SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, November 15, 2009

Nasa Asicka

Vec dugo zelim napisati nesto o Azri Medic mladoj pijanistici, rodjenoj u BL. Zamolila sam njenu mamu za isjecke iz novina, pa sam mislila malo popricati i s Azrom, ali nasi mladi danas zive sto na sat, a posebno ona, stalno na relaciji Sarajevo-Zagreb- Zapadna Evropa, i tako se sve oteglo.

Sutra nastupa u Lisinskom i eto meni prilike da joj postavim tri pitanja.

Prvo je bilo: kad je vani i pitaju je odakle je, kakav je njen odgovor?
"Pa iz Bosne", kaze.
"A Banja Luka ?", pitam.
"Oni (stranci) tesko smjestaju i Bosnu na karti, pa Banju Luku i ne spominjem."
"Kakav je Tvoj odnos naspram Banje Luke"? insistiram.
"Svirala sam tamo prije tri, cetiri godini. Nitko poznat. Nisam otisla ni do naseg stana, tamo su sad drugi ljudi. Nemam lutku ni medu iz Banje Luke. Nista. Nemam ni odnos s njom. Nista," ponovi Azra, cini mi se s malo tuge u glasu.

Njene roditelje Feridu i Isaka i starijeg brata Senada upoznala sam polovinom osamdesetih kad je ona imala tri godine. Radeci na nekim poslovima uspostavili smo i privatne veze.

Asicka, tako smo je od milja zvali, je bila crnooko, crnokoso, lijepo i umiljato dijete. Ne pamtim je drukcije nego nasmijanu. U ratnim godinama je dosla u Zapresic da zavrsi osnovnu skolu i jos i osnovnu glazbenu. Onako krhka, nije odavala borca. A bila je. Dokazuje to svojim velikim radom i velikim uspjesima. Ostao joj je onaj djeciji osmijeh kojim plijeni.
Sretno Ti Asicka i nadalje !

Uz prilog sam zaheftala fotku, biografiju i
isjecke iz novina.

Nada Š. D.


ŽIVOTOPIS

Azra Medić rođena je u Banjaluci 1983.godine.
Osnovnu glazbenu školu “Zlatko Baloković” završila je u Zagrebu.
Srednju glazbenu školu završava 2002.godine u Sarajevu u klasi profesorice Ranke Cecić-Jovanović.
Školovanje nastavlja u Sarajevu na Muzičkoj akademiji u klasi profesorice Nede Stanković i asistenta Dragana Opančića, a završava 2006.u klasi profesora Borisa Kraljevića kao najbolji student Univerziteta u Sarajevu.
U listopadu 2006.upisuje usavršavanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Đure Tikvice koje zavrašava u listopadu 2007.

Trenutno je studentica druge godine postdiplomskog studija na Muzičkoj akademiji u Kasselu (Njemačka) u klasi profesora Ivana Urvalova.


NATJECANJA

U toku školovanja osvojila je nagrade na sljedećim natjecanjima:

1997. 35.hrvatsko natjecanje učenika glazbe - I.zona, Zagreb - II nagrada
1998. Federalno natjecanje, Bugojno, klavir – I nagrada
1999. Federalno natjecanje, Sarajevo, kamerna muzika – I nagrada
2000. Federalno natjecanje, Mostar, klavir – specijalna nagrada
2002. Federalno natjecanje, Bihać, klavir – specijalna nagrada
2002. 6eme Concours International de Piano „Nikolei Rubinstein“, Pariz – II nagrada
2002. 2.Concorso Pianistico Internazionale „Cittŕ di Gorizia“, Gorizia – I nagrada
2004. 15th International Piano Competition „Roma 2004“ – III nagrada
2007. 3.EPTA Međunarodno pijanističko natjecanje „Svetislav Stančić“ - učešće
2007 „Concorso Internationale di Musica – Pietro Argento“ Italy - učešće
2009 Otvoreno međunarodno natjecanje pijanista i klavirskih ansambala „F. Chopin, E.Grieg, F.Mendelssohn” - klavirski duo (sa Domagojem Guščićem) – I nagrada

Godine 2001. nastupala na „Balkan Youth Festival“ u Grčkoj.


KURSEVI

Bila je aktivni učesnik majstorskih kurseva čiji su predavači bili pijanisti i profesori Neda Stanković, Rudolf Kehrer, Igor Khudolei, Diane Anderson, Neola Floresa, Martina Hughesa, Boris Kraljević, Đuro Tikvica i Peter Feuchtwanger.

Održala niz koncerata u Hrvatskoj, BiH, Italiji, Grčkoj, Francuskoj, Austriji, Njemačkoj.


Dodatak:

youtube 1
youtube 2
youtube 3

Labels: ,

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Draga Nado

Cestitke tebi za ovako lijep prilog i mogucnost da saznamo o ovoj uspjesnoj umjetnici.
Dobra su ti pitanja o BL a i njeni odgovori.Za ovih 15 god iza rata da je ostala ovde ovaj bi prilog bio nepostojeci.Ona se za to vrijeme druzila sa Bahom , Sopenom i da ne nabrajam sve, a u okruzenju kulturnih ljudi koji se raduju tudjem uspjehu i potpomazu ga.Zamisli kako bi bilo da je ostala i gledala nesretne, nezaposlene roditelje.
Kasnije ce sve doci na svoje mjesto,
pogledaj nas i nas blog sa koliko topline pisemo o nasim uspomenama i korjenima,
Cini mi se da je poslije "Kunta 'Kinte" zivot americkih afroamerikanaca krenuo drugim tokom.A volim gledati Obamu, lijep je a osmjeh pljeni.Ne stidi se svojih korjena i nikad ih se nije odricao.EH, da je nama da se ovi politicari osvjeste pa da ova zemlja krene ili da ih mi potjeramo tako da se nikad ne vrate.
Cestitam lijepoj pijanistici i zelim joj da cijeli zivot bude sretna.
Pozdrav Saima

Monday, 16 November, 2009  
Anonymous Abu said...

Na Gold Coast-u (najpoznatije australsko ljetovaliste), prosle godine, upoznam Dadu, Banjalucanina iz Sehera. Uspjesan biznismen u gradjevinarstvu i vlasnik firme koja zaposljava desetak radnika, vozi bijesna kola i ne skida mu se osmijeh sa lica. Pricamo o svemu, a u jednom momentu Dado zastaje pa me, sa smjeskom, pita: “Sta ti mislis kako bi meni isao moj stari biznis u Banjaluci.”
“Sta si radio u Banjaluci?” pitam ja.
“Prodavao nanule na pijaci”, kaze Dado.

Monday, 16 November, 2009  

Post a Comment

<< Home