SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, December 11, 2012

Sinoc u Maloj dvorani


Sve dok se prostor male dvorane popunjavao njeznim tonovima Scarlattijeve sonate za klavirom je sjedila mala curica plahih okica i djecijeg osmjeha Azra Medic, nasa Asicka. Kad je klavir zagrmio svom puninom tonova izazvanih njenim znanjem, tehnikom i senzibilnoscu shvatila sam da je Azra postala zrela zena i vrsna umjetnica. Bi mi pomalo zao sto nesta one djecije nevinosti, ali istovremeno me obuze dragost kad svatih u kakav se prekrasan cvijet razvila.

Na zalost dvorana je bila poluprazna, vjerovatno i zbog zbilja groznog vremena. Ipak mislim da to za Banjalucane nije smjela biti prepreka. Propustili su jedan prekrasan koncert njihove bivse sugradjanke.

Nada

Zagreb, 11.12. 2012

PS. za Saimu : Pijanistica Azra Medic odnedavno zivi u Sarajevu i radi kao profesorica na sarajevskom sveucilistu. Bit ce sigurno prilike da je poslusas. Nemoj je propustiti.
Iza fotoobjektiva je bio Miro.

Asicka, mama Aida i ja

Labels: ,

3 Comments:

Anonymous Anonymous said...


Divne su slike i tekst. Mi imamo jednu kolegicu koju zovemo "Majka Tereza". Zove se Raza sestra po meni jednog od najvecih intelektualaca u BIH, prof sa Filozofskog fakulteta Durakovica.( od nedavno u mirovini). Kad sam god u Sarajevu ona nam nabavlja karte za bitne koncerte i pozorisne predstave. Ima nas 7 i od sviju " gore polovine" vode veliku borbu na takvim
dogadjajima da da se izbore sa spavanjem. Uvijek je u akciji nas LAKAT.
Ti imas srecu da i Miro ima interes za pravu muziku.
Moram vam ponovo napisati a ne znam hocete li vjerovati. Ja, kad sam na zapadu, najvise mislim na tvoju i Enisinu porodicu.
Srela sam dosta nasih ljudi iz ruralnih sredina i sa prosjecnim sposobnostima koji su za 20-tak godina uspjeli sebi i svojoj porodici obezbijediti solidan zivot. I to postenim radom. U soping centrima koji su dugi i samo u prizemlju ima dosta kafe-slasticarni, restorancica i pekara sa cajem i silnim kroasanima, koji su cjeli dan puni ljudi u poznim godinama - penzionera.
Poslije ih posmatram u marketima gdje su im korpe pune sitnih ali zdravih proibzvoda i zdravih sokova koji nisu bas jeftini. U nasim marketima te vrste, mladi kupuju kifle i pavlaku a stari kruh i mlijeko.
Ovo vam sve pisem razmisljajuci sta bi vi Sa svim svojim talentima i dobrotom postigli tamo.
Volim Hrvatsku ali svi nasi ljudi iz Bosne nisu omiljeni u Dalmaciji. Bez obzira jesu li konstituvni ili nisu.Tamo sam to iskusila a za druge djelove zemlje ne znam. A posebno se ne vole vrijedni i sposobni.
Meni svi u rodbini i komsiluku kazu da me vole.
Uvijek im odgovorim da im vjerujem, dodjem, potrosim dosta " bosanskih " para a dodju i takvi prijatelji i onda ODEMO.
Vi znate da je gosp Marijan Filipovic poklonio tvornicu - pilanu u Gorskom Kotaru.
Obzirom da Senada Avdica zovu Ozna - sve dozna saljem tekst iz Slobodne Bosne. Ne znam je li tacan ali ima indicija da jest.
"Neprikosnovi medijski heroj u Hrvatskoj danas je tajkun -dobrocinitelj Marijan Filipovic, vlasnik drvopreradjivacke tvrtke FINEST iz Gorskog Kotara koji je hriscanski milosrdno znacajan dio svoje imovine i firmepoklonio radnicima.
Sitan je taj "socijalno odgovoran" filantropski dar tajkuna Filipovica u poredjenju sa poklon-milodarom koji mu je u prvim godinama mira urucio HDZ Livanjskog kantona: Citavu tvornicu Sipad- Grmec dobio je besplatno Filipovic, plus slobodne ruke da moze sjeci tisuce stabala najkvalitetnije sume u ovom djelu Bosne i Hercegovine. Zbrinuo sam svoju obitelj i potomke, red je da vratim dug ovim divnim ljudima, ponavlja drveni filozof Filipovic..."
Ako nije istina onda nek se gosp. Avdic nosi s tim, a ako je tacno onda je moj komentar da covjek koji je rodjen u Travniku, svoju kucu rusi a jadna je svaka dobra majka koju njena djeca ne vole. E Bosno. Bosno moja.
Pozdrav Saima

Thursday, 13 December, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Draga moja Saima
Zlatna si, ali nemoj molim te o mojim talentima. Da ih imam bila bih Radmila ili Azra. Svi moji 'talenti' se svode na armiranje betona, slaganje celicnih profila i pravljenje kolaca. Za to nemojmo vise o tome.
Sto se ostalog tice vazno mi je da ne zivim u BL i odmah mi je zivot lijep. Ne znaci da je lak, al' je moj i svidja mi se.
Pozdrav
Nada

Thursday, 13 December, 2012  
Anonymous Anonymous said...


Uvazavam, necu vise. Sve sto si nabrojala su upravo talenti i marljivost. A fotografisanje, a rasturanje kompjutera, a sklonost ka muzici. U pravim sistemima se to odmah prepozna.
Sretno, sretno, sretno.
Saima

Friday, 14 December, 2012  

Post a Comment

<< Home