Predpopisna šutnja - Fadila Nura Haver

Sjecam se godine '75. Srednjoskolski profesori rijesili da i mene upisu na spisak novih clanova Saveza komunista Jugoslavije. Ostalo da popunim upitnik u kojem me neko pita koje sam nacionalnosti. Ne znam sta da upisem. Napisi kako se osjecas. Ne osjecam se nikako. Onda pisi: 

Muslimanka. Kakva crna Muslimanka.. Otac bi me prebio. Znam ja Muju sa zemljom bi me sastavio kad bih napisala Muslimanka. Moj profesor razredne nastave predaje ONO i DSZ. Tvrdi da je najprirodnije da se izjasnim kao Muslimanka. Taj ne zna u kakvoj sam ja kuci rasla. Taj jos ne zna, kao sto ni ja ne znam sta je pred nama, i da ce bas ti nareceni Muslimani uskoro morati ponovo sebi odabrati nacionalno ime i jezik. A onda cu ja ponovo sebi izabrati nacionalno ime i jezik.  A onda cu ja iznova morati da se osjecam kao neko drugi i da progovorim novim jezikom, pritom jos od '89 nisam vise clan pomenutog Saveza, a i Mujo je odavno umro.
Ko da mi kaze, ko da mi odredi ko sam i sta sam?

Mozda ja to i danas znam, ali se to sluzbeno ne pika. Stoga pazljivo osluskujem sta se prica po carsiji : koja mi je fajda u nekoj buducnosti ako se upisem kao ovo, a koja ako se popisem kao ono. Buduci da sada i ovde, masovno zive ljudi bez ikakvih uvjerenja i ideala, mora biti da je nacionalno pitanje iskljucivo stvar politickog trzista, na kojem se jos neko vrijeme moze povoljnije pogadjati, trgovati, pljackati, varati, lagati, manipulirati; razumije se - ukoliko u popisnoj saci imas vecinski narod. Ko tu igra a ko dobija, jasno je kad se vide i cuju ove hiljade go(vo)rljivih koji nas i dan i noc nagovaraju da se popisemo samo tako i tako. Da nije njih, tog njihovog insistiranja, vrlo je moguce da bi se mnogi od nas upravo i pisali tako i tako. Ali, ovako; nemojte me nagovarati da budem jos jedna nula u vasem politickom profitu.

Nego prica mi prijateljica, kako njezin ostarjeli otac, koji vec neko vrijeme pati od ozbiljne demencije pa sve zivo zaboravlja, jos uvijek - po navici cita "Oslobodjenje". Neki dan je pita :  Bogati, reci ti meni sta vise hoce ovaj Sedic i Finci? Svaki dan u novinama traze nesto od nas.
Pa, se ja pitam, da li se manje zaboravni ljudi u ovoj zemlji pokatkad pitaju sta to zapravo vec godinama traze Sejdic i Finci. Mozda samo ono sto bih i ja htjela od ove drzave: da me benda kao covjeka i gradjanina, poreskog obveznika i glasaca. I da joj to bude od mene dosta, a i mene od nje. Dakle, ako moje izjasnjavanje oko nacionalne, vjerske i jezicke opredijeljenosti proizilazi iz mog osjecaja i ako je samo pitanje politicke naravi, a jeste, onda imam kazati da se osjecam i posem kao Sejdic - Finci.

Nastavit ce se ..........


Pozdrav Saima

PS
Juce sam sa mog balkona "uhvatila" dugu. Neobicno za ovaj mjesec.
Ali meni drago jer me obradovala kao i ovaj clanak u Slobodnoj Bosni. Koliko onih kojima se manipulise mogu procitati ovako nesto, iz sva tri konstitutivna naroda. Malo. Saljem vam moju dugu.