Klima i Ljudi = isto

Citajuci Enisin prilog o Maksimiru i komentare ostalih blogera, odlucih se da i ja nesto danasnje, dozivljeno, opisem. Jos sam uvijek u Sibeniku, jer ovo miholjsko ljeto nikad nije bilo ljepse u Dalmaciji. Temperature oko 29 stepeni a more 24, 25. To je zaista idealna temperature za kupanje i suncanje.

Pomagali smo rodici u branju grozd(z ili ,j, ne mogu se sjetiti)a. Nikad losija godina i nikad cudniji plodovi. Na nekim cokotima nije bilo nista, na nekim grozdovima i suha, i sitna i krupna zrna. Bas kao i kod ljudi.

06.10 smo bili na kupanju u za mene najljepsem djelu sibenske rivijere. 20-tak kilometara od Sibenika ili 10-tak od Primostena. Mjesto se zove Bilo. Boja mora, mir, plavetnilo neba i zelenilo, cini da covjek moze cjeli dan ostati na toj plaza i uzivati. Gledati galebove. Nemati pojma sta se desava u svijetu i mojoj domovini, jer TV nema upotrebnu vrijednost u ovim danima.

07.10 nevrijeme, kisa, grmljavina, olujna bura. Nigdje postupnog laganog vjekovima odredjenog prelaska godisnjih doba, na ovim nasim prostorima, koje su nase generacije upamtile. Mislim o propadanju raznih svjetskih carstava, uvijek iz nekih razloga koje su ljudi stvarali. Ove klimatske promjene ocito su posljedica “savrsene tehnologije” u svakom pogledu. Neko moze da te gleda iz vasione u svakom trenutku tvoga zivota. “Ma, ljudi je li to moguce"???

Nama je ovo ljeto bilo posebno jer nam je bio unuk u posjeti. Sa 4 i pol mjeseca dodje mali hrvatsko-bosansko-engleski Thomas u “srid” Rakova Sela. U prilogu saljem malo slika iz Bila i jednu od unuka. Ovo sam tesko pisala, ne ide mi ova vrsta priloga od ruke, osjecala sam se kao na pismenom u skoli kad te tema “ne potrefi”.

U mostu “Slobodne Evrope” Selvedin Avdic kaze, da je Bosna takva zemlja u kojoj bi se ljudi svaki dan trebali oglasavati razumom, i pokusavati nesto pozitivno uraditi. Meni je stalno u dusi i glavi tuga zbog toga sto ljudi to ne zele i onda kad umiju i mogu dosta toga reci. Zato ostaje meni i nekima od nas diletantska uloga u tome. Ostaviti pismeni trag o onom sto se desavalo, bez mrznje i potrebe da se nekome sveti. Jedino ostaje zelja da bude jedna istina o svemu sto se desavalo. Bez ispiranja mozga, bez nacionalizama i bez primitivizma.
 

Pozdrav Saima