SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, February 10, 2012

Godisnjica braka


Zdravo Co i svi blogovci.

Povodom 25-godisnjice naseg braka saljem vam par slika i malu pricu.

Kako se sve to desilo?

Kada smo Brana i ja odlucili da se vjencamo, mi se usutimo kao da nebi niko znao i nagulimo za Dubrovnik. Tamo smo planirali vjencati se, naci kumove na ulici (nekoga pitati), ostati jednu sedmicu na odmoru i vratiti se kuci. To je bio plan. Isto tako bio je plan da sve sto je potrebno od garderobe za vjencanje, kupicemo u Dubrovniku. I vjencanje smo htjeli za osmi mart ali je odrzano 7. marta (subota) 1987.

Po dolasku u Dubrovnik, obidjemo butike ali sve prazno. Kada smo pitali zasto je tako ? kazu nam da je karneval cvijeca i tako se sve rasproda… Na to nismo uopste racunali… To isto vece bez rjesenja malo cugnemo i dodje nam ideja da posudimo narodnju nosnju u LINDJI. Ja sutradan odem u Lindju, nadjem garderobera (on nam preporuci i izabere Dubrovacku narodnu nosnju) i tako zaposjednemo Knezev dvor…..

Ali nase drustvance je posebna prica. Zasto to kazem? Cuju svi od nasih roditelja gdje smo, naravno odmah se ubacuju u auta i u petak uvece nas zovu sa recepcije da imamo posjetu. Kad tamo nasa raja, ( kao da su radili u Cajevcu, ukljuce radare i pronadju te) uz “kritiku i zajebanciju”. Proveli smo super, nezaboravan vikend.

Raja, hvala vam jos jednom. Ja naravno ne spominjem imena, neka se svako prepozna, kako je izgledao prije 25 godina.


Mnogo pozdrava svima, Sega i Brana iz Holandije

Labels:

9 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Dragi Brano i Sega,

ovu sam pricu davno cula od nekoga ko je vas poznavao i tako me je obradovalo sto sad imam prilike da vidim i slike koje me za trenutak vratise u ona divna vremena.
Sretna godisnjica,

Nrea

Sunday, 12 February, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Pridružujem se čestitkama.Na slici sam prepoznala Vinka,njegovu ženu i kčrku.Interesira me zna li iko išta o njima.Pozdrav Niskana

Monday, 13 February, 2012  
Anonymous sega said...

Za Niskanu,
posto pitas za Marotije da ti odgovorim. Vinko sa porodicom zivi u Canadi, regija Manitoba, grad Winnipeg. Vinkova Borka i moja Brana su sestre. Da, na slici je i njihova kcerka Monika koja je udata za Canadjanina, imaju kcerku, dugim rjecima Vinko i Borka su prije dvije godine postali deka i baka. Sin Milos zivi sa njima.
U Winnipegu zive i dva Vinkova brata iz Trebinja.
Pozdrav. Sega

Monday, 13 February, 2012  
Blogger nokian said...

Postovani
Prvo da vam cestitam godisnjicu braka,i ako mozete da mi kazete kako se zove gospodja u sivom kaputu,prva zdesna na jednoj od slika.
Danas mi je jedan moj rodjak, poslao dvije slike na mail i nazvao me je na telefon da me pita,da li sam bila u Dubrovniku te davne`87,Kako je moj odgovor bio negativan,onda je on rekao da ocigledno imam dvojnicu u BL.Ja sam i sama bila fascinirana koliko ta gospodja lici na mene ili ja na nju,a i moja porodica,pa se nadam da cete mi pomoci da saznam kako se zove gospodja i ako i ona zeli da stupimo u kontakt.
Pozdrav Nuna

Monday, 13 February, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Sega,hvala na informaciji o Marotijima i molim te da ih podraviš.Stanovali smo u Štrosmajerovoj ulici-oni kod Pascola.Bili su mi jako dragi.
Niskana

Monday, 13 February, 2012  
Anonymous sega said...

Za Nunu,
takodje postovana gospodjo iako se ne poznajemo a mozda i grijesim, da vam se prvo zahvalim na cestitkama.
Na jednoj od zajednickih slika prvi par sa desne strane su Refik (Fiko) i Bakira Medic. U to vrijeme mladi bracni par. Sada zive u svedskoj, u Malmeu, imaju dvije prekrasne kcerke i obe studiraju medicinu. Kada se budemo culi telefonom odgovoricu vam na vase drugo pitanje.
Pozdrav. Sega

Monday, 13 February, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Kakvo divno vjencanje ! Kakva domisljatost mladenaca !
Ja cesto komentiram svojom pricom vezanom na temu, a ovaj put imam i dobar razlog. Naime, na isti datum, samo puno godina prije i mi smo se vjencali. Islo se u Zagreb po cipele i cipku. Nisam se jos bila odlucila za duzinu i kroj vjencanice, pa se kupilo podosta metara, nek' se nadje. Moja buduca svekrva je bila sjajna snajderica i samo njoj sam mogla povjeriti sivanje. Na njeno razocarenje u zadnji tren sam se odlucila na kratku vjencanicu. To " kratko" za svekrvu i Miru je znacilo duzina do pola koljena, a za mene mini koji je tada bio u modi. Oznacim duzinu na kojoj ce biti porub, oni ga spuste... Ja opet podignem. Nasli smo se na pola puta. A pundza...Ljudi moji bila je grozna. I danas mi je krivo sto se nisam istrgnula iz ruku frizerke. Pokusavala sam je smanjiti, ali me svekrva u stopu pratila i vikala da nista ne diram jer cu sve upropastiti.
Na mom vjencanju se pjevala pjesma Korni grupe Trla baba lan, a mi smo jos u braku , a kako stvari stoje, ostace tako za stalno.
Zivjeli !

Tuesday, 14 February, 2012  
Anonymous Jasna T said...

Komentari padaju a kuma suti. Nemojte misliti da je tako. Moje cestitke idu iz Amerike u daleku Holandiju i najsretnija bi bila da i ja mogu sa njima i da mog dragog Segu i Branu cvrsto zagrlim i izljubim ih za njihovu godisljicu. Sretna vam bila jos puno ih godina docekali skupa. Misli mi se vracaju 25 godina unazad. Sta reci, misli naviru sjecam se svega kao da je bili jucer, bilo je neplanirano, spontano i na kraju prelijepo, proveli smo par prekrasnih dana u Dubrovniku. Mala grupa ali odabrana. A vjencana odjeca je bila pun pogodak. Sve je bila Segina i Branina tajna do kraja dok se nisu obuceni pojavili i nasem uzbudjenju nije bilo kraja. Originalna ideja. Poslije vjencanja hodali smo tako Stradunom a onda smo sve zavrsili u predivnom Dubrovackom restoranu Domino. Nesjecam se da sam negdje kasnije jela bolje morske specijalitete. Restoran je koliko se sjecam odabrao Mica Maroti, a kako i nebi znao za dobre restorane u Dubrovniku kada je rodjeni Trebinjac. Dakle mom kumu (Sega je bio meni vjencani kum)i Brani njihova kuma sa familijom jos jednom zeli svu srecu. Zivjeli. Vole vas Jasna i Izet

Tuesday, 14 February, 2012  
Anonymous Cadjo said...

Dragi nasi,
Evo pozdrava i cestitki iz Amerike. Budite nam zdravi. Poznata Dobra Lica napravise buru sjecanja. Svako vam dobro,
Cadjo i Zlata sa Curama.

Wednesday, 15 February, 2012  

Post a Comment

<< Home