Vjencanje u Ljubljani
U danima kada su me ubjedjivali da blogu produzim zivot, a ja se i rukama i nogama odupirao, stize vijest (i slike) o jednom vjencanju koja me je gotovo pokolebala da zadatu rijec prekrsim. Sada kada sam rijec vec odavno ponovo pogazio evo da sa zakasnjenjem obavijestim one koji to jos ne znaju a koje bi to moglo zanimati da se u Ljubljani vjencala Andrea Srebot, kcer Marine i Zdravka, koji od ovog zadnjeg rata zivot nastavise u glavnom gradu Slovenije. Sretni mladozenja Karlo je rodom iz lijepog mjestasca Sepurine na otoku Prvic, koje sam rijecju i slikom predstavio u jednom od priloga iz posjete starom kraju 2008.
Vjencanje je obavljeno, kako sa slika zakljucujem, u starom gradu, poznatom turistickom odredistu mnogih posjetilaca Ljubljane, koji se smjestio na brdascu s kojeg se pruza prekrasan pogled na grad ispod.
Slavlje je nastavljeno u restoranu, kako opet vidim, negdje u okolini Ljubljane. Slovenija je poznata po svojim prirodnim ljepotama i seoskom turizmu, a par slika to potrdjuju. Uz ovaj mali album upucujem najiskrenije cestitke mladencima, i naravno, sretnim roditeljima.
Vjencanje je obavljeno, kako sa slika zakljucujem, u starom gradu, poznatom turistickom odredistu mnogih posjetilaca Ljubljane, koji se smjestio na brdascu s kojeg se pruza prekrasan pogled na grad ispod.
Slavlje je nastavljeno u restoranu, kako opet vidim, negdje u okolini Ljubljane. Slovenija je poznata po svojim prirodnim ljepotama i seoskom turizmu, a par slika to potrdjuju. Uz ovaj mali album upucujem najiskrenije cestitke mladencima, i naravno, sretnim roditeljima.
posted by co | 9:01 PM
5 Comments:
Ovako nesto lijepo, ljudski toplo i iskreno nisam vidjela vec godinama.
Bravo mladi, bravo roditelji, bravo prijatelji. Od srca cestitam i sretno.
Nada Stefanac
Stvarno je dirljivo vidjeti pravu svadbu, sa roditeljima, gostima i svatovima. Ko u neka stara dobra vremena. Jedino sto brakovi krace traju. Kad sam se ja zenio moji nisu pojma imali. Nedelja ujutro, ja se u subotu ozenio. Zove me otac telefonom, da dodjem na rucak. Ja mu kazem da ne mogu, satro zauzet sam.
“Ajd’ dodji, sta ces tamo sam!?” navalio on.
“Ma nisam sam… sa zenom sam.”
“Cijom bolan zenom?”
“Pa mojom zenom! Ozenio se ja juce.”
“E svasta covjek da dozivi…
Stara onaj budalas se izgleda ozenio!?
Eto tako ja, ko budalas, vec trideset i kusur godina…
Pozdrav svima
Mutlo
Gospodine Mutlo
Umalo dodah i ono dragi, ali ne poznajem Vas, pa kako cu ?
Ne znam kako je s muskima, ali svaka zaljubljena zena masta o vjenjcanju onakvom kakvo si prizeljkuje. Ovo je otprilike onakvo, kakvo sam si i sama htjela. Ja sam si zamisljala nakon vjenjcanja rucak s kumovima van grada i onda put pod noge. Ali kompromisi.
Oprostite mi Sreboti, ovi komentari su trebali biti samo cestitarski, kako nalaze prilika, ali nisam mogla odoliti ugledavsi onako lijepu, sretnu, nepatvorenu mladu zenu, vasu kcer.
Nada Štefanac
Drago mi je da sam vas upoznala i da ste nam bili u posjeti prije dvije godine u Rakovom selu sa Milanom i Nerom.
Sad vam zelim cestitati na ovako lijepo organizovanoj svadbi jer lica pokazuju zadovoljstvo i srecu.
Mladencima zelim puno ljubavi u zivotu, jer onda sve ide lako a vama zdravlja i dobrog zeta.
Saima i Vice
Sve najbolje mladencima, puno srece, ljubavi, zdravlja u zajednickom zivotu. A roditeljima iskrene cestitke.
fam Zisko
Post a Comment
<< Home