SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, August 21, 2012

In memoriam – Janja Mršić

Jucer nam stize jos jedna tuzna vijest. Napustila nas je nasa Janja, jos jedna dobra dusa iz onih starih dobrih vremena.

Kada smo trazili nekoga ko bi pazio na Sanju kada su dani porodiljskog dopusta istekli, kuma nam predlozi njenu prvu komsinicu Janju. Dogovorismo se lako i od tog dana Janja bi svako jutro, tacna kao svicarski sat, zakucala na nasa vrata. Od prvog dana smo je prihvatili kao clana nase familije a cini mi se da su osjecaji bili obostrani.
Bilo je lijepo Sanji tih godina. Ostajala bi u krevetu dok smo mi zurili na posao koji je pocinjao rano, ni danas mi nije jasno zbog cega. Kada bi se probudila, Janja bi je docekivala s doruckom, cesto u krevetu. Sve zelje bi joj Janja ispunjavala: pravila hranu koju voli, vodala je kuda je htjela, igrala se s njom… Uz sve svoje obaveze, Janja bi pripazila i na Davora, pospremila kucu, oprala sudje, prostrla ves… Kada bi se vratili s posla, stan je bio uredan i cist, sve je bilo na svojem mjestu, a djeca zadovoljna i sretna.

Rat devedesetih nas razdvoji i od tada smo Janju vidjeli samo dva puta. Zadnji susret je bio dirljiv, Janja se rasplakala kada smo je posjetili. Znali smo da nas daljina sprecava da je cesce vidjamo i da niko ne moze predvidjeti da li cemo se ponovo sresti.
Eto tako danas pisem ovaj tekst o nasoj Janji i razmisljam koliko nas ima koje je zatekla slicna sudbina a sve zbog neljudi s kojima smo godinama zivjeli misleci da isto sanjamo, kako to lijepo rece Djole u Sevdalinki.

Nasa Janja je otisla s ovog svijeta ciste duse i siguran sam da ce zavrsiti u raju ako ga ima. Njenim najblizim, prije svega unuci Brani i kcerki Mirjani, upucujemo iskreno saucesce uz napomenu da mogu biti ponosni na svoju Janju koja ce svima nama vjecno ostati u nasim srcima i sjecanjima kao pravi covjek i jedna velika dobra dusa.

Labels:

4 Comments:

Anonymous dubravka said...

Zelim samo reci da mi je drago da sam poznavala Janju makar onako sa distance. Bilo je jasno koliko su ona i Sanja voljele jedna drugu. Svaki zivot ima pocetak i kraj, Janja je stigla do kraja nesebicno sireci ljubav oko sebe. Ja joj samo mogu pozeliti da pociva u miru.
Dubravka

Tuesday, 21 August, 2012  
Anonymous Anonymous said...

ENISA:
Gđe Janje se sjećam po liku iz viđenja.Žao mi ješto dobri ljudi odlaze,ali nažalost to je životna neminovnost.I mi Bahtijarevići imali smo svog dobrog duha.Zvala se Ramiza i s nama je bila od pamtivjeka.Othranila nas je sve troje i bila nam je kao član porodice.Učestvovala je s nama u svim našim radostima i tugama,čuvala je i moga Zlatka i uskakala kad god nam je trebala pomoć.Ni jedno slavlje nije prošlo bez njenih bureka,hurmašica,baklave sl.Niko nije pravio bolje uštipke od Ramize.Kada nam je mama iznenada umrla,jedno vrijeme je bila uz našeg oca.Prokleti rat odveo ju je za sinom-logorašem sa Manjaće u Francusku.Tamo se nije mogla prilagoditi i nakon par godina se vratila u B.L.Tada se o njoj najviše brinuo naš brat Fahro.Bila je već stara i umorna od teškog života,te je umrla prije par godina.Sahranjena je u Kljuću iz kojeg je davno otišla kao djevojćica poslije 2.sv. rata.Živjeće u našim srcima dok smo i mi živi.Enisa(gore sam već napisala ime,jer sam nepažnjom 2 puta ostala anonimna)

Thursday, 23 August, 2012  
Anonymous Anonymous said...

nazalost sve je manje ovakvih ljudi ciste i dobre duse. Oni kao da su nesto iz lijepe proslosti, nesto sto je nepovratno nestalo. Pridruzujem se izjavama sucuti.

Mozda je trebalo kod sucuti spomenuti i unuka Miroslava ako se ne varam.

Thursday, 30 August, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Zdravo Milane,
Slucajno sam otkrila ovaj blog i bas me ganuo Tvoj prilog o Janji.
Hvala na sjecanjima i lijepim rijecima!
Janjina zivahnost i dobrodusnost ce ostati u nasim srcima.
Ja trenutno skupljam slike za jednu foto-knjigu o Janji. ove dvije sa Sanjom cu rado uzeti.
Puno pozdrava,
Brana

Friday, 04 January, 2013  

Post a Comment

<< Home