SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, February 01, 2012

U Sloveniji kod kumova

Nakon kratke posjete Banjaluci i jednodnevnog zadrzavanja u Zagrebu, produzih u Sloveniju, u posjetu kumovima s kojima sam proveo nezaboravne dane prilikom zadnje posjete starom kraju tri godine ranije. Od Zagreba do Ljubljane sam putovao vozom: putovanje udobno, nesto malo duze od dva sata.

Na stanici u Ljubljani docekase nas Andrea i njen Karlo. Put do kuce Srebota, koju su kupili izmedju nasa dva susreta,  prodje brzo, kroz poznati lijepi slovenacki krajolik koji me uvijek odusevljavao. Slovenija je uredjana zemlja gdje zive ljudi s dugom kulturnom tradicijom i to je vidljivo na svakom koraku. Kada poredim nove kuce i ostale gradjevine pune kica koje su nikle nakon ovog zadnjeg rata na putu izmedju Banjaluke i Gradiske sa slovenackim naseljima i skladnim kucama, po stoti put se uvjerim da smo mi u Bosni zivjeli u okruzenju kojemu ce trebati desetine godina da dostigne neke evropske standarde. I ranije mi je bilo jasno, a sada jos vise, da je zlo koje nas je u Bosni snaslo duboko usadjeno u sama nasa bosanska bica. Mnoge od malena uce nekim drugim vrijednostima koji za rezultat imaju unistavanje vlastite zivotne sredine bilo kroz ratove, bilo divljom gradnjom objekata koji nagrdjuju prirodnu ljepotu kojom je Bosna bogata kao i sve ostale nase bivse republike. Uz novu vlast i obrazovanje koje je, em spalo na niske grane, em se zasniva na nacionalnim osnovama, proci ce jos vjekovi da se izvucemo iz tamnog vilajeta u kojem zivimo.

Sreboti su se iz centra Ljubljane preselili u malo mjestasce nedaleko Domzala. Kuca Srebota se nalazi van glavnog puta, izgradjena na malom brdascu, zajedno sa jos nekoliko gradjevina istog tipa. Projektirana Iiizgradjena sa puno ukusa, onako kako to Slovenci umiju. Za razliku od nas, cijela familija je na okupu: sin Kreso Iisnaha ‘zauzeli’ prizemlje, Marina i Srebi su na prvom spratu a Andrea i zet Karlo u potkrovlju, koje je sve prije nego potkrovlje kako ga mi poznajemo.

Kako smo stigli nekako za rucak, nakon kratkog obilaska kuce, okupismo se u trpezariji. Uz Davora i mene i vec gore ‘pobrojane’, tu su i dva najmladja clana: unuk Tijat i unuka, Saida – Anka, koja je na svijet dosla prije nekoliko mjeseci. U trpezariji zivo kao sto je to uvijek kod kumova. Jede se, pije, prica. Svako ima svoju. Tako je to kada se prijatelji okupe nakon duzeg vremena. Poslije obilnog rucka, kava. I opet isto: prica. Davor i Kreso imaju svoje teme, mi rjesavamo svjetsku krizu. Tijat nestasan, pentra se po namjestaju, a unuka, nakon sto je isla iz ruke u ruku, spava snom pravednika. Eh da mi je biti tako bezbrizan: ne pamtim kada sam mogao zaspati tokom dana.

Vrijeme leti, vece je, novogodisnje. Marina i Andrea ponovo pripremaju trpezu. Opet se jede i pije. Na TV novogodisnji program: u Zagrebu se okupila poznata raja. Vidim i Kemo (Monteno) je tamo. Plese se. Nekako pred ponoc javi se Nera preko Skype-a. Docekasmo Novu godinu zajedno, onako na daljinu. Poslije ponoci gledamo program ljubljanske televizije. Pjevacica, kazu popularna a meni potpuno nepoznata, pjeva pjesme s Evrovizije. Prepoznajem gotovo sve. Za razliku od nekih drugih stvari, mozak pjesme ne zaboravlja. Valjda zbog toga sto smo ih slusali nebrojeno puta pa se tako memoriraju u neki poseban dio miozga koji se ne brise.

Ne znam kada smo otisli na spavanje a ustajanje je bilo negdje oko devet. Davor i ja smo planirali da se u Zagreb vratimo brzim u dva ali nas kumovi ubijedise da uhvatimo onaj kasniji, negdje poslije pet popodne. Nakon rucka, skoknusmo malo do Kaminka. Uz put vidim raju kako seta u relativno toplo januarsko popodne. Svratismo na pice u jedan lijep restoran a nakon toga nas Andrea i Karlo prebacise na zeljeznicku stanicu.  Voz stize na vrijeme: osjeca se miris Evrope.


Sa ovog lijepog druzenja ostade mi nesto slika koje sam slozio u ovaj kratki film. Nadam se da ce ih na ovom blogu ubuduce biti jos. Bit ce vremena za racunar, uskoro. Stvari se u zivotu desavaju brze nego sto smo toga svjesni.

Labels:

7 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Imala sam osjecaj da se nesto veliko sprema. Krasno, zbilja krasno.
Slike ( film )sam gledala na You Tube_u,pa sam ih mogla povecati.
Pozdrav
Nada

Wednesday, 01 February, 2012  
Anonymous Posmatrac said...

ucinilo mi se Co da si ovom usporedbom sa Slovenijom poceo ubrzano gubiti nadu u Bosnu. Osobno poznajem situaciju u Sloveniji, ali nevezano uz to mislim da je Bosna zemlja sa puno vise potencijala za sretan zivot.

Sta god to znacilo.

Wednesday, 01 February, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Bojim se da je Posmatracev optimizam dugorocno bez realne podloge, bar kad je u pitanju jedan ljudski vijek. Po meni je Slovenija najbolja zemlja udomiteljica za prognanike, izbjeglice, pobegulje...kako nas vec sve ne zovu, iz BIH.
Dovoljno je blizu da covjek ne osjeca nostalgiju, a dovoljno daleko da se ne osjeca strah od zla koje se tamo i nadalje valja.
Nada Stefanac

Friday, 03 February, 2012  
Anonymous Posmatrac said...

rezonski, uvazavajuce!

Friday, 03 February, 2012  
Blogger co said...

Cini mi se da je moj zadnji put u stari kraj ostavio 'gorak ukus u ustima', bez obzira na nove gradjevine i bljestavilo na sve strane. Covjek sa strane, kojem nije poznata svakodnevica, moze lako da stekne utisak da se tamo zivi dobro. Kafici su puni, isto vrijedi i za mnogobrojne trgovine ali kroz razgovore sa onima koji tamo zive (a radi se o onima kojima je ovaj rat bio maceha), stice se utisak beznadja. Cak i Hrvatska, koja je nedavno odlucila da se pridruzi Evropskoj unije, je puna svijeta koji ne radi, ne privredjuje, ne stvara nove vrijednosti i ne zna hoce li ikada. O Bosni (Banjaluci) da ne govorim. Tamo je, povrh svega, duboko usadjena klica nacionalizma koja sadasnjoj vecini daje osjecaj dobrog zivota, mada je situacija daleko gora nego u Hrvatskoj. Dok se u zagrebackoj TV uveliko diskutira o katastrofalnoj ekonomskoj situaciji, dotle na banjaluckoj televiziji prevladjuju emisije pune samohvale i velicanja rezultata postignutih uzasnim zlocinima. Mozda je Posmatrac u pravu jer je blizi dogadjajima ali ono sto sam ja vidio i osjetio za tih petnaestak dana ne daje nikakvu nadu za Bosnu i normalna zivot u njoj.

Ne znam koliko cu jos hodati ovom planetom ali ne vjerujem da cu docekati bolja vremena u Bosni.

Friday, 03 February, 2012  
Anonymous Posmatrac said...

Co-ova zapazanja o Bosni su nazalost ispravna. Ono sto sam ja mislio jest da Bosna ima ljudskog potencijala biti sretno mjesto za zivot (sto se i pokazalo u godinama prije rata u BL). Bogatstvo u razlicitosti je okolina koja je po kvaliteti zivota daleko iznad sterilnih jednonacionalnih okruzenja. No Co je u pravu, nad Bosnom se nadvio debeli pokrivac koji ne dozvoljava suncevu svjetlost. 'Zasluzni' su naravno politicari ali i pojedinci iz naroda koji su svoje frustracije pretvorili u konkretnu mrznju.

Nazalost ta nadrealna mrznja na duze je vrijeme urodila plodom narocito u BL, gdje se na tamosnjem NN forumu ispoljava nevjerojatna netrpeljivost prema pripadnicima onog drugog, cak i kod mladih. Umjesto da provode sretnu mladost, oni se bave mrznjom. Tesko ce uskoro doci do ozdravljenja, ali potencijal postoji i to je ono bolno. To je kao kad majka gleda sina kako se unistava drogom i ne moze mu pomoci.

Re. Slovenije, dobro sam upucen i smatram da je ispod ugladjene povrsine tamo jedna prilicno ksenofobicna sredina koja ne daje potencijala za srecu (narocito ne 'juznjacima')

PS.molio bih Posmatraca br 2 da odabere neko drugo ime, barem toga ima :) Hvala

Saturday, 04 February, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Ma vidim ja, nesto mi se ne slaze. Hahahaa
Imam prijedlog : neka izvorni Posmaerac ostane kao i do sada, a onaj drugi/druga nek' se zove Promatrac, ili, recimo, Podmetac.
Nada

Saturday, 04 February, 2012  

Post a Comment

<< Home