Za duše ranjene

Facebook je vražja stvar. Ako se upecaš, ode vrijeme. Iako nastojim da ne postanem ovisnik priznajem da volim pogledati šta ima novoga pa makar neke druge stvari gurnem u stranu. Dok je zime, nije problem, ali šta da se radi kada ugrije sunce. Mora da i za ovu boljku ima lijeka, samo ga treba pronaći.

Mnogo je raje banjalučke na facebook-u. A kako i ne bi bili kada su nas rasuli po svijetu pa se sada tu okupljamo. Prako facebook-a upoznajem mjesta gdje živimo, saznajem za prinove u familijama, prisustvujem vjenčanjima, rođendanima, druženjima, promocijama na fakultetima, koncertima naše talentirane mlađe generacije, pratim uspjehe naših mladih sportista, putujem po svijetu sa prijateljima, poznanicima i bivšim sugrađanima, divim se umjetničkim radovima slikara, pisaca...

Danas mi za oko zapade slika Amile Bajrić, naše sugrađanke o kojoj ne znam ništa. Ili možda znam ali me pamet ne služi. Promakla bi mi da je moj komšo Kemo s druge strane Ohio rivera nije šerirao. Ukrah je za one koji od facebook-a bježe k’o od vraga. Nadam se da se Amila neće naljutiti jer bi bila šteta da ostane skrivena od očiju onih kojima je duša ranjena i nikako da zacijeli.

Šta reći. Ništa. Sve je tu, na jednom mjestu. Slika govori sve. Riječi nisu potrebne.