SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, October 28, 2009

Susret sa Radmilom i KNJIGOM

Zahvaljujuci Niskani dobih pozivnicu za danasnju promociju knjiGe "Cetverolisna djetelina". Nigdje na radiju, ni na ulici nisam vidjela nikakav plakat, ni obavijest o tome. Danju u kuci slusam radio i gledam ili "Udri Muski" na TVOBN. Nisam nigdje nista cula o toj promociji. Otisla sam u Franjevacki samostan i odmah prepoznala Radmilu. Prisla i rekla: "Meni je Niskana poslala vasu pozivnic." Uzvik odusevljenja i "jao, Niskana je divna!!!!!." Zaista jest, zna misliti na druge, zeli bolji svijet pored svog zla ucunjenog njoj i mnogima drugima. Prije pocetka promocije kupila sam tri knjige, jednu da imam ja, a drugu da dajem na citanje pa gdje zavrsi.

Po mojoj procjeni bilo je oko 80-tak ljudi. Sala je uredjena divnim slikama bosanskih umjetnika. Pred ulazom u salu velika karta Bosne Srebrene. Ko ne zna nek pronadje na Internetu. Pred kartom mladic i sredovjecni gospodin. Mladic je prevodioc gospodinu strancu. Ja zastanem i kazem mom Vici. Nema na svijetu zemlje koja ima oblik srca kao Bosna. Ne znam je li prevodic preveo ali me iza toga gospodin pogledao preko naocala. Pomislila sam, da li ce oni ikad pored stotina prevodioca moci shvatiti sta je bila Bosna.

Tacno u 18 i 30 Valerijan Zujo je predstavio goste i Radmilu. Predstavljajuci Stevana Tontica poceo je sa "poznati intelektualac." Tontic je bucno reagovao i zamolio da ga se tako ne predstavlja jer je to "najprofanisanija " rijec u Bosni. Onda je vjerovatno svima palo na pamet da su nam i onda i sada sve ovo uradili i rade sve sami "intelektualci". Govorio je iskreno: da je odbio da dodje u Sarajevo kada ga je Mile Stojic
pozvao, rekavsi da nije citao knjigu. Onda ju je pronasao, nazvao Stojica i dosao. Govorio je divno o knjizi, o Radmili, o urednici knjige Tanji Stupar Trifunovic.

Upamtila sam ovu recenicu: "Radmila se uhvatila u kostac sa temom koju mnogi najradje guraju pod tepih."

Mile Stojic (genijalan um na ovim prostorima), je procitao dvije svoje pjesme koje su vise rekle o nasoj nedavnoj proslosti nego hiljade referata raznoraznih politicara i "Intelektualaca" na raznim forumima, sesijama itd.

Onda je Fra Mile Babic govorio nesto sto moj prosjecni um ne moze adekvatno prenjeti, a ponukalo ga je poslije citanja knjige. Rekao je "Ne postoje dobri i zli narodi, ne postoje dobre i zle religije. Postoje samo dobri i zli ljudi. Kod dobrih ljudi postoji neka unutrasnja svjetlost koju isijava njihova dobrota, njihova ljubav, njihova tolerancija, njihov stalni osjecaj unutrasnje srece. Takvi se ljudi pronalaze jer ih privlaci medjusobna svjetlost, osjecaju se ljepo jedni s drugima. Misle jedni na druge. Radmila isijava tu svjetlost, mi smo je pronasli. Uh, tako nekako. Moja pamet ne moze ni sve da upamti a kamoli da smisli.

Kad smo se vracali, Vice i ja smo o tome diskutovali. Ma imas najblize rodbine, prijatelja, komsija s kojima ne mozes da pronadjes tu svjetlost. Oni mozda misle da ih ne volis pa te ogovaraju, a nije tako. Cini mi se da se broj ljudi bez svjetlosti sve vise povecava. Ja stvarno mislim da ta svjetlost postoji i kod blogera bez obzira na fizicku udaljenost.

Kad se promocija zavrsila, prisla sam Radmili i zamolila da nas Vice uslika. Rekla je da moze samo pod uslovom da ispadnemo lijepe. Obzirom da je procitala dva odlomka iz knjige, znala sam da je to materijal za mnoge, pa sam pitala za dozvolu da ponesto prepisem na blog. Pristala je.

Ovo mi je vazno jer sam shvatila da ni u vecem blentitetu ne postoje politicari koji zele da se bilo sto pozitivno desava niti oglasava. I onda mi pred oci izidjose reklame i table po banderama i coskovima da za prvi dan Bajrama u nekom restoranu gostuje Aca Lukas a u nekom Trubaci???????

Knjigu sam procitala za malo vise od sata. Imala sam pravo sto sam pitala. Slacu vam polako pojedine odlomke.

U prilogu saljem nasu zajednicku sliku.

Pozdravljam vas Saima

Labels:

5 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Tako se to radi, rekla bih ja, misleci pri tom na obadvije i cijeneci Vicinu pripomoc.
Bravo Saima.
Nada Š. D.

Wednesday, 28 October, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Draga Saima,
hvala puno na ovom prilogu.
Osvjezenje, lijepa vijest, brzo prenesana po cijelom svijetu.
O sadrzaju knjige ce biti govora poslije. Jedno pitanje zauvijek ostaje: kako to da postoje tkve extremne razlike u ljudima ? Jedni vole silu, a drugi je ne vole nikako i ovi drugi se puste onim prvim da rade to sto rade? Odgovor ce se mozda nekad, u dalekoj buducnosti naci u psihologiji, nauci o uticaju okoline, nauci o uticaju minerala ispod terena na kojem se zivi ili ko zna kojoj drugoj nauci.
pozdrav od dubravke

Wednesday, 28 October, 2009  
Blogger co said...

Dva dogadjaja u istom danu, dvije osobe, u dva grada, nekada tako blizu a sada hiljadama svjetlosnih godina daleko.

Puno je simbolike u ova dva dogadjaja. Sarajevo, grad godinama ubijan s okolnih brda, Beograd, prestonica zla, iz koje su, izmedju ostalog, stizali oni koji su ubijali to isto Sarajevo.
U Sarajevu, iskrena prica o jednom zlu, u Beogradu slavlje za onu koja je bila kreator tog istog zla. U Sarajevu, nada u bolje sutra, u Beogradu, vracanje u prosla ruzna vremena.

A kako ce biti u Banjaluci, vidjet cemo!

Wednesday, 28 October, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Odlicna Milanova konstatacija.Obzirom da smo bolje upuceni u ovdasnje dogadjaje u Beogradu samo M.Dodik, niko od srbijanskih politicara a ni gradjana Beograda.Tako se dobro vade ,i iz povjerljivih izvora saznajemo da ce se sve definitivno svaliti na bosanske Srbe.Mozda ce im se desiti gore nego Njemcima poslije 45-god.
Jaki se uvijek izvuku a budale ispastaju.
Ponovo, poslije posvete roditeljima u Radmilinoj knjizi citiranm drugu stranicu,"

"LJUDSKI ROD NE MRZI TOLIKO ONE KOJI CINE ZLO, NI SAMO ZLO,KOLIKO ONOG KO IMENUJE ZLO.

GIACOMO LEOPARDI.
Pozdrav Saima

Wednesday, 28 October, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Vidio sam sliku bivse zatvorenice, u krznenom kaputu, naravno i M.D.
sa osmijehom, ali su mene prosli zmarci po cijelom tijelu.
I ponovo sam pogledao sliku, ne vjerujuci onome sto vidim, i opet zmarci.

Cicero
(sve razbiram, samo nemojte pisati na njemackom jeziku. Moracu da se pravim da ne razumijem.)

Thursday, 29 October, 2009  

Post a Comment

<< Home