SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, July 25, 2013

Japan - drugi dan

Evo drugi dan nastavak:

Sada je kod mene 9:30 uvece, ponedjeljak. Vi jos trljate oci a neki se nisu jos ni probudili.
Ovde je sunce davno izaslo, ne zovu je bez veze zemljom izlazeceg sunca. A danas je sunce przilo. Bilo je jako vruce i sa velikom vlagom. Japan je vec danima pod toplotnim udarom.

Ja i Eric smo bili slobodni a Tom i Tony su imali program u Mitsubishiju. Mi smo krenuli u obilazak grada. Fukuoka mi nikad nije predstavljala neki grad, cak se u geografiji malo i spominjala ali sada vidim da je to jako veliki grad. Prenakrcan je ljudima kao i ostali Japanski gradovi. Ima formu kao i svi Evropski gradovi. U gradu se zivi a industrija je na periferiji. Imaju besprekoran prevoz, sto busom a najvise subway-om koji je Japanski tacan.

Nas hotel je u gradu pa smo pjesice isli u obilazak. Obisli smo par njihovih istorijskih mjesta. Nama je tesko razumjeti svu tu njihovu istoriju. Vidjeli smo da se klanjaju i mole mnogim kipovima sto mi nismo razumjeli zasto. Trebalo bi vise vremena da se to shvati. Cistoca je besprekorna. Nikoga nisam vidio da ulicom ide i jede ili pije iako je bilo vruce. Na semaforu, cak i onim zabacenim niko nece preci na crvenom i strpljivo cekaju na zvizganu dok se ne upali zeleno. Ja i Eric smo po americkom nosili vodu u ruci. Kada smo usli u njihov muzej, zena nam pridje i uljudno se nakloni. Dade nam kesu da u nju stavimo vodu, jer nije bas ugodno hodati po muzeju i piti. Naravno da smo se postidjeli. Fali nam kulture i ovdje je pravo mjesto da se zivot cijeni po drugim kvalitetama.

Muzej zanimljiv sa prekrasnim slikama i skulpturama. Napravili smo dosta slika ali ih moram uzeti od Erica. U kafeu muzeja popijemo izvrsnu ice coffee. Oni uglavnom prave esspreso kafu. Nera ne bi imala primjedbe na kvalitet i okus. Trgovine su na svakom mjestu. Primijetio sam da je hrana skupa ali ostalo je kao i u Americi. Usli smo u jednu ogromnu robnu kucu samo sa elektronikom. Nevjerovatno je sta tu sve ima. Najnoviji TV ekrani su par metara veliki a slika je posebna prica. Trodimenzionalna slika je takva da je to tesko opisati. Jednostavno kao da si ucesnik toga sto se prikazuje. Gledao sam kako se pravi kruh u 3D. Kad je bio gotov izvadili su ga i onda postavili u prvi plan. To je toliko izgledalo stvarno da samo miris njegov nisam osjetio. Vrhunska tehnologija. Japance tu jos mnogi nece dugo dostici.

Nase hodanje smo zavrsili oko 3 sata jer je postalo prevruce. Dobro nam je dosao odmor u sobi. Oko 7 su dosli Tom i Tony pa smo isli na veceru. Tom (to je njegovo americko ime) nas odvede u restoran odmah do naseg hotela. Jelovnik je sav bio na Japanskom pa nam je Tom prevodio i predlagao sta da jedemo. Izabrali smo dosta toga, ja sam uzeo red snapera a tu je bilo i tunjevine, oktopada, plave ribe, skoljki, onih njihovih morskih tava i mnogo toga jos. Sva riba je bila friska ali njen okus je puno bolji od onih nasih. Primijetio sam da oni uglavnom skidaju cipele u pravim restoranima i onda sjedaju za sto. Tom kaze da oni dosta piju i da je on dolaskom u Ameriku poceo da zdravije zivi na sta smo se mi svi nasmijali. Posto koriste podzemnu nema opasnosti da ce ih polocija uloviti. Proveli smo fino vrijeme i saznali dosta o tim njihovim obicajima i kako se koja hrana jede. A hrane se zdravo i to se vidi na svakom mjestu. Da je Jasna posla samnom vjerovatno bi i mi presli na jedenje friske hrane bez kuhanja. Vec vidim kako se zadovoljno smije. Kruha nema nigdje i ako Co krene u Japan Nero spremi mu jednu strucu da ponese sa sobom.

Eto toliko, sutra pocinje nas program, javicu se kad stignem.

Pozdrav svima iz vruceg Japana

Izet

Labels: ,

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Hvala Co sto nam prenosis putopisna zapazanja svoga prijatelja. Iako nam je zahvaljujuci medijima svijet kao na dlanu, ipak je sve puno zanimljivije kad pise netko koga znas bar sa fotki. Ja sam se slatko nasmijala na ono zapazanje da nitko ne pije i ne jede na ulici. Tesko da bih ja to primjetila.
Ispricat cu vam pricu iz ranih sedamdesetih godina. Radili smo na projektu toplifikacije BL. Na gradjevinskom dijelu Jovo Djukic i ja, a na strojarskom Ranko Cvijetic, Brane Popovic,Vjeko Tripalo, Drago Granic i Namik ( zaboravila prezime ). Radilo se subotom i nedeljom, dan i noc na projektiranju magistralnih vrelovoda. Svaki dan strojari su oko pet popodne dolazili kod nas dvoje na kavicu jer smo bili sami u jednoj od onih velikih prostorija na drugom katu Doma kulture. Brane je bio vrlo duhovit covjek, pa nijedna kavica nije prosla bez ispricanog vica, duhovite dosjetke ili putopisne pricice. Prije ZSP_ea radio je u Incelu, te je jednom putovao u Japan. S tog putovanja je i ova zgoda u Braninoj verziji.
Na nekom rucku posluzeni su sa zdjelom guste juhe na cijem vrhu su plivali veliki debeli crvi. Nitko nije mogao jesti osim Brane.
" Ja sam lijepo razgrnuo crve i pojeo ostatak. Bilo je odlicno ".
Dugo vremena nakon toga ja sam, misleci o Japanu, umjesto tresnjinog cvijeta zamisljala velike debele crve u zdjeli punoj guste juhe.
Nadam se Co da ce tvoj prijatelj biti i nadalje vrijedan, a i ti zajedno s njim.

Sayonara
Nada

Thursday, 25 July, 2013  
Blogger co said...

Danas mi je stiglo par slika iz Japana i ako je suditi po njima, ja bih tamo ostao gladan. Poznat sam kao veliki izbirljivac što se tiče hrane (ljubitelj sam nečeg konkretnog kao što je „stejk“ sa „pomfritom“, uz hladno pivo) pa na poslanim slikama nisam mogao naći gotovo ništa šta bi me zadovoljilo. Pomalo se pribojavam ovog Izetovog puta u Japan jer bi njegova Jasna mogla dobiti ideju šta da pripremi pri našoj slijedećoj posjeti a to bi za mene bilo katastrofalno.

Izet je na putu za Pittsburgh pa očekujem dodatna „izvješća“.

Thursday, 25 July, 2013  

Post a Comment

<< Home