Decembar u novembru

Cvijeća u našem dvorištu ima raznolokog i uvijek nešto cvjeta, od ranog proljeća do kasne jeseni. Valjda smo tu ljubav prema cvijeću donijeli sa sobom jer ga je i u našim dvorištima u Banjaluci bilo u izobilju. Moja mati je sadila cvijeće u svakom čošku i uživala je u njemu. Ja sam bio zadužen za travnjak koji sam s ljubavlju održavao.

I ovdje u Americi je slično. Nera je šef za cvijeće a ja sam preuzeo „travnati“ resor.  Uređenje dvorišta nam uzima dosta vremena ali je to za nas zapravo rekreacija i ne pada nam teško. Dok većina komšija na brzaka pokosi travu i podšiša ukrasno šiblje, pa se zabije u kuće pred televizorima, mi za lijepog vremena u kuću gotovo ni ne ulazimo.

Bliži se zima i vanjske radove polako provodimo kraju. Ovih dana je i kućno cvijeće „ušlo“ u kuću i prilagođavase se novom okruženju. Tako je i decembar prije nekoliko dana zauzeo svoje mjesto  na vitrini,  u društvu Ferhadije, Martićeve i stečka. I rascvjetao se u novembru, čini mi se, kao nikada do sada.