U to ime...

Rekoh  poodavno, odgovarajuci na jedan komentar, da sam ja pomalo vjestica. Uskomentirala se ovih dana, ne znam stati. Istinabog "kriv " je Saimin zadnji tekst, ali "krivih" tekstova bilo je jos, a ja sam se ipak susprezala.

Najcesci razlog tomu je sto mrzim vidjeti svoje ime na prvom mjestu komentatora, pogotovo kad stoji po nekoliko dana. Draz komentiranja za mene se pomalo gubi i za to sto na blogu nema vise one zaj....cije koju mnogi nisu razumjeli, a poneki bili zavidni jer su bili izostavljeni. Nije to boljka samo ovog bloga. Za to sam se malo proskitala. Za mene nema bezuvjetne ljubavi, osim prema djeci.

 Da sam malcice ubrzala ovaj jubilej reci ce vam tekst koji prilazem, a koji nije bio namjenjen blogu nego je predvidjen kao predgovor eventualnoj knjizi sastavljenoj od priloga i komentara s bloga.

U njemu ne pise, ali jesam, napravila sam i fotoalbum sa fotografijama svih blogera, njihove djece i unuka. Neki na zalost nisu poslali ( na ovaj blog ) svoje fotke iz njima poznatih razloga.

Sretno !

Nada Š. D.

P.S. Nada je uz ovaj komentar poslala i muzicki klip ali ga nisam mogao uklopiti zbog pjesme koje se sada vrti. Znam da joj je zelja bila da oboje ide zajedno ali mi bi zao Djoke. Klip ostaje u arhivi i bit ce upotrijebljen u pravom trenutku.