SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, June 25, 2012

Kajmak baklava

Evo, ja, par dana iza Rade, pa mi covjek napravio kajmak baklavu. Majstor je za picu, pravi odlican burek i slane stapice od maslaca. Tu bi se negdje zavrsila lista njegovih kulinarskih umijeca, ali mi se cini d bi ti urednice mogao biti segrt kod njega.
 
Zivjeli !
 
Nada

Tuesday, June 19, 2012

Radmila, sretan ti rodjendan



Smokvice moja.

Leptirice u trbuhu, najzvjezdastije nebo, najplavlje more, najmirisnije smilje, najnjeznije srce....saljem Ti u buketu svojih zelja za Tvoj rodjendan.
 
 
Tvoja Jabuka

SRETAN TI RODJENDAN

Wednesday, June 13, 2012

Kid

Kid i Miro

Interesantno je koliko je u zivotu koincidencije: istovremeno se desavaju stvari bez naseg uticaja. Evo jutros mi stize email iz Zagreba: par rijeci i zakacena slika. Uvece ‘prosetah’ Internetom i kod Caje naletih na fotografiju za koju nisam znao ni da postoji. Na obje, jedan moj drugar iz muzickih dana o kojem sam se nedavno raspitivao a kojeg nisam vidio cijelu vjecnost: Zlatko Petrac, Kid.
Kid (vjerojatno ga tako poznaje najvise raje) je u Banjaluku stigao iz Pakraca gdje i sada zivi. Studirao je Kid elektrotehniku i usput svirao. Sjecam se da je bio aktivan u banjaluckom udruzenju muzicara (ne sjecam se oficijelnog imena) gdje je, cini mi se, ‘obnasao’ funkciju sekretara.

Zajedno smo nastupali par godina kao clanove grupe “Eight Band”. Kid je u grupi na bubnjevima zamijenio Miru Stefanca s kojim se susreo prije nekoliko dana: slika zakacena za jutrosnji email je napravljena prilikom njhovog susreta.
Fotografija za koju nisam znao da postoji je upravo ona na kojoj su clanovi grupe “Eight Band”. Na slici su svi clanovi osim Voje Stajcica.

Dvije fotografije, dva vremena. Cini mi se da je komentar suvisan.
"Eight Band" - Braco, Cisko, Co, Caja, Rudi, Coro i Kid

Labels: ,

Saturday, June 09, 2012

Pocelo je, pocelo?

'Posudjeno' sa portala 'BUKA'
Vec desetak dana po Banjaluci setaju nezadovoljni gradjani (pretezno omladina) Banjaluke protestvujuci protiv izgradnje stambeno-poslovnog objekta u blizini zgrade Medicinske elektronike. Novost je to velika za Banjaluku jer se ovih dana prvi put nakon 20 godina dize glas nezadovoljnika a jos je veca novost da se taj glas dize protiv 'svojih'. Od 'demokratskih promjena' po pravilu je to bio glas protiv onih drugih, ako izuzmem setnje protiv rata u kojem smo bili izmijesani kao sto smo zivjeli od dana od kad znam za sebe.

Da li sam iznenadjen najnoviji dogadjajima? Ne znam. Nisam siguran sta bih mislio. Predugo lopovluk traje, predugo je nacionalizam glavna odrednica zivota ljudi u bivsem gradu pa me ova mala pobuna ostavlja u nedoumici. Jos nisam cuo da je Mile spomenuo mrskog neprijatelja manjeg blentiteta, vehabije, islamske teroriste i one druge koji rade protiv njega (blentiteta) pa ne znam kako ce protestanti reagirati kada im on to saopsti, onako lijepo, kulturno, kao sto mu je urodjeno. Nisam siguran da se vecina nece pokolebati jer sta je malo trave i nekoliko drveca prema neprijatelju koji vreba svaki trenutak da unisti ono sto je u "otadzbinskom i odbrambenom" ratu krvavo izvojevano. Za sada su istupi vlasti relativno blagi, izjavljuju da je sve uradjeno po zakonu (a oni se zakona drze k'o pijan plota, ), da je vozdov kum (a slucajno vlasnik kompanije koja gradi novi objekt) sve radio po zakonu (e Djole, Djole, sjetih se tvoje drace), isto onako kao sto je kupio i tu istu Medicinsku elektroniku, da opozicija koristi naivni narod da usicari pred izbore.

Ne poznajem najbolje situaciju u rodnom gradu jer tamo ne zivim od 93. kada su meni i mojima pomogli da se 'docepamo' Amerike pa ne mogu donositi zakljucke da li su protesti  nesto sto bi zaista moglo donijeti promjene na onim nasim prostorima ili se radi o necem drugom. Proteste nisam ocekivao bar jos jedno desetak godina, bar do onog trenutka kada sadasnja omladina bez buducnosti (bez posla i pristojih primanja), ne shvati da se ne moze zivjeti niti od vazduha a jos manje nacionalizma koji je cijelo ovo vrijeme od pocetka rata pazljivo uzgajan odabranim specijalitetima (lazima) iz kuhinja vladajuce klike. Mozda su moje predpostavke bile pogresne, mozda je svijest mladih evoluirala brze nego sto sam to ocekivao ali bojim se da nije tako. Predpostavljam da ce se uskoro oglasiti druga strana, ona sastavljena od zadrtih nacionalista, kojima nista nije vaznije u zivotu od njihovog blentiteta (nastalom na krvi i nesreci mnogih) makar jeli korijenje kako im je njihov veliki vozd, prije ovog novog, obecao.

Ostaje mi da pratim sta ce se narednih dana dogadjati, kakve ce poteze povuci Mile a kakve protestanti, kako ce se sve zavrsiti. Medjutim, bez obzira sta se u Banjaluci dogodilo to na moj zivot vise nema nikakvog uticaja a ni znacenja. Bojim se da je tako i za vecinu prognanih jer najveci broj ih je davno napustilo nadu da ce jednog dana Banjaluka opet postati ono sto je nekad bila: grad otvorenih ruku za sve koji su u nju pristizali, prihvatajuci ih kao najrodjenije, ne nadajuci se da ce joj jednog dana zabiti noz u ledja.

Friday, June 08, 2012

Čevap Party

Amerikanci su nenadmasni u organiziranju razlicith druzenja i proslava (parties) i za svaku imaju odgovarajuce ime: Pizza Party, Birthday Party, Graduation Party, Neighborhood Party, Farewell Party, Spring Party, Christmass Party etc. Svaka party ima svoje specificnosti (koja vrsta hrane i pica se se sluziti, kako se obuci itd) pa onaj koji ne poznaje pravila moze ostati iznenadjen ako dodje nepripremljen.

Kako su nam ovih dana djeca skoknula do kuce u isto vrijeme pade nam ideja da to proslavimo sa nasom rajom ali kako bi izbjegli veliko spremanje, odlucili smo da organiziramo Čevap Party: dakle, cevapi, lepinje i luk. I naravno pice, po izboru. Nista supa, nista razni prilozi, salate... Tako smo to prezentirali nasim gostima i jednim potezom skinuli sa sebe odgovornost velikih priprema, kako je to kod nas obicno slucaj kada se okupljamo. Ono nesto malo sto smo naucili o zivotu ovdje u Americi smo sada iskoristili. Ovdje je vazno imati prigodno objasnjenje za sve pa je tako bilo i u ovom slucaju: nasi cevapi idu najbolje s lepinjom i lukom, onako kako smo to godinama navikli da ih jedemo pa bi bilo grehota bilo sta dodavati.

Iako smo se ovim malim trikom olaksali posao, ipak je ostalo dosta toga sto je trebalo nabaviti i pripremiti za druzenje. Ja sam, na primjer, bio zaduzen da nabavim meso kode mesara, Arapa, kod koga sam isao mozda 2-3 puta za ovih 18 godina prognanistva. U meso se slabo razumijem pa mi i obicna kupovina predstavlja problem iako imam oko cetiri nedelje radnog 'iskustva' u toj 'industriji' koje sam stekao prvih dana po dolasku u Ameriku. Osim toga moj zadatak je bio da ocistim i pripremim mladi luk iz basce u cemu sam jos gotovo pripravnik: prosla su tek cetiri mjeseca od odlaska u penziju pa za to vrijeme nisam stekao dovoljno iskustva u kucanskim poslovima. Kako sada stvari stoje, mozda pripravnicki necu ni poloziti. Nera je bila zaduzena da pripremi cevape i lepinje sto je do sada bio didin posao pa je postojala sansa da jedno, drugo ili oboje ne uspiju sto bi nas dovelo u nezgodnu poziciju posto nista osim cevapa nije bilo bilo na meniju.

Srecom ili ne, sve je ispalo kako treba pa se gostima nismo morali ispricavati u slucaju da nesto nije bilo u redu.

Tako se u nedelju popodne kod nas okupise Tufekcici uz dvojicu Davorovih skolskih kolega koji su obavezan inventar kada se kod nas spremaju cevapi (samo da napomenem da je Davoru trebalo dosta vremena i truda da ih odvikne da uz cevape konzumiraju kecap, sto je ovdje u Americi nezaobilazan zacin uz razne vrste hamburgera). Vrijeme je takodjer suradjivalo tako da smo proveli par sati u prijatnom druzenju. A kao dokaz, po obicaju, prilazem par slika.

Nera bere mladi luk
"Pripravnik' na poslovima ciscenja luka

Cevapi i lepinje spremni

Zivjeli!
Davorova raja
Repete
Tufekcici
Dida Dane ceka tortu
Sunci i Izet
Davor pokazuje svoj muzicki talent!
Sin i otac
Stize i kavica
Ispracaj Tufekcica

Labels: ,

Monday, June 04, 2012

Nismo svi isti

I dobro je da nismo.

Dugo namjeravam da napisem prilog o nasem susjedu Slovencu Tonetu u Sibeniku. On je vec pet godina u vezi sa nasom susjedom Vojkom. Oboje su udovci. Pokojnog muza Jerneja upoznali smo prije 30 god. ”Dobar dan za dobar dan” bilo je sve sto smo imali od komunikacije. Bio je radisan covjek, ali kad bi mu dosla rodbina iz Slovenije, pa ako ujutro ostane upaljena sijalica pred ulaznim vratima, culo se u cjelom selu njegovo negodovanje zbog toga .I jos poneka steta u kuci i oko kuce desavala se na isti nacin.

Drugi  Slovenac koji je dosao “vanzemaljac” po imenu Tone, (tako ga zovem) zbog sirine i topline, razumijevanja prema svim ljudima, a kako narod kaze “sto oko vidi, ruka napravi”. I ni u snu se ne moze desti da bilo kome ista naplati.

Vojka je sa prijateljicom odlucila da  dodje u banju Teslic 15 dana, jer je poznata po uspijesnom oporavku srcanih bolesnika.

Obzirom da je to u RS-u zamolio nas je da dodju u Banjaluku, pa da mi idemo s njima do Teslica. Poslije citanja optuznice Mladicu u Hagu gdje je stotine puta spominjana samo vojska RS- a, i strasni zlocini koje su cinili po raznim djelovima Bosne, strah je ponovo poceo da kod ljudi iz okruzenja donosi nelagodu. Po optuznic niko nije kriv za zlocine osim bosanskih Srba i vojske RS-a. Ni Beograd, ni Zagreb, ni medjunarodna zajednica.

Dosli su, bez problema, ljubaznost osoblja  u hotelu”Kardial” a Slovenaca i Dalmatinaca najvise, bile su prijatan ugodjaj  za sve.

Poslije smo Tone, Vice i ja otisli u Sibenik i cjelo vrijeme dok je Vojka bila u Teslicu Tone bio sa nama. Imala sam osjecaj kao da sam bila sa rodjenim ocem.


Ovaj svijet je zaista postao globalno selo. Skype je postao kafic u kojem se sa dragim osobama moze piti kafa uz ugodno caskanje. Priznajem da imam mnogo clanova porodice a i djeca su samo u toj komunikaciji, sto mi oduzima dosta vremena.  Spadam u one koje “ne drzi bas mjesto”, jer uvijek imam fizickih poslova koje obozavam raditi. Cesto imam zelju da cujem jos dragih prijatelja ali ovaj problem da moram uraditi ono sto naumim me u tome sprijecava. Sigurna sam da i drugi imaju taj problem.Valjda ce nasa starost biti laksa ako postanemo nepokretni, mocicemo po cjeli dan biti na Skipe sa slicnima. Moj optimizam ni u “crnjaku” ne nestaje. Valjda takav mentalni sklop.

Saljem sliku sa Tonetom vanzemaljcem i sank koij je od kamena napravio Vici za rodjendan.

Pozdrav Saima

PS. Iako sam se zarekla da vise nikad necu o politici, niti ciniti, niti pisati ista u korist bilo koje politike, ipak mi je zao sto niko ne napisa da je na miting podrske Mladicu u Banjaluic bilo 30-tak ljudi. Nekoliko majki sa sinovima, koje se ponose sto su im djeca bila njegovi vojnici,?????? a niti o tome da je novi predsjednik Srbije gosp. Toma Nikolic rekao. Da Dodik nije Banja Luka, niti je to samo njegov grad”

Sunday, June 03, 2012

Svijet je tako mali...


Nakon povrtaka s vjencanja u Oslu, Davor se nadje na Aviva stadionu u Dublin-u na prijateljskoj utakmici Bosne i Irske. Bosna je tu utakmicu izgubila ali vise od rezultata je vazna sama cinjenica da se ime Bosne pronosi svijetom uprkos nekima koji na sve nacine nastoje da joj ospore postojanje. Jos je vaznije da utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine prate vjerni navijaci kojima nije tesko da putuju hiljadama kilometara kako bi dali podrsku mladicima koji s ponosom nose njen dres.


Na utakmicu je Davor isao s kolegom s posla, Ircem. Sjedili su par redova iznad terena tako da su dogadjaje mogli posmatrati sto bi rekli iz prve ruke. Ne bi ovaj prilog ni stigao na blog da se u redu odmah iznad njih ne nadje grupa bosanskih navijaca. Pade razgovor i, rijec po rijec, ispostavi se da su momci stigli iz Norveske, iz Osla, da dobro poznaju vecinu raje s kojom je Davor bio na svadbi (druze se a jedan cak radi sa sestrom mladozenje), da su im cak poznate 'dogodovstine' s vjencanja (Davor je na kraju veceri ostao bez prevoza, zaboravili ga, pa je to vece zavrsio u stanu mladenaca). Kada covjek malo razmisli kolika je mogucnost da se medju tridesetak hiljada gledalaca na stadionu u Irskoj naleti na nekog koga ne poznajes a ko cak zna dosta toga o tebi i tvojim dogodovstinama od prije par dana, sve vise se potvrdjuje izreka da je svijet postao jedno veliko globalno selo. Izgleda da su ovake slucajnosti postale pravilo pa ih tako vise ni ne bi trebalo zvati. Narocito to vrijedi za nas, Bosance, koje mozes sresti u svakom kutku svijeta.


Nakon utakmice Davor zavrsi s novim poznanicima na picu a druzenje se nastavi i slijedeceg dana. Pao je dogovor da se polovinom decembra ponovo nadju u Oslu na nekon druzenju koje Bosanci tamo organiziraju svake godine u to vrijeme pa ocekujem da cu o tom druzenju nesto napisati na ovom blogu.

Friday, June 01, 2012

St. Louis 2012. - malo slika

Emira je ponovo bila vrijedna pa je uz prilog o 10. jubilarnom druzenju banjalucana u St. Louis-u poslala i nekoliko fotografija uz komentare. U neka druga vremena se slikalo bez prestanka a sada smo se, izgleda, svi pomalo umorili. Nesto vise slika se moze naci na facebook-u koji je, ipak, mnogo prikladniji za ovakvu vrstu priloga.

Moram priznati da mi je zao da je odaziv na ovo zadnje druzenje bio manji od ocekivanja. Cini mi se da vrijeme polako ali sigurno cini svoje: oni stariji poboljevaju ili vise nisu medju nama a mladja generacija ima neke druge interese. To se moglo i ocekivati. Bojim se da slika o onoj staroj, nasoj Banjaluci polako blijedi i da uskoro nece biti onih koji ce je osvjezavati. Nazalost, tako je, ma koliko sami sebe ubjedjivali da nismo u pravu.

Emiri si zahvaljujem na ulozenom trudu s nadom da ce nas ponovo obradovati nekom drugom prilikom, kao sto je to cinila u proslosti.

Mala raja
Voditeljica Baisa
Redovni gost Sakib Delic - Pibe pjeva "Od kako je Banjaluka postala"

Ima nas!

Dame su uvijek za ples
EMSA Company, tj. familija Sljivo vrijedno radi dok ostali odmaraju
Maestro Maif pomaze
Cerici - prvi put na susretima
Priprema za utakmicu
Guzva u maloj sali - intimnije, prijatnije
Organizatori su pripremili iznenadjenje za Enesa Sljivu
A najbolja plesacica Beba...

Labels: ,