SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, May 13, 2013

A gdje su se sakrili melezi?

U trenucima predaha doktor Žiško se zabavio knjigom Radmile Karlaš „Kad utihnu melezi“. Ako je suditi po ovome, ima nas još dosta koji nismo pročitali ovaj Radmilin roman koji na jedan osebujan način opisuje dešavanja u našem gradu i šire u danima kada nas je zapuhnula „demokracija“. 

Radmila je jedan  od rijetkih boraca za grad kakvog znamo ali od nas koji se busamo u prsa kako smo veliki banjalučani i borci za naš grad, nema značajniju podršku. Tako to obično biva u životu, svi te tapšu po ramenu i hvale te, ali malo ih je koji će se pridružiti u akciji da se nešto konkretno uradi. Uvijek se tu ispriječe neki sitni lični interesi i nalaze opravdanja zašto se naš glas ne čuje.

Čujem da Radmila radi na novom romanu. Kada će ugledati svjetlost dana, ne znam, ali ga s nestrpljenjem očekujem. Nadam se da ćemo do tada shvatiti šta nam je raditi i da će nas mnogo više stati iza Radmile i njenog rada jer ona to svakako zaslužuje.  

Vrijeme će biti svjedok da li sam bio u pravu ili ne.

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Ti si Co cesto u svojim tekstovima, opisivao svoja razocarenja u vezi dvolicnosti i razocarenja u nase prijateljstvi i drugarstvo prije rata. U nase vjerovanje u one oko nas.
Ja sad mislim da ga je tog razocarenja bilo malo. Pojavili su se zli ljudi, naoruzani do zuba i krenulo je ispiranje mozgova. Cini mi se da je danas te dvolicnosti mnogo vise.
Ja sam se odusevila Radmilinom knjigom misleci da ljudski mozgovi bar ublizo jednako reaguju na ljudsku glupost.
Trudila sam se da sto vise ljudi kupi knjigu, pa dalje preporucuju ostalima. Mozda sam bila i malo naporna ali sam polazila od toga da im cinim dobro. Zive u ovakvom okruzenju i ovakvoj drzavi svi taoci onog i onih o kojima Radmila pise.
Bar malo kao Vasa Pelagic biti prosvjetitelj.
Koga sam god pitala o knjizi svi odusevljeni.
Malo pomalo saznajes o komentarima jedni drugima da nisu ni procitali.
Isto kao ja su radile i Enisa, Nada i Natasa. Pa veliki broj nasih ljudi iz dijaspore. Znanih i neznani. Pa sarajevski mediji.
Djelile smo istu energiju, nadajuci se da ako nista, ljudi bar razmisljaju o uzrocnicima ove nase bjede i jada na svim stranama.
Ali avaj to je kap u moru i ko zna dokle ce jos trajati.
Nada umire zadnja. I ja sa nestrpljenjem ocekujem Radmilin novi roman.
Kad su na vlasti oni o kojima se pise ili govori tu autorima nema hajra.
Sviju vas srdacno pozdravljam
Saima

Tuesday, 14 May, 2013  

Post a Comment

<< Home