SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, September 21, 2009

Bosna na kuhinjskom ormaru

Moj rahmetli otac bio je ljubitelj starina pa sam tu osobina od njega nasljedila.

Skupljao je stari novac i stare predmete a naročito ibrike, đezve, đugume i druge posude. Nešto je dobio a nešto kupio na pijaci, glancao i uređivao da ih sačuva od zuba vremena, da svjedoče o nekom drugom vremenu. Kada smo odlazili poklonila sam uglavnom sve nekom čovjeku koji je volio starine a otvarao je restoran, pa ga je njima ukrasio (čudno za to vrijeme). Ostao je u kući samo jedan ibrik kojim je "cura zahvatala vodu iz Vrbasa". Njega sam pronašla u podrumu nakon što je "stanar iz Jajca" odnjeo sve što je njemu trebalo. U tom ibriku držim suho cvijeće na ormaru u kuhinji, gledam ga i mislim na Eminu.

Kada sam se ponovo kućila ovdje u Zagrebu mislila sam imaću što manje stvari (jer se teško s njima rastajati), i neću držati kućno cvijeće (jer to znaći puštanje korijena, a nisam imala namjeru tu ostati). Ipak dođu prijatelji i poklone cvijet i šta ćeš nego ga njegovati. Od prijateljica sam dobila đezve i šećernice, kao i filđane pa i njih stavila na ormar da me potsjećaju na Bosnu.

Često mislim na izreku: "I mirna Bosna"a ne znam kako je nastala. Ako neko zna, molim ga da mi javi.

Unaprijed hvala!

Niskana

3 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Co
Ljepsa mi je bila ranojutarnja klavirska Emina. Po ovoj Ibrica k'o da ore.
Vidis Ti nase Niskane, i ona ima smisla za detalj... a tek za salu ! To je rudnik koji tek moramo otkriti.
Nada Š. D.

Monday, 21 September, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Draga Niskana!
Ovaj tekst i slika me je podsjetila na dijelic Bosne koji sam i sama donijela u Sloveniju. Nema dileme, to su dzezva, fildjani i tacna.
Ja sam Tomina i Ljerkina najmladja sestra Mirjana. Nasi roditelji su se poznavali i znam da su se tresli vicevi iz rukava.
Za prezime Bahtijarevic moje roditelje veze jos jedno prijateljstvo iz Virovitice. Druzili su se sa apotekarom Bahtijarevic, koji se je preselio u Vodice. Kad god smo ljetovali u tom kraju isli smo u Vodice i obavezno u apoteku kod jednod finog gospodina Bahtijarevica. Bila sam tada dijete i ne znam kakve to veze ima sa tvojim pok.tatom?
Puno pozdrava iz Kranja
Mirjana

Tuesday, 22 September, 2009  
Anonymous Niskana said...

Draga Mirjana, hvala ti na lijepim riječima i sjećanju na Bahtijareviće.

Apotekar Kjazim Bahtijarević je naš rođak i nažalost nije među živim. Kada sam diplomirala otišla sam rođacima (Hot) u Vodice, radila u Turist birou 2 mjeseca, pa sam viđala njegovu familiju. Ta porodica je gotovo sva umrla. Znam da su umrle supruga Olga i kčer Bajka, a sin danijel živi u Danskoj. Bilo bi mi drago da mi se javiš na email: enibah@hotmail.com

Puno pozdrava Niskana!

Wednesday, 23 September, 2009  

Post a Comment

<< Home