SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, July 29, 2012

Domaće je domaće


Pogled s brdasca na povrtnjak i kucu
Svi mi koji od devedesetih zivimo u razvijenim zemljama svijeta znamo kakvo povrce mozemo naci u prodavnica prehramenih proizvoda: preksranog izgleda a nikakvog ukusa. Svo uzbudjenje kada se pridje dijelu u kojem se prodaje voce i povrce koje bljesti svojim prekrasnim bojama, besprijekornog oblika ispari kao mjehur od sapunice kada se napravi prvi griz ili odreze prvi komad:  breskva koja nema nikakvog ukusa, paradajz kojem treba malo jaci noz da se isjece na kriske… Ovdje u Pittsburgh-u prvih godina po nasem dolasku nije bilo Farmers marketa na kojem lokalni uzgajivaci donose svoju robu pa smo se morali zadovoljavati onim sto nam je bilo dostupno. Daleko je to od nase trznice ili zagrebackog placa ali se na ovim marketima moze nacini pravi, ukusni paradajz,  paprike kao one nase iz Lijevca polja (naravno, 'nepelcovane'), veoma ukusne breskve, izvanredan krompir koji se moze porediti sa onim iz Glamoca, odlicne jabuke...

Kod nas u Americi srecom vecina nas koja zivimo u kucama smo u prilici da napravimo svoj vlastiti povrtnjak i odgojimo svoje vlastito povrce. Istina, ne veliki, ali dovoljan da se ponovo osjete oni okusi iz mladosti. Znam da u nekim zemljama Evrope postoje posebni dijelovi grada u kojem ljudi koji zive u zgradama mogu zakupiti (ili dobiti besplatno) komad zemlje na kojoj mogu napraviti svoj povrtnjak i imao sam priliku da to i vlastitim ocima vidim. Nas covjek se snadje gdje god da ga bacis pa je tako i u ovom slucaju.

U nasem povrtnjaku koji je vecinom smjesten na terasi malog brdasca u backyard-u (zadnjih godina i dio dvorista oko kuce je pretvoren u povrtnjak), moze se naci mnogo toga: od zelene salate jos u rano proljece, preko blitve, luka, paprika, paradajza, patlidzana, krastavaca, mrkve, mahuna, brokolija, karfiola, pa cak do krompira.  Prostor nije veliki i prosto je nevjerojatno kako se tokom cijele sezone nadje ponesto za ubrati.

Rad u povrtnjaku zahtijeva dosta truda, posebno u uvjetima kada zemlja nije plodna pa se mora oplemenjivati. Prve godine su nam prihodi bili veoma slabi zbog zemlje koja se vecinom sastojala od usitnjene krhke sslojevite tijene od koje je brdasce sastavljeno, uprkos primjeni prirodnog djubriva. Ako tome dodam jelene i druge stetocine (zeceve, groundhog-e…) koje su spremno cekale da se pojave prvi plodovi, rezultat rada je bio obeshrabrujuci. Ipak, svake godine se nesto novo naucilo pa su rezultati rada svake godine bile sve vidljiviji a nase odusevljenje raslo tako da zadnjih godina uzivamo u plodovima svoga rada.
Uz to, rad u povrtnjaku, a posebno sa kompostom koji sami pravimo, oplemenjuje dusu i covjeka cini nekako ispunjenijim, smirenijim, narocito nakon napornog radnog dana. Istina, za mene je taj rad u povrtnjaku prilika da razmisljam o zivotu, o proslosti i nasim sudbinama, pa su rezultati tog razmisljanja i prilozi na ovam blogu koji nekima nikako nisu po volji. O tome necu ovaj put (materijala imam i bit ce prilike uskoro da se podsjetim devedesetih i jos nekih lica koja su nam ‘pomogla’ da se ‘docepamo’ Amerike), vec cu ovdje zavrsiti pricu. Da ne pricam u prazno price kao dokaz sam pripremio desetak nasumice izabranim slika kojih imace imam stotinjak.
Sve pocinje vlastitim rasadom
Kompost na vrhu brdasca
Ima tu za svakog po nesto
Paprike odlicno uspijevaju
Ni paradajz nije los
Bijeli luk
Bude tu i krastavaca
Jos malo paprika i cvijeca iz backyard-a
Domace je domace

14 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Da,sve je domaće bolje i ljepše od kupljenog.Bar si siguran da nije špricano,pelcovano i sl.Sve prekrasno izgleda,uživa u svojoj bašći.I reći ću:"U rukama Mandušića Vuka svaka puška biće ubojita!"
Pozdrav Niskana

Sunday, 29 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Pominjanje Mandusica Vuka pokvari ljepotu divnog vrta i povrca.Madusicevi potomci nanijeli su Bosni dosta zla u ovome ratu(Njegos i njegov "Gorski vijenac"se slave u tzv.RS )
spectator

Sunday, 29 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Opet spectator, odnosno muderiz, intelektualno onanise. Sad je i Njegos neprijatelj Bosnjaka. Mogu da mislim u koju kategoriju spada Andric.
Niskana, ne obaziri se na bedastoce
ovog sovena.

Tuesday, 31 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Nemam puno vremena ni za komentare, a kamoli za nesto opsirnije, ali me spectatorov komentar muci pa moram koju dobaciti.
Nisam bas spavala sa Njegosem kao jedan komentator na jednom drugom blogu ( spav'o, pa se razocar'o, ali tek nakon nekoliko desetina godina ). Uvoditi umjetnicka djela u politicke obracune, koristiti ih kao politicke platforme odlika je to primitivaca i manipulatora. Tim vise me razocarao Vas komentar spectatore jer sam o Vama stekla drugaciji dojam. Zar nije dovoljno strasno to sto rade Andricu ? Ni Andric, ni Njegos nisu spadali u moju omiljenu literaturu, ali smatram da bi se bar mi na ovom blogu morali cuvati takvih opaski.
Nada Stefanac

Tuesday, 31 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Za Anonimusa:
--Procitaj dobro NJegosa pa ces naci more stihova u "Gorskom vijencu"koji isticu mrznju protiv druge,komsijske religije.
--Za gdju Nadu:
--Zasto najveci pisac i enciklopedist Balkana M.Krleza nije dobio Nobelovu nagradu ?Zato sto je Andric bio politicki i ideoloski podobniji Zapada.Dakle,i oni koji dodjeljuuju Nobelovu nagradu su primitivci.Ima dosta pisaca koji su u umjetnickoj formi izrazavali svoju ideologiju.
spectator

Tuesday, 31 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Ako se oni koji se odlucuju o dobitniku NN za knjizevnost rukovode bilo kojim drugim mjerilima osim umjetnickih onda jesu primitivci. Ali ja o tome nemam ama bas nikakvih spoznaja pa ne bih dalje. U ostalom NN za knjizevnost nije sveto pismo. Korisna je kao vodic sta citati, posebno mladima. Krlezi nista ne oduzima na vrijednost to sto nije nagradjen, jedino je ostao uskracen za popularizaciju na sirem planu.
Pisac ideolg nasuprot citatelju... pa jedan od razloga sto citamo jeste osposobljavanje uma za neovisne sudove.

Tuesday, 31 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Zadnji komentar je moj.
Sorry, nisam se potpisala.
Nada Stefanac

Tuesday, 31 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Spominjani pisci su bili i ostali velika imena moje školske lektire.Ja ih se ne odrićim.Volim sve ljde,a crnogorci su mi simpićni zbog mnogobrojnih viceva na njihov račun,zbog " Đekne"(koju bih rado opet gledala i smijala se do suza), i zbog Njegoševim mudrih izreka koje volim koristiti(" Časa meda išće čašu žući..itd.)Ne razmišljam tko je ćiji potomak,jer kuda bi nas to dovelo?
Htjela sam samo izrekom (Enisa)naglasiti,da je CO u svemu uspješan.Jedino me brine,što u bašći nisam vidjela mrkvu i peršun.

Tuesday, 31 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Evo me opet u Sibeniku i vec sam u Sarajevu bila napisala komentar na ovaj prilog, ali sam nesto pogresno kliknula, (amnezija zbog cste morske have od 25 dana), ali pokusat cu napraviti neku reprodukciju, ali to nece biti ono sto je bilo.
Enisa me odusevila svojim komentarima, ali anmonimus i spektator bas bacise u ocaj.
Ovaj divni prilog i slike, i trud i rad dvoje nasih sugradjana, i Coova upornost da ulaze veliki rad i u ovu rabotu, i upornost nas stalnih blogera me odusevljavaju.Ali manjina ne moze promjeniti svijet,Ravnodusni i zlosesti ljudi su mene bara-bara,
Sredjivala sam mejlove u Sibeniku u zadnje tri godine i citala ranije priloge( ne treba internet).Najvise me se dojmila Enisa.Pred izlazak i promociju knjige "Cetverolisne djeteline " u Sarajevu, dva mjeseca prije izlaska knjige Enisa je poslala 8 mejlova, napominjuci me da ne zaboravim otici.Zvala je jos mnogo njih osim mene, neki su ostali ravnodusni a neki joj priljepljivali i epitet da je pomalo dosadna.Ja mislim da bi dobrodusni ljud (kao Enisa) koji se bore za onu nasu Bosnu trebali dobiti epitet "Zena godine" ili muskarac godine.(kao Co).
Ovakva tema, a ova dvojica krenuse sa retorikom iz 90-tih .Nikad se necu odreci, ustvari presretna sam zbog svih knjiga koje sam procitala i svih knjizevnika koje sam obozavala neovisno ciji su bili.
Radmilin trud i njeni "melezi" i nacin zivota koji je odabrala, pokazali su da necemo za 100 godina "preko rijeke".Ono i oni o cemu i o kome je pisala je tek sad dobilo punu snagu.Nasoj Bosni trebaju iskreni i posteni ljudi ali dvolicnost je uvijek bila i bice najcesca ljudska osobina na ovom prostoru.
Zato sebi cesto kazem "alahimanet Rabija", ne sikiram se i uzivat cu u ovakvim prilozima svih dragih priloga a Cou i Neri samo zelim dugo zdravlje, a za sve blagodeti i ljepotu oni ce se sami pobrinuti. Pozdrav Saima

Thursday, 09 August, 2012  
Anonymous Anonymous said...

KARAKTER JE COVJEKOVA SUDBINA(Heraklit)
Ovo narocite vazi za one koji imaju vise kuca pa drugima,i to prognanicima bez domovine sole pamet.Necu se vise javljati na ovom blogu kao sto ne mislim vise nikada ici u Bluku ...
spectator

Thursday, 09 August, 2012  
Anonymous Anonymous said...

@ spectatora
Kad bih mogla birati bila bih svedska drzavljanka sa stalnim mjestom boravka u francuskoj Provansi. Ovako, o mojoj domovini odlucili su drugi i to je razlog sto mrzim BL. Naravno da to ne znaci da ne volim svoju novu domovinu, dapace. Nadam se samo da moje neslaganje s Vama u vezi Andrica i Njegosa nije razlog Vasoj odluci o napustanju bloga.

Thursday, 09 August, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Opet se nisam potpisala. Ispricavam se.
Nada Stefanac

Thursday, 09 August, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Ako spektator radi mene napušta blog, zao mi je.ako misli da ja imam vise kuća pa solim pamet, rado obrazložem istinu.Kuca u banja luci je stara 120 god i pradjedovina je.u ratu su prošli mnogi kroz nju svih nacija [ kako je kome trebalo.].poslije rata potpuno devastirana i samo našim sredstvima obnovljena.U S ibeniku suprugova pradjedovina a u Sarajevu stan zaradjen na način kao i stotine hiljada naših roditelja i naših generacija.Ostali smo da ga branimo iako smo znali da nam je svaki dan možda i posljednji.
Dajem na znanje
Poslije genocida u ARmeniji prije 100godina dva i po milijuna ARmenaca živi u Ameriici, petsto hiljada u FRancuskoj itd. Ali i nove generacije vole tu svoju domovinu.ulazu u nju i dolaze a napredak, poslije 15 godina neovisnosti od Rusa je nevjerovatan.
Nada je odlično napisala svoj komentar.sposobni i vrijedni kojima je pružena šansa u novim drzavama su je Iskoristili,, ali to ih ne sprječava da vole staru domovinu. Korjeni ostaju i neizbrisivi su.
Dok je spektator iznosio ili iznosila svoje emocije bilo je dobro,ali dok se pronašao u nećemo sto mu ne odgovara sve demonstrativno prestaje.to je nas problem zašto je nama ovako kako je ovdjeTtolerancije i uvazavanja nikad neće biti. Mi smo narodi kojima su instikti jači od pameti.

Zao mi je mnogih koji su bili na ovom blogu i uvrijedjeni odustajali, anonimni nikad predstavljeni, možda su imali smisla za toleranciju ali nisu imali hrabrosti. Nama u Bosni je to nas usud da nikad nekome doći na ljestvicu koja pokazuje sretne narode.
Danas se vidi da naši građani u ratu nisu mogli mnogo pomagati, jedni drugima na svim stranama, kad danas u miru bez straha od sile i oružja ne možemo ništa učiniti da promijenio ove gadove na vlasti u tri bosanske jadne i cemerne države.Uvijek se ponavlja istina da narod ima vlast kakvu zaslužuje.
Pozdrav SAima

Friday, 10 August, 2012  
Anonymous Posmatrac said...

Saima rece "Nama u Bosni je to nas usud da nikad nekome doći na ljestvicu koja pokazuje sretne narode.".

Misljenja sam da je konkretno zivot u BL bio kudikamo ljepsi, ispunjeniji, emotivniji i duhovniji = sretniji nego u velikom dijelu ostatka svijeta. Desilo se sto se desilo, bas zbog toga sto dobar dio naroda tamo nije bio bazdaren da zavidi, mrzi, i bori se protiv vlastitog osjecaja ispraznosti kao sto je to slucaj sa dobrim dijelom ostatka svijeta. Znaci taj narod nije bio 'treniran' za zlo u zivotu.

Prognani Banjalucani su iz toga idilicnog svijeta dozivjeli naglo budjenje, dugo ne vjerujuci vlastitom osjecaju za realnost. Kada je voda nevino bistra, jedna tamna kap je dovoljna da zamuti citavu casu. Tako je i nekarakterni dio stanovnistva bio uspjesan da nepovratno 'zamuti' zivot velikoj zajednici 'duhovno cistih' koji naprosto nisu bili bazdareni da se obrane od te vrste nevolje.

Zalosno je sve to. Materijal za duboko razmisljanje i promisljanje.

Friday, 10 August, 2012  

Post a Comment

<< Home