SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, July 17, 2011

In memoriam - Zdravko Suhajcek - Rus

Kada sam zapoceo ovaj blog nisam mislio da ce priloga kao ovaj danas uopce biti, nadajuci se, valjda, da je najgore iza nas. Medjutim, stvarnost me je demantovala, kao mnogo puta do sada.

Veceras mi stize email od Emire kojoj se iz Banjaluke javio nas skolski kolega Suki. Vijest, tuzna:

Dragi školski drugovi-drugarice.
 
Danas smo ostali bez još jednog školskog druga, Zdravka Suhajčeka - Rusa, koji je posle kratke i teške bolesti preminuo juče a danas sahranjen na groblju sv. Marko u Banjaluci uz prisustvo rodbine i prijatelja kao i školskih drugova radovana,drenke i željka.
 
Pozdrav svima gdje vas ima dragi školski drugovi i drugarice

Suki

Rusa nisam vidio godinama jer nas je zivot odveo na razlicite strane. A proveli smo jako puno vremena zajedno. Zdravko je onih nasih srednjoskolskih godina zivio na Malti pa smo svaki dan, bez obzira na vrijeme (nije nam smetala ni kisa, ni snijeg, ni vrucine), s skolskim torbama ispod miski, zurili ulicom Mladena Stojanovica prema Tehnickoj skoli u kojoj smo sticali znanja koja su nam dala kruh u ruke. Veoma cesto smo pri povratku, onih dana kada smo imali casove poslije podne, svracali do Mujine cevapcinice na sindikalnu. Jeli smo je usput, polako, ne zureci se nikud, jer je to bilo doba kada je vrijeme nekako sporije oticalo, valjda zbog nase mladosti i bezbriznosti.

Na zadnjim maturantskim susretima nisam bio (skupili su se vecinom oni koji su ostali u Banjaluci) pa tako nisam bio u prilici da se s Rusom vidim i cujem, da se prisjetimo tih nasih skolskih dana kada nam nije bilo tesko svakodnevno pjesaciti nekoliko kilometara na nasem puto do skole i nazad. Slijedece prilike, nazalost, nece biti. Tako nam je grah pao.

Zdravkovoj familiji upucujem moje iskreno saucesce. Rus ce mi zauvijek ostati u lijepom sjecanju, kao veliki drug i dobar covjek.

Labels:

2 Comments:

Blogger Unknown said...

Danas sam saznao za ovu tuznu vijest koja me je neizmjerno potresla, jer izgubio sam prijatelja sa kojim sam se godinama druzio. Nazalost posljednjih 20-ak godina sudbina je tako htjela da napustim rodni grad i vise se nismo vidjeli. Moj kolega Rus je bio veliki prijatelj i dobar covjek. Ovom prilikom izrazavam saucesce familiji Suhajcek (Gogi i djeci).
Emir Sobo sa familijom

Saturday, 23 July, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Kad mi je Sukalo poslao mail "Brojno stanje- jedan skolski drug manje"-zadrhtala sam.Nisam mogla ni pretpostaviti cije ce ime biti.Koliko god nas je bilo u razredu, cini mi se da smo svi bili osobeni, a svi slicni.
Rus je bio, duhovit ali vrlo zatvoren.Na maturskoj veceri je uvijek bio ,ozbiljan, posmatrac.
Ali dobar "ko panja" kako generacija mog sina ima obicaj reci za dobre ljude.
Zalosno je procitati da su na sahrani bili sama Zeljko, Drenka i Suki.Sta je to moglo one koji su bili u BL,sprijeciti da ne odu na posljednji ispracaj skolskog druga.Ne znam.
Iskreno saucesce porodici.
U kratkom vremenu umrli su Drago, Rus a prije 5-6 dana i moj komsija Afgan Asim.
Pozdrav Saima

Tuesday, 26 July, 2011  

Post a Comment

<< Home