SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, June 13, 2010

Taj fini Željko

Produžen pritvor osumnjičenima Katalina Željku, Golić Bojanu, Cerovac Draganu i Radišić Mili.

Okružni sud u Banjaluci, Posebno odjeljenje za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala je dana 22.04.2010. godine donijelo rješenje broj 011-0-Kv-10-000 012-p, kojim je prema osumnjičenima Katalina Željku, Golić Bojanu, Cerovac Draganu i Radišić Mili produžen pritvor za još dva mjeseca, zbog postojanja osnovane sumnje da su osumnjičeni Katalina Željko i Cerovac Dragan počinili krivično djelo organizovani kriminal iz člana 383a. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, u vezi sa krivičnim djelom zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 347. stav 4., a u vezi sa stavom 3. KZ RS i krivičnim djelom manipulacija cijenama i širenje lažnih informacija iz člana 292. stav 2., u vezi sa stavom 1. tačka a) i b) Zakona o tržištu hartija od vrijednosti,...


Vijest ne tako rijetka iz starog kraja, gdje je lopovluk vec poodavno uhvatio duboke korijene pa ga sada nije lako suzbidi (ako i ima onih koji to pokusavaju uciniti). Ne bi ova vijest zasluzila mjesto na ovom blogu da glavni akter nije jos jedan on mojih bivsih radnih kolega, te komsija sa Starcevice, jedan od onih koje svrstavam u grupu 'umjetnika', onih koji su godinama glumili postenjacine a na kraju svoje pravo lice pokazali tokom ranih devedesetih (i poslije). Radi se, dakle, o jos jednom o kojem neki ne bi da se pise, jer su danas vremena kada proslost treba zaboraviti.

Sa Zeljkom nisam bio prijatelj, vise bih rekao kolega sa fakulteta i posla, ali ipak dovoljno blizak da su me njegovi postupci pocetkom devedesetih iznenadili. Bio je uvijek ugladjen, kulturan u ophodjenju s drugima, jedan od onih za koje bi se govorilo kako se radi o finoj osobi, jer se takav utisak sticao nakon susreta s njim. Radio je u istom firmi u kojoj smo zavrsavali gotovo svi mi koji smo za zivotni poziv odabrali elektrotehniku. Rudi Cajavec nas je sviju primao tako da su se nasa poznastva i druzenja produzavala i nakon zavrsetka studija.

Vise se ni ne sjecam u kojem je OOUR-u Zeljko radio, ali znam da su nam se putevi veoma cesto ukrstali. Ti susreti su se nastavili i kada smo sticajem okolnosti zavrsili u istoj zgradi, onoj koju je Profesionala izgradila za svoje kadrove, kako se to u to doba zvalo. Zeljko je, kazem, uzivao ugled fine osobe: bio je jedan od onih koji se nije i rukama i nogama borio za rukovodece pozicije u fabrici koja je primala sve vise ‘kadrova’ iz Glamoca, Sipova, Grahova, i drugih bosanskih gradica iz kojih su tih godina stizali. Zbog toga me je jako iznenadila Zeljkina transformacija u ranim danima ‘demokratije’ na onim nasim prostorima. Nacuo sam da se promijenio (nisam ga tih dana vidjao jer nam se putevi, opet sticajem okolnosti, u to vrijeme nisu cesto ukrstali), da je izabrao ‘dres’ kao i vecina 'kadrova' u nasoj fabrici, da mu je nacija postala vaznija od dugogodisnjih poznanstava i prijateljstva. Razloge za takvo ponasanje nisam znao. Predpostavljam da je i u njegovom slucaju indoktrinacija u krugu familije bila glavni razlog ali ne mogu to sa sigurnoscu tvrditi. Bilo kako bilo, Zeljko se u ‘demokraciji’ dobro snasao, a kako se moze zakljuciti iz njegovog ‘uspjesnog poslovnog puta’, u ratu a i poslije njega, ocigledno je da je znao kako se treba postaviti. Ne stize se do direktorske fotelje bez posebnih zasluga, narocito u vremena kada je ‘pravilan odnos prema svojoj naciji’ (a to podrazumijeva i odgovarajuci odnos prema onim drugima) bio odlucujuci faktor.

Zbog toga me ova (vec pomalo odstajala) vijest iznenadi jer ne znam kako bih je tumacio. U Banjaluci se ‘legalno’ krade vec godinama (imovinu koju su prognanici stvarali krcmi ko god je u prilici) pa mi kriteriji po kojima izabiru one koji su prekrsili zakone nisu bas jasni. Predpostavljam da je sada glavni adut u rukama pripadnost stranci ‘voljenog vodje’, pa ostale karte ne vrijede bas mnogo. Jer iz jedne druge vijesti vidim da je moj bivsi poznanik (radni kolega i kosmija) Zeljko cijelo ovo ‘demokratsko’ vrijeme ostao vjeran stranci za koju se pocetkom devedesetih opredijelio a koja vec duze vrijeme ne drzi kajase u svojim rukama.

Sta ce se sa Zeljkom na kraju dogoditi (da li ce mu biti sudjeno i da li ce ga proglasiti krivim) manje je vazno. Mnogo vaznije je naravoucenije da se lopovluk (u vecini slucajeva) ne isplati i da je najvece covjekovo bogatstvo upravo ostati covjek. Jer mnoge stvari se mogu novcem kupiti ali postenje, tesko. Osim ako nisi clan 'pobjednicke ekipe'.

A ova slika, na kojoj se moze vidjeti moj bivsi skolski i radni kolega, je napravljena u neka druga vremena, kada nam novac i ‘mjesto u drustvu visoko’ (kako bi Djole znao reci) nisu bili ni na kraj pameti. Ili su samo neki (naivno) tako mislili.

Labels:

15 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Takvih prica je puna Hrvatska. Kad pomislim na one mlade branitelje koji cu cista srca isli braniti svoju domovinu i gubili glave, a ovi u pozadini su temeljito pljackli sve sto su njihovi roditelji godinama stvarali, i samoj mi dodje da pucam.
Stara je istina da moras biti blizu sofri da bi se necega docepao. Da bi bio blizu sofri moras se gurati, gaziti preko ljudi i sam pognuti kicmu, odnosno platiti ulaznicu.
Mene je jedna BL prica prenerazila. Radi se o kolegici koja je isto kao i Tvoj poznanik, bila vise na marginama mog zivota. Smatrala sam je korektnom, ugladjenom, pravom gradjankom, a onda tokom rata cujem otela kolegi, susjedu, jednu sobu. Onako, da se malo prosiri. Ma mozes misliti, prodala obraz za jednu sobu. Srela sam se s tom kolegicom isti onaj dan i na istom mjestu kad sam i Tebe vidjela. Meni neugodno, a ona se ljuti sto ju nisam zamijetila. Bilo nas je previse, inace bih ja nju pitala je li to istina. Mozda mi se jednog dana pruzi prilika. Jako bi mi bilo drago i zbog nje i zbog sebe da se ova prica demantira, a to sto sam pricu cula iz druge ruke, je razlog sto ne navodim ime kolegice.
Nada Stefanac

Monday, 14 June, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Bilo je takvih privremenih rjesenja sa rusenjem pregradnog zida se dobijao veci prostor, ali...poslije se moralo vratiti u prvobitno stanje.

U Aleji, u cin. zgradama je moja poznanica to isto napravila na pocetku rata, uz saglasnost i isplatu naravno, sa svojom komsinicom.
bila potreba, velika porodica, ali, poslije rata je stigla i na Sud jer je kao 'otela' jednu sobu.
Hajde, sve je vraceno i zazidano da bude kao sto je bilo, ali ostade ljaga, a komsinica ne vrati novce???

Ili su drustvene prostorije pretvarane u prostor za stanovanje, sto da ne, sto da zjapi prazno.

bilo je i pogresnih planova:
na planu je bio npr. veliki balkon, a kad je moj radni kolega isao da vidi svoj buduci stan balkona nigdje, a kvadratura upisana na rjesenje.

Ili jos nesto gore: drugi radni kolega dobio stan nakon 20 g. cekanja, svadjanja, prijetnji...hajde, svi sretni, a on otisao da vidi stan;
dosao je LUD, prijetio da ce nekoga ubiti itd. itd. Jedva sam shvatila da sprata gdje je njegov stan trebao da bude, da sprata uopste nije bilo.
Stan na nevidljivom spratu:))
Poslije je dobio stan tamo kod Kina 'Kozare'...

a jedna moja dobra, bar je bila 'dobra' kona, kad je selila sa Starcevice u Karla Rojca odnijela je sa sobom i vanjsku ogradu sa balkona...

Ima svakakvih slucajeva, za nevjerovati je kad se cuje, ali tako je.
Kristina

Tuesday, 15 June, 2010  
Anonymous Anonymous said...

U Becu je umro beogradski arhiteket i bivsi gradonacelnik Bogdan Bogdanovic.
Jedan mladi kolega, njegov student, mi je prije mnogo godina rekao otprilike ovo:
Nije me moj profesor naucio nesto posebno o arhitekturi, ali me naucio RAZMISLJATI.
Moze li biti veca pohvala covjekovu zivotu ?!
Nada Štefanac

Sunday, 20 June, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Ministar finansija iz Bluke je izjavio:
"Nama ne treba pomoc MMF-a zahvaljujuci dijaspori".
Zar dijaspora finansira svoje progonitelje?
Mozda zato jer dijaspora i nije adekvatan naziv za protjerane i prognane/
U stvari,dijaspora znaci samo SAVEZ RASELJENIH.To je etimologija rijeci dijaspora is starogrckog jezika.
Ibrica Baksuz

Monday, 21 June, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Ibrice,
Vi ne vidite koliko ste sretni sto ste davno otisli.
Prof. o kojem pisete je bio uskog gledanja, a poslije ga razmjestilo na neki polozaj, ali zar to nije bila neka njegova bolest? Meni je predavao, i sjecam se da sam osjecala da ga treba izbjegavati cak i pogledom.
Mi mladi stosta nismo znali, taj isti nas nije ucio RAZMISLJATI, vec samo po komandi ovo i ono.
------
Oko izjave Ministra finansije iz B.Luke:
I mene cudi ova izjava, ali sta je danas za cudjenje (?), sto netko spomenu skakanje u hladni Vrbas za sveti krist, pa sada sve ono krstenje u Juznoj Africi (nogomet), a i dijaspora sto finansira svoje progonitelje???

Mogu samo da konstatujem da dijaspora vise pomaze finansijski neko Svemocni!
Kr.

Tuesday, 22 June, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Odgovor za Kr.:
--Ja nisam nikakvog profesora miminjao.Vi ste me zamijenili sa nekim..
Ja nisam otisao jer ja sam MORAO odseliti iz svoga grada.Nama su radne kolege govorile:"Idite,sto cekate.!"A te mnoge radne kolege nisu bili Banjalucani,vec naseljenici iz brdovitih terena oko Banjaluke i iz Crnr Gore.Oni su sada gospodari Banjaluke,a mi smi sretni sto smo otisli....

Tuesday, 22 June, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Dragi G. Ibrica,
evo, samo dio pasusa, da vidite da ipak pisete oko prof. Djonovica:

..." 3.Dugo vremena sam radio na selu jer nisam bio podoban da dobijem posao u Bluci(na konkursima nisam uspio jer je u Bluci vladao 8 godina Crnogorac Mihajlo Djonovic uz podrsku Branka Mikulica..itd.itd
Trebalo je da uzmem srednje ime Baksuz kada sam postao drzavljanin SAD-a...
Ibrica BAKSUZ
Monday, 24 May, 2010
-------
Prof. Mihajlo Djonovic je predavao na Banjaluckoj Gimnaziji!
-------
Pozdrav,
Kr.

Wednesday, 23 June, 2010  
Anonymous Anonymous said...

za Kr:
Izvinjavam se zbog moga ne poznavanja cinjenica:
--Naime,nisam znao(jer sam dugo radio na selu) da je M.Djonovic
bio prof.u Gimnaziji.Mislio sam da je uvijek bio politicar jer se ponasao kao bogomdani lider.(8 godina bio je sekretar OKSKJ-u).cesto se staljinisticki ponasao ,ali je njegovo ponasanje branio B.MikulicZa vrijeme njega doslo je vagon Crnogoraca u Bluku,i to mnogi na vazne funkcije(direktori,inspektori,sudije,advokati,oficiri itd...
Ibrica Baksuz

Wednesday, 23 June, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Taze haber iz Banj Luke:
__Budzet u manjem blentitetu je povecan za 28% zahvaljujuci
BERICETNOJ"dijaspori"...(PARADOKS:Progonjeni finansiraju svoje progonitelje)
Medjutim,nastavlja se usporavanje u isplati otpremnina,ali povecace se broj policajaca itd..itd..
Ostaje porez 17% na sve produkte,pa cak i na osnovne zivotne namirnice(hljeb,mlijeko itd..)...Zahvaljujuci BERICTNOJ"dijaspori"nece biti planiranog povecanja poreza na sve produkte sa 17% na 22%...
Ibrica BAKSUZ

Saturday, 10 July, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Ibrice
Meni osobno potpis na blogu ne znaci nista. Vecina nas se i onako ne poznaje pa svako pisanje je iskazivanje samo dijela nase osobnosti. Unatoc tomu na ovim stranicama se povremeno uspostavljala znacajna komunikacija. Ono sto meni fali to glas osobe s kojom pricam. Ako sam ga samo jednom cula ostao je u glavi i onda kad s tom osobom komuniciram, to j kao da razgovaramo u zivo. Npr: fantasticno se sjecam Emirinog glasa, a zadni put smo se cule davno, davno. Dobro, to su mane bloga i sta se tu moze. Tebi ( ako se ljutis na ovo " Ti " odmah prelazim na " Vi " ) se obracam zbog " prezimena ". Bjezim od baksuza k'o djavo od kriza i samo je to razlog sto Ti do sada nisam uputila ni jednu rijec.
Lijepi pozdrav.
Nada Stefanac

Thursday, 22 July, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Gospodjo Nado,
Ja se svoga pseudonima necu odreci ni po koju cijenu.Za njega su krivi fasisti i staljisti a ne ja.Moj pseudonim smatrate sejtanskim ,pa Vam se zato zahvaljujem...
Ibrica BAKSUZ

Thursday, 22 July, 2010  
Anonymous Anonymous said...

E Ibro,Ibro ja bih rekla da ti više paše pseudonim UGURSUZ a ne baksuz.Znam da si svašta preživio,ali mislim da ti je sada lijepo u SAD.Primi puno pozdrava od Enise!

Saturday, 24 July, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Enisa,zao mi je, ali meni vise odgovara pseudonim koji sam izabrao.On je historijski i lingvisticki adekvatan mom curriculum vitae.Nekim pobornicima bratstva i jedinstva nekada je smetalo cak i moje ime.Odlicno je rekao poznati francuski lingvist Luj Zan Kalve--(u svojoj knjizi"Lingvistika i kolonijalizam"):"Sve pocinje imenovanjem.Prezir prema tudjem(naime,nepoznavanje i nerazumijevanje tudjeg,uz koje ne ide briga i napor oko poznavanja i razumijevanja)uocljiv je ,vec prilikom prvih prekolonijalnih dodira u taksonomijskom cinu..."
Iz dana u dan potvrdjuje se da sam bio apsolutno u pravo u izboru svoga pseudonima.Npr,neko od mojih kolega ili rodjaka(iz tzv.dijaspore) posluzio se prije 7 godina mojom e-mail adresom,a pa sam tu dragu adresu morao promijeniti;a na www.cafekajak.com-u mi cesto CENZURISU --moji Banjalucani(SIC!)--i 20% poruka mi ne objave ili skrate--kao nekadasnji partijski sekretari.I na ovom blogu g.Co mi nije objavio 15% poruka...Zasto sve ovo?Mislim da je ostalo dosta navika iz Brozovog vakta-ono zakukuljeno -zamumuljeno.
Ibrica Baksuz

Saturday, 24 July, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Bar je danas lako otvoriti vlastiti web site...
Izvolite, otvorite svoj site npr. na Blogger.ba i stavljajte sta god hocete, 100 posto...mozda se mi i javimo tamo sa prilozima???
Nisu ni svi stari Banjalucani bas rodom iz B.Luke...

Kr.

Saturday, 24 July, 2010  
Anonymous Anonymous said...

na Cafekajak nema Ibrice Baksusa, ali imaju Ibro, a i Muderiz, koji imaju slicne stomacne probleme!

Saturday, 24 July, 2010  

Post a Comment

<< Home