SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, November 26, 2010

Slicice iz zivota (II dio)

Danas sam predala dokumenta za dugo cekani biometrijski pasos. Prvo sam se naoruzala strpljenjem, ukucala u glavu da nista ne trebam raditi i nigdje ne zurim. Smirena i opustena usla u malo vecu prostoriju od opisanog grunta i katastra u Banjaluci. Ali i tri puta vise gradjana.

Prvo u red da uzmes uplatnicu, pa je ispunis na jednoj polici pored vrata, gdje te guraju sa svih strana pa i rukopis ne lici na tvoje vlasnistvo. Onda ponovo u isti red da uplatis. Postariji gospodin ukucava podatke u kompjuter sposobnoscu adekvatnom nasim godinama i brzini shvatanja te novotarije.

E onda u red za predaju dokumenata. Sa svih strana napadi na vlast, na lopove koji smisljaju kako da muce narod. Ja nasla dobar metod u takvim situacijama i kad malo zasute, ja samo upitam: "Za koga ste glasali, ako ste uopste i izisli na glasanje?" Trenutno nastane muk i gledaju me ko tele u sarena vrata.

Dodjoh kuci nakon tri sata ukupnog boravka u toj zagusljivoj prostoriji odakle niodkud da pirne svjez vazduh. A bogami za dugo i nece.

Onda pocnem sebi popravljati raspolozenje uvjeravajuci se da sam sretnica i da ovde zivim u dijaspori. Vice Hrvat (imam i drugu domovinu odabranu svojom voljom i motivom LJUBAV), imam zeta Bosanca pravoslavca (koji poludi kad ga tako odredjuju) jer se predstavlja samo Sarajlijom. Rodjen je ovde prije mnogo, mnogo ljeta a lijepo je imati Sarajliju u familiji. Brat u Berlinu supruga kombinacija Holandjanina i Francuskinje a rodjena u Berlinu pa se osjeca Njemicom. Zlatko u Hagu ozenjen Engleskinjom koja nosi nase unuce vec 5 mjeseci. Frane zivi sa Ruskinjom u Rusiji i kaze da mu je lijepo ali se jos ne zeni.

Gledam ovaj utoreni narod i ove tri ovce koji se sve vise zabijaju u svoje torove, ovde i svugdje. Ne druze se puno ni ovde a ni u bjelom svijetu, ne vole se puno ni ovde ni u bjelom svijetu. A politicari zalegli na nacionalne ponjave pa uzivaju u rahatluku i blagodetima koje im te ovce omogucise.

Zato ti danas Co saljem Pozivnicu za vjencanje u Americi koje nam je stiglo od Franinog kolega s kojim je radio u Rusiji a sad radi u Bahreinu. Molim te ako mozes da prevedes tekst poziva jer sam to uradila preko interneta pa to nije bas gramaticki razumljivo.

Puno pozdrava iz moje dijaspore iz Bosne.

Saima

Dear Mr. & Mrs. Rak,

I hope all is well back in Bosnia and Croatia, from what I hear you guys have been spending a lot of time down at the summer home and I’m jealous.

I’m contacting you to invite you to mine and Flora’s wedding in December (invitation attached). We would be honored if you could attend, as you are special people in my life and I would like to spend this special moment with you. You have opened your home to me and Flora and I will never forget your wonderful hospitality; unfortunately I can’t visit you more often.

You have giving me the best present anyone could ever give me, your son Frane, the Best Friend anyone could ever ask for; I thank God he sent him into my life!!

Dragi gospodine i gospodjo Rak.

Nadam se da je sve u redu u Bosni i Hrvatskoj, u kojoj kako sam cuo provodite jako puno vremena tokom ljeta na cemu sam vam zavidan.

Javljam se i pozivam na moje i Florino vjencanje u decembru (pozivnica zakacena). Bili bi smo pocasceni ako biste mogli pisustvovati posto ste vi posebne osobe u mom zivotu i ja bih zelio da provedem ovaj izuzetan trenutak s vama. Vi se otvorili vas dom meni i Flori i ja nikada necu zaboraviti vase divno gostoprimstvo: zao mi je da vas ne mogu cesce posjecivati.

Dali ste mi najbolji poklon koji mi ikada iko moze dati, vaseg sina Franu, najbooljeg prijatelja kojeg iko moze pozeljeti: zahvaljuem bogu sto ga je poslao u moj zivot!!

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Moja Saima
I ja cu krenuti sa slicicama, danasnjim. Isla sam s predumisljajem na jedno mjesto. Predumisljaj mi se ne ostvari ni iz treceg pokusaja. Vidis, meni Bog ne pomaze ni treci put, pa velim moracu sama sebi pomoci. Tu, ispred glavne poste u nasem kvartu prvi sajam iz serije predbozicnih. Sa zvucnika se cuju bozicne pjesme i da ovaj moj, osim sto je zeljav, ima bar jos koju osobinu koju ja trazim kod muskarca, pozvala bih ga na ples. Ali skoravo je to nesto i sitno, pa k'o velim, zadovoljicu se samo kupovinom tahan halve od njega. Kako me vec prepoznaje kao musteriju, dobih i dvadeset deka rahat lokuma od ruze, pride.
Da objasnim, " taj moj " je prodavac i proizvodjac najbolje tahan halve i rahat lokuma u Hrvatskoj, a iz Slavonskog broda u Zageb dolazi samo o sajmovima. Srecom ima ih podosta, sajmova.
Draga moja, htjela sam ove Tvoje slicice komentirati jednu po jednu. Odustadoh jer bi bilo predugo. Ipak ono sto mi se cini najvaznije, a to je ocekivanje sretnog dogadjaja kod Tvojih sina i snahe moram. Znam da si to ni iz bliza ne mozes predociti sta ce to znaciti za Tebe. Nisam ni ja mogla. Neces tu srecu osjecati ni u prvoj godini tog malog zivota, ali kad ono postane svjesno da si i Ti dio njegovog svijeta, e onda cu Te pitati. Ma necu Te pitati, sama ces mi reci kako je prislonilo svoj obraz uz Tvoj.
Nada Š. D.

Saturday, 27 November, 2010  

Post a Comment

<< Home