Prica o Lex International - The End

Prica o Lex International-u dobija vrlo interesantan obrt. Od odusevljenja nakon prvog email-a, preko sumnjicavosti, do konacnog raspleta.

Nakon sto sam u svom drugom email-u ponovio osnovne elemente projekta (koji je jasno izlozen u prvom email-u), postavio sam nekoliko pitanja i objasnio da je projekat tek u pocetnoj fazi i da od Lex International-a ocekujem pomoc kako mu pristupiti, stize slijedeci odgovor:

Evo njegovog odgovora

Gospodin Bubic je odjednom izgubio bilo kakav interes da se ukljuci. Objasnjenje kratko i jasno:  “… mislio sam da imate pristup nekom donatoru.” Prevedeno na naski, “…mislio sam da ima love”. Kako iza projekta ne stoji neko sa parama, gospodin Bubic odjednom vise nema ni vremena (“Uistinu, imam drugih obaveza”). A i odgovori na postavljena pitanja zahtjeva vremena jer je on zauzet drugim obavezama. Dakle, sva ona zainteresiranost iz njegovog prvog emaila se rasprsi kao mjehur od sapunice.

Eh, u tom momentu mi je pukao film i odlucio sam da mu odgovorim. Onako, direktno u glavu, kako njegov pristup zasluzuje.  Znam da to kod mnogih nije popularno (lakse se ide kroz zivot ako jedno govoris javno a drugo samo za uski krug) ali ja se nisam mogao praviti naivan i poslati mu email da se zahvalim na javljanju ili jednostavno se ucutati. Morao sam gospodinu Bubicu reci sta mislim o njegovoj organizaciji i njemu licno (koristenje muke drugih da se lako dodje do para jer je shvatio da se oko problema izbjeglica moze za malo rada dobro zaraditi), spomenuo sam mu lazno predstavljanje, neprofesionalan pristup i jos mnogo toga:

Moj treci email

Bilo mi je strasno krivo sto sam mu se uopce obratio za pomoc jer sam mogao predpostaviti o cemu se radi. U stvari, opet sam bio naivan i nisam uradio ono sto se danas radi u ovakvim slucajevima: nisam provjerio kod prijatelja i poznanika da li imaju ikakvih informacija o Lex International-u niti sam pretrazio Internet gdje su informacije svakom lako dostupne. Da sam to uradio prije mog prvog javljanja ustedio bih si nepotrebnog nerviranja i ponovnog razocarenja u ljude na onim nasim prostorima.

Par dana nakon mog treceg email-a stize Bubicev odgovor.

Odgovor advokata Gorana Bubica

I kao sto obicno biva, napad je najbolja odbrana. To svi dobro znamo a i sam sam se u to uvjerio vise puta upravo na ovom blogu. Kada covjek nema argumenata onda ide u napad. Tako je bilo i ovaj put.

Tek nakon Bubicevog zadnjeg email-a sam pretrazio Internet i nasao mnogo informacija o advokatu Bubicu. Izmedju ostalog, gospodin Bubic je u vise navrata branio sadasnjeg predsjednika manjeg blentiteta Milorada Dodika. Dakle, radi se o osobi koja na jednoj strani osniva nevladinu organizaciju (Lex International) u cilju pomoci raseljenim, proganinim i izbjeglim licima a u isto vrijeme brani tu istu vladu. Radi se, dakle, o cistom sukobu interesa: ili si na strani vlade ili nisi. Za gospodina Bubica to nije nikakav problem: on je na onoj strani gdje se moze zaraditi makar to bilo protiv svih moralnih normi, a predpostavljam i zakona. U Bosni, odnosno manjem blentitetu moze svakako pa na ovakve slucajeve niko ne obraca paznje. Jasno mi je da obicna raja brine svoje muke pa nema  vremena da razmisljaju sta se oko nje dogadja ali ocigledno je da ima onih koji znaju iskoristiti svaku situaciju u svoju licnu korist.

Moj odgovor Bubicu

Gospodin Bubic mi se jos jednom javio ali ja nisam vise imao razloga da ‘razgovor’ nastavim:

Posljednji Bubicev email

A sto se tice pomenutog zakona i njegovih izmjena, evo kako su se stvari u medjuvremenu odvijale.

Penzioni zakon manjeg blentiteta je izmijenjem i usvojen je novi koji je sada na snazi. Izmedju ostalih izmjena, promijenjen je i broj potrebnih godina staza za starosnu penziju koji je sa 20 smanjen na 15. Dakle, prica da je od rata proslo 15 godina i da je sve zavseno nisu tacne. Medju prijedlozima za izmjene zakona je postojala i jedna po kojoj ne bi postojao minimalni broj godina radnog staza za sticanje starosne penzija koji nije prosao jer nije imao dovoljnu podrsku zainteresiranih. Da se organizirano pristupilo projektu kojeg sam predlagao gospodinu Bubicu ko zna kako bi se citava stvar zavrsila. Postoje mnoge drzave u svijetu gdje pojedinac ima pravo na starosnu penziju kada dozivi odredjene godine starosti bez obzira na godine staza: ako je neko radio samo godinu dana ta osoba ima pravo na penziju, ma koliko mala ona bila. U slucaju nas prognanih situacija je jos jasnija jer smo mi politikom vlasti bili onemoguceni da penziju docekamo u vlatitoj drzavi (nosioci te politike uglavnom trunu u Hagu) pa je nas zahtjev time imao vecu tezinu.

Po novom, izmijenjenom zakonu, ja sam svoj licni problem rijesio (po gospodinu Bubicu, rat je davno zavrsen, svi zakoni su doneseni i nista se vise ne moze po tom pitanju uraditi) ali mi je zao desetina hiljada drugih koji ce nepravedno biti pokradeni za stotine hiljada godina radnog staza jer ne zadovoljavaju kriterije za starosnu penziju. Novac koji je od njhovih zarada izdvojen u penzione fondove sada primaju drugi sto je samo nastavak pljacke koja je zapocele devedesete. Medjutim,, dio problema smo i mi sami jer smo se olako prepustili nasoj sudbini bez zelje da se borimo za nasa prava. A dok je tako, uvijek ce biti Bubica koji ce naci nacina da se opare koristeci trenutnu situaciju, ne birajuci sredtva.

P.S. Nekoliko interesantnih linkova

http://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/14122/Dodik-osloboden-pred-sudom-u-Foci

http://www.nezavisne.com/komentari/kolumne/Sto-je-vise-kleveta-i-lazi-41711.html