort u takvim razmisljanjima. Njima je puno teze izici na kraj sa takvim dogadjajima, pogotovo kad vidis da nista ni blizu nije tako idealno .
Mnogi moji rodjaci I poznanici su se okrenuli Bogu poslije rata. Svako ima svoje razloge. Najcesci je da ih je samo Bog spasio iz pakla rata I da sada vracaju svoj dug moleci se I posteci. Sta im se moze zamjeriti?
Suprotnost nima je jedan poznanik koji redovno posti I slavi vjerske prznike , jer kaze da je to bila tradicija u njihovoj porodici, a u jednoj slucajnoj diskusiji rece da ne vjeruje u boga. Da li je njegov post licemjerje? Mislim da nije. Vjerski obicaji su njemu usadjeni porodicnim odgojem, a njegovo nevjerovanje je nesto sto je doslo kao njegovo iskustvo. Samo nek nema licemjerja.
Evo I jedan interesantan intervju za Stevom Zigonom.
http://www.youtube.com/watch?v=uMkrsvew8-A
Draga Saima
Stvarno si zivo docarala interesantan dogadjaj, kao da smo tamo i mi bili. Bilo je zabavno citati.
Ja licno mislim da je domacica pâla na ispitu. Nije tebi unaprijed rekla kako ce to izgledati, ili ni ona nije znala, pa se nasla u skripcu. Grubo ponasanje onih dviju vjernica na rodjendanu je neprihvatljivo.
Rodjendansko slavlje i molitva od sat i po je i za mene cudna kombinacija. Ne vjerujem da je to starinski obicaj, ako jeste onda je dugo vremena bio zanemaren, sad su nova vremena u Sarajevu i tako to treba prihvatiti. Ljudi i obicaji se neprestano mijenjaju.
Mislim da je covjeku kao ljudskom bicu mnogo lakse slijediti tokove nego imati svoje misljenje, svoju osobnu kritiku o svemu oko sebe. Neko izabere laksi a neko tezi put u zivotu.
Moja komsinica mi je pricala jednu zgodnu anegdotu od prije cedrdesetak godina. NJena sestra je poslala svog sedmogodisnjeg sina na casove vjeronauke takozvanu « Sunday school » , upravo zato da bude u skladu sa ondasnjim drustvenim obicajima. Kad se djecak vratio pitali su ga kako je bilo i on je rekao : « Da ti samo znas kakve nevjerovatne price tamo pricaju. Da su covjeka ubili i sahranili i poslije je on izasao iz groba i otisao prema nebu. Ko moze vjerovati u takve price ? » Taj djecak je sada cijenjeni profesor sociologije na universitetu u Skotskoj.
Moja baka me je pred kraj njenog zivota nekoliko puta pitala hocu li dolaziti na groblje da joj zapalim svijecu kad umre. Ne znam zasto joj je bas to toliko znacilo. Ona je ostala na groblju na Barama u Sarajevu, i doslo je vrijeme da tamo vise nema nikoga da joj dodje posjetiti grob. Ovdje gdje sam sad, ja ponekad odem u crkvu i zapalim svijecu za nju i sve druge iz familije koji su otisli. Dok svijeca gori, cini mi se kao da caskam s njima. Mogu to uraditi i kod kuce ali crkva mi se cini prikladnija.
Pozdrav od Dubravke
Htio bih još nešto dodati na ovu temu, iz vlatitog iskustva.
1.Kada smo kao izbjeglice stigli u Ameriku prve tri nedelje smo živjeli u kući sa pet katoličkih svečenika misionara. Glava kuće je bio otac Alex, Italijan, koji nam je pomogao u tim prvim izbjegličkim danima zaista mnogo. U objektu u kojem smo bili je bila mala kapela u kojoj su organizirane mise. Negdje dvije nedelje po dolasku otac Alex nam reče da bi htio da nas predstavi vjernicima koji će doći na misu i tako i bi. Neznajući koja su naša stajališta što se tiče vjere, nije od nas tražio da prisustvujemo misi već nam je rekao da mi odlučimo kako će to izvesti. Mogli smo biti u kapelici sa ostalim prisutnim i blejiti ko ovce za vrijeme mise, nerazumijevajući šta se oko nas događa, ili smo mogli ostati u sobi i čekati da nas on pozove. Mi smo izabrali drugu opciju. Da nam je rakao da prisustvujemo misi, mi bismo to uradili ali je on bio dovoljno razuman da je znao da bi se možda mogli osjećati nelagodno. Reakcija bule koja je Saimi naredila da pokrije noge dovoljno govori o njoj samoj i njenoj toleranciji spram drugih i drugačijih.
2.Petanest godina sam radio na katoličkom univerzitetu koji zapošljava ljude iz cijelog svijeta. Samo u mojoj grupi je bio jedan Kinez, jedan Indijac, jedan Etiopljanin i ja. Prilikom svečanosti, kojih na univerzitetu ima jako puno obavezno, prije nego se počne jesti, svećenik obavi molitvu. Oni koji su vjernici se mole s njim, a oni ostali ne i nikada se nije desilo da je neko pravio probleme. Znam da situacija nije ista kao u slučaju „Saiminog“ rođendana ali ovo navodim samo kao primjer tolerancije koja se u mnogim sredinama podrazumijeva.
3. Sa pokazivanjem privrženosti vjere mnogi pretjeruju. Kao primjer navodim dvoje visokoobrazovanih osoba iz našeg grada koje od rata žive u USA, a koje neki od onih koji čitaju ovaj blog, poznaju. U našem gradu i fabrici su bili poznati kao stravstveni sljedbenici partije koja je išla dotle da su kritizirali druge članove partije ako bi uradili nešto što, po njihovom mišljenju, nije po partijskim normama. Tako je mnogima poznat slučaj kada je jedna od ovih osoba kritizirala jednu članicu partije, svoju kolegicu, što je ostala u drugom stanju a nije bila udata. Prije par godina, ovdje u USA, ta naša ugledna familija je udavala kćerku. Pored službenog vjenčanja po američkim zakonima, mladenci su se vjenčali i u džamiji. Međutim, ni to nije bilo dovoljno, već su se još jednom vjenčali u džamiji, ali ova put u Sarajevu. Ne znam koliko je to po vjerskim običajima i zakonima ali mi je to u najmanju ruku smiješno. Valjda je alah jedan koji vidi sve pa mi ovi dokazi privrženosti nisu potrebni. I da ne zaboravim, ta naša kolegica, koja je uputila gore navedenu kritiku, je također ostala u drugom stanju prije udaje ali to izgleda u njenom slučaju nije bilo nedostojno partijskih normi.
Drago mi se sto se svi komentari za ovaj prilog odvijaju ljudski, iskreno i samo kao licni dozivljaji pojedinca, ma kakvi bili.
1. Hvala Emira za link Steve
Zigona. Uzivala sam istinski kao uvijek kad naidjem na istomisljenika po bilo kojem pitanju. Tada je uživanje u komunikaciji i druženju zaista neprocjenjivo.
2. Isto tako sam dozivjela i Dubravkin komentar. U
nasim krajevima odlasci u crkvu na mise zadusnice, uredjivanje spomenika i paljenje svijeća su bili najjači običaji kod nasih katolika. Nekoliko puta sam bila prisutna kod roditelja mojih dobrih prijatelja. Znali smo zasto je to i koliko su dugo u tradiciji tih porodica. Bez obzira na politicke sistemu koji su se ovdje smjenjivali.
Prije rata me je zamolilo moja prijateljica Marina Tojcic, koja je bila i sekretarica na Elektro. Tehn. Fakultetu, ako mogu da pronadjem grob njene svekrve , koja je sahranjena na groblju Sveti Josip u Sarajevu. Zatekla se na liječenju u Sarajevu i umrla u bolnici. To je bilo prije mnogo, mnogo godina. Nikog nisu imali u Sarajevu. Ja sam pronasla grob i sa velikim zadovoljstvom za Svisvete obilazili i postupala prema tradicionalnim običajima . Paljenje svijeća i donošenje cvijeca. Poslije rata sam ga tražila i nisam nasla. To je bio jedan kameni krst sa uklasamim imenom. Zemlja je bila ravna. A u ratu je bilo jako mnogo žrtava tako da su se ti stari grobovi sklanjali, na svim grobljima, gdje se nije vrsili uplata za odrzavanje.
Draga Dubravka ako želiš mogu otici na Bare tvojoj baki i sa zadovoljstvom uplatiti svijetu ako posaljes podatke.
3. Ja sam imala 21 god. kad je moja majka umrla u 87-oj godini. To je bilo1972. Bila je prava vjernica rodjena u 19-tom vjeku. Od nje mi je ostalo ponašanje u odnosu na zagrobni zivot. Uvijek je govorila "postujte me dok sam živa a kad umrem bacite me niz Vrbas" . Tada se kod muslimana nije prodavali značaja zagrobnom zivotu. Bio je dovoljan nisan., a izgleda da su to donijele Osmanlije . Uvijek kad je nesto zapusteno govorilo se "ko Tursko groblje".
Danas kad prosetamo pored Harema kod Banja u Seheru i vidim mezare sa nekim staklenim peterokutima, sesterokutima itd, punih sarenog kicastog vjestackog cvijeca, ja se uzasnem. Kome je to bitno. Živimo koji to prave u skladu sa vladajucom vecinom u B.L. (pravoslavnih)' a medju mnogima nevjerovatna netrpeljivost ili ti je to odraza jos jednog licemjerstva.
Blago vama Milane sto ste imali takva iskustva po dolasku u Ameriku. Ako to jednog dana bude u Bosni onda ce to biti sretna zemlja.
Ako imate mogucnost naci na Yutube Prof. Besima Spahica (Kakanj 1 i Kakanj2), odlicno je.
Pozdrav Saima
This comment has been removed by a blog administrator.
Za heretika: Nisam toliko pametan niti stvari posebno proučavam da bih imao objašnjenja za mnoge stvari. Moje mišljenje o okretanju muslimana religiji je samo moja konstatacija na osnovu zapažanja promjena u mom užem a i širem okružanju. Uzroke mogu samo nagađati. Razlog zašto mislim da to nije dobro po mom mišljenju je što idu na ruku Dodiku koji svoju popularnost gradi na strahu od muslimanskog ekstremizma. A materijala ima dovoljno.
“Vehabije u Bosnu poslali su Britanci iz Beca da prodube podjelu medju Bosnjacima.
TVRDNJA BEZ OBJASNJENJA.”
- Ono što tražim od drugih, obavezno je i za mene! –
Čitajući Heretikove komentare izčitavam: sklonost teorijama zavjere, isključivost, ljutnju, podcjenjivanje, nažalost i mržnju i potrebu da se pored traženja uzroka traži i opravdanje za ono loše što su učinili pripadnici njegovog naroda.
Zlo učinjeno u obrani također je zlo! Gradaciju i osudu zla utvrđuju sudovi!
Dali je Saima pogriješila ili nije, prisustvujući proslavi rođendana zna ona sama. To je vrijedno iskustvo za eventualne slične izazove i sigurna sam da će svojom budućom odlukom biti zadovoljna.
Sve što mi zaključimo, zaključujemo na osnovu naše osobnosti.
Nataša
This comment has been removed by a blog administrator.
Nasmijali ste me, iako je žalosno, tipično naše.
Teško da će te razumjeti koliko ste ovim odgovorom potvrdili ono što sam napisala.
Nataša
Dragi blogeri,evo napokon i mene. Javili su se gotovo svi stari,a ja sam čitala po nekoliko puta i prilog o komentare da konačno napišem komentar.
Slažem se sa skoro svim napisanim,osim one rečenice Anonimusice da je Saima događaj opisala u malograđanskom stilu.Svi koji poznajemo Saimu znamo da to nije njen manir.Uvijek sam za sistem ponašanja"pometi prvo u svom dvorištu",što je ona i učinila.Ja bi isto učinila što je i ona. Nisam nikada bila na mevludu i tehvidu,jer niko u momu krugu porodice i prijatelja,nije pravio takva okupljanja.Išla sam na dženaze iz poštovanja prema umrlom i njegovoj porodici.Često sam se na pogrebima osjećala malo neugodno,među ostalima,koji su se molili.Ali šta mogu kad sam ateista.Sjećam se iz banjalučkog života,da su katolici držali najviše do svojih vjerskih obićaja i to sam poštovala(uređivanje grobova i njihov obilazak,odlasci u crkvu i proslave Božića i Uskrsa).Praoslavci su najviše držali do slave.Najćeše je to bio Đutđevdan.Išli smo svi u hotel Bosnu na doček "srpske nove godine" i to je bilo normalno.Jedna zabava sa plesom,bez ikakvih vjerskih obilježja.Uvijek sam poštovala one koji su držali do svojih obićaja,i prezirala one "novokomponirane pokondirene tikve".Vlast i vjera koriste svaku priliku da manipuliraju sa građanima,a naročito u vrijeme Izbora.I narod nikako da shvati da je izmanipuliran,pa na krajupomislim;"Što ste tražili ,gledajte!".I stalno je prisutna ona stara:"Zavadi,pa vladaj!"
Ne slažem se opet sa Anonimusom u vezi Nataše.Krivo ju je procjenio.A nas istorija-učiteljica života-nije ništa naučila.Pozdrav Niskana
This comment has been removed by a blog administrator.
Moram reagovati na ispravke netocnog navoda. Kako gospodja Nataša moze mrziti nekog duha. Ti jesi nacitan i poznas mnogo stvari, ali ova rečenica , kao i nepotpisivanje svojih priloga, dovodi me u sumnju. Kod nas razni ljudi na raznim nivoima imaju svoje uloge ili kao sive eminencije ili zaduženi od nekih. Nema nikakvog razloga ako si Ateist, heretik i Bošnjak da ne mozemo znati ko si kao stvarni lik.
Ne znam ni da li si početkom rata bio ovde i bio zivi svjedok desavanja u ovom ratu.
Moguce da si bolje obaviješteni i da znas sta su radili Britanci i Englezi oko vehabija.
Ja znam da su Izetbegovic i Tudjmanom bili nalogodavci vezivanja hrvatskih i muslimanskim zastava. Znam da su nam vehabije počele stizati uveliko u sredini rata kad su nam sve granice bile zatvorene.
Njihov dolazak preko Srbije mogao je biti samo takav da bi stizali bez glave.
Jedini mogući put i ulazak u Bosnu bio je preko Hrvatske,
Sigurno u dogovoru sa Tudzmanom ili nekim od njegovih važni ljudi, opet uz njegovu suglasnost.
Dok se ovde stranačke vodje svadjaju mi obicni ljudi se bavimo analizom svih visoki ličnosti u nasoj vlasti od pocetka rata
U njihovim familijama niko ni od bliže ni dalje rodbine nije imao poginulih u ratu. Dobro su se osigurali a vehabije su sigurno bile nečija arapska sirotinja. Tako danas bosnjacka sirotinja odlazi u Siriju.
Lijepo je procitati razne analize od raznih svjetskih mislioca i književnika koje saljes, ali meni je jako ružno kad analiziras Natasu i Enisu o kojima ne mozes nista reci jer nisi imao tu srecu i priliku da ih upoznao uzivo. Ali mogao si bar nesto iz njihovih priloga naslutiti.
Pozdrav Saima
This comment has been removed by a blog administrator.
Ja ne poznajem američke zakone, ali po mom zdravom i ljudskom razumu i nasim ljudskim zakonima vase pravdanje za mene i potreba da me nauciti kako treba da mislim, nemaju značaj, jer od nas blogera vas niko ne poznaje, a Natasu i Enisu poznajemo svi i jos stotine drugih Banjalucana.
Ovo vase ocjenjivanje je potpuno u skladu sa dvadesetogodisnjim ponašanjem ovde u Bosni. Sve sto vrijedi , sto je iskreno i ljudski ovde nema prolaznosti. Šteta sto se neko tako obrazovan uklopio u to.
Sreća je jedino sto se ljudi sve vise oslobadjaju ispiranju mozgova i gade im sa svi politicari. Valjda cemo ovo sve jednog dana prevazici.
Pozdrav Saima
Draga Saima
...samo pisi, jer pises o devijacijama, na svoj nacin. Ti nisi ni svjesna da dijelom pisanja upozoravas na ono sto je u bilo kojoj religiji (pa i u religioznoj tradiciji, koja je u provodjenu daleko meksa) da kazem, strano. U Islamu se postuju preporuke koje je ostavio Muhamed a.s. Ostalo je zapisano da,
“...onog ko u vjeri pretjeruje, vjera savlada.“ a da je i pored „grubo receno“ determinizma ostavljen „racio“tebi na volju. Obzirom da ti draga rodice ne znas ni gdje si bila, pa sad spominjecs „tevhid“ nije ni bitno. I u religiji i „r. tradiciji“ nacin provodjenja se isplanira. Zna se sta je ideja i postoje dijelovi koji su obavezni. Ali recimo postoji „“mevlud“ po ovom i ili po drugom. Sad pozovi onaj „racio“ razum pa izvrsi kratku analizu zasto je skolski sat odprilike cetrdeset pet minuta i sve ce ti biti jasno. Lijepo ophodjenje, mirnoca, sabur je i ljudska vrijedenost. Ali ne mogu se devijacije smatrati idejnim dijelom onog sto bilo koja religija propovjeda ili nakaradno provodi (pedofilija, nepotizam...)Protiv takvih se radi ovo sto ti radis. I imaces, protivnika...ne neprijatelja. Drzao sam par predavanja o umjetnosti u Islamu na vikend medresi u Stuttgartu. Na moj nacin uz poglede uleme i dosta suprotnog od onog sto se smatra umjetnost u Islamu. Zabranjeno ovo, ovo...samo ovo (tvoje sestokrake,,,)...medjutim kada sam citirao dio iz vjerskog ucenja,
...“mi stvaramo ljude u skladu najljepsem,
i ispricao pricu o zalbi mjestana na covjeka koji je ostaviuo suprugu po njemu, malo neurednu, ne dotjeranu (surma, odjeca) a Muhamed a.s. Odgovorio,
-...recite joj neka se uredi,
diskusija je isla u skroz drugom pravcu. Ne volim kanone ali ipak kreacija u modi, proporcija, isticanje lijepog je i te kako u osnovi umjetnosti.
Prije sedam godina sam pisao o slucaju na dzenazi moje majke. I na ovoj stranici. Mozda se sjecas mislim „Banjalucki talibani“...IZ iz Sarajeva je postupila korektno i na moju adresu uputila takst u kojem zali zbog slucaja. Od Njemackog Nagradnog fonda sam trazio da se Cericu oduzme godisnja nagrada koju cak nose i predsjednici Njemackog parlamenta. Kao izvor onoga sto ne stima naveo sam dosta Cericevih glupoisti a izvor je bilo „Oslobodjenje“ novina sa Pulicerovom nagradom. U odgovoru je doslovice pisalo da oni takvih informacija nemaju i da se oslanjaju na saznanja svojih parlamentaraca i javnih licnosti. I sve ti je draga rodice jasno i o Zapadu a ti...
tvoj Grof
Ne da mi mira Heretik sa svojim bezrazlonim napadom na Natasu. Prvo nisam htjela da komentarisem jer mislim da Natasi ne treba nicija odbrana pa ni moja, a onda sam jednostavno morala da se javim. Jace od mene.
Mislim da Natasa pa ni bilo ko ovdje na blogu ima razloga da mrzi Heretika . Vjerovatno se mnogi ne slazu s onim sto on ovdje napise, ali ko ce mrziti nadimak. Istina, taj nadimak je poceo da vrijedja I dijeli udarce naokolo kao da su njega napali, a meni se cini da je on/ona taj/ta sto bez povoda pljuska. To mi nekako lici ne one licnosti sto se svojski trude da razjedine I uprljaju sve sto imalo lici na druzenje razlicitih ali sa zajednickim uspomenama iz naseg lijepog grada. Imamo mi na blogu jos nesto zajednicko - nije nam bitno ko je ko , niti je ikad bilo. Pozdrav
This comment has been removed by a blog administrator.
Moje licno misljenje je šteta, šteta. Bilo je dobrih mogucnosti za saznati mnogo stvari iz raznih oblasti koje sama ne bih znala pronaći.
Ovaj zadnji komentar me podsjeca na nase političare ovdje u Bosni. Ne daju nam pravo na licno misljenje, na kritiku prema njima i uvjek im je na prvom mjestu njihov ego.
0bzirom da ne znamo ko si, a najveci dio nasih priloga su nasi licni dozivljaji koje iznosiomo onako kako osjećamo i kako dozivljavamo.
Zato mislim da tvoja rečenica da odustajes i ostavljas nas u nasem jednoumlju vise shvaćam, da ti imas potrebu da svi misle onako kako ti mislis.
Mi smo svi sada u jednoj finoj komunikaciji, jer "razgovaramo" u nedostatku zive komunikacije, koja je u izumiranju. To su nam donijela protekla desavanja i uslovi gdje živimo i kako živimo, a ovo donosi radost. Samo onima koji na ovom blogu osjecaju radost saznanja o zivotu prijatelja na raznim stranama svijeta.
Ovde se prica da svaki normalan blog ima svoje provokatore. Mozda je i to istina.
Pozdrav Saima
Nažalost, stigao mi je još jedan zahtjev za brisanje. Ovaj put od heretika. Poštovao sam njegov zahtjev za brisanje negovih komenatar iako sada mnogi komentari koji su ostali nemaju smisla.
Nadam se da neće biti još ovakvih zahtjeva.
@ heretik
Vidjela zaba da konja potkivaju, pa i ona digla nogu - tako sam protumacila Vas zahtjev za brisanje komentara. Da je kojima od njih Co zaprijecio prolaz ( ja bih da sam na njegovom mjestu, jer ste tipican spiner ), Vi biste protestirali zbog nedostatka demokracije na ovom blogu, kao sto su to mnogi do sada radili.
Nada Stefanac
Ne bih se složila s tobom da ostali komentari nemaju smisla.
Ovde nam se nije dalo pravo od heretika da iznesemo svoje misljenje , svoj stav o odredjenom dogadjajima i osobama.
Meni bi bilo drago da mi je heretik napisao da sam glupa ili ženska tuka, pa da je lijepo argumentima obrazložio da je tako. Bila bi mu zahvalna a ne ljuta i sigurno ne bih demonstrativno tražila da autor ukinemoje komentare.
Ali ovde je kod nas u Bosni vec 20 godina tako, i zato sam bila u dileme da li da ovaj prilog saljem. Sad mi nije zao jer ako sam ja uzrok da heretik ovako postupi , ja cu i dalje pisati, jer za mene je ovo jedino mjesto gdje imam slobodu govori i svi ovde imaju pravo da me kritikuju i savjetuje samo sa dobrim namjerama.
Takva sam kakva sam i sta mogu.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home