SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, September 18, 2009

31. and counting

Ljeto je skoro pri kraju, putovanja i godisnji odmori su uglavnom iza nas, a osim onog jednog Emirinog priloga iz Bosne, te Dubravkinog ‘izvjesca’ iz Montreala, cini se kao da skoro niko nije nikuda mrdao. Zadnji prilozi nas vracaju u davno prosla, prijeratna vremena, a onih iz sadasnjih je sve manje. Izgleda da nam je lakse pisati o proslosti, valjda sto smo tada bili mladji i ljepsi, i sve nam je bilo potaman. E zato sam odlucio da danas malo ‘skoknem’ u sadasnjost ne bi li ponukao jos ponekog da nam se jave sa svjezim vijestima jer znam da se mnogo toga dogadja na sve cetiri strane svijeta.

Danasnji prilog sam iskoristio da onima koji navracaju na ove stranice pokazem i par slika Pittsburgh-a koji je ovih dana u zizi interesovanja mnogih, narocito zbog predstojece konferencije dvadeset najbogatijih drzava svijeta. Mozda i o tome napisem par rijeci kada za to dodje vrijeme.

Da se vratim prilogu. Dakle, prekjucer, Nera i ja skromno proslavismo 31. godisnjicu braka koja pade u ove dane kada od obaveza ‘oka ne mozemo sklopiti’. Kada se sjetim da smo ovih dana prosle godine uzivali u ljepoti starog kraja ne zureci nikuda, (istina je da smo s kumovima obisli cak tri drzave! ali je sve to nekako bilo bez frke), dodje mi da odmah odem u penziju (mirovinu, za one iz zapadnih govornih podrucja), dok jos nije kasno.

Nera me nagovori da godisnjicu proslavimo u nekom od restorana gdje se moze sjesti na vani (sto ovdje kod nas u Pittsburgh-u nije bas lako naci iako grad ima izvanredne prirodne predispozicije za tako nesto) pa tako pade dogovor da me ona poslije posla doceka u tkz kulturnom distriktu, u Penn aveniji, a ja cu prosetati od moga fakulteta, za sto mi pjesice treba jedno dvadesetak minuta. Dakle, randes k’o u neka davna vremena. U zadnji trenutak odlucih da ponesem kameru i da napravim par snimaka jer je dan bio prekrasan a i onako se vec odavno spremam da napravim jedan prilog o Pittsburgh-u za one koji o njemu imaju pogresne predstave jos iz onih dana kada je grad bio centar celicne industrije svijeta.

Skljocajuci stigoh do mjesta 'randesa' a onda nas dvoje polako, nogu za nogom, predjosmo preko rijeke preko 7th street mosta, prosetasmo uz rijeku Allegheny s druge strane downtown-a i zavrsismo u restoranu Atria’s na samom ulazu u lijepi bejzbol stadion (PNC Park). Vecina stolova na platou do ulice je vec bilo popunjeno ali srecom bi jedan sa dvije (povisoke) stolice, gotovo uz samu ulicu. Znali smo da Amerikanci vole da idu u restorane ali nas je pomalo iznenadilo da su vec u sest sati popodne svi stolovi bili zauzeti.

Hrana je bila izuzetno ukusna, ne sjecam se kada sam tako dobro jeo u restoranu (u koje ne zalazim cesto, ali i kada se to desi, imam problema sa izborom jela). Uz domace pivo, Yuengling (Nera je uz ribu ostala pri vinu), i podsjecanja na davna vremena, ne primjetismo da se vece vec spustila. Valjalo nam je nazad preko rijeke, ovaj put preko 6th street mosta. Bejzbol stadio je bio osvijetljen (nije bilo utakmice a ni treninga, reflektori su upaljeni kao priprema za predstojeci samit kako bi se grad prikazao u sto ljepsem svjetlu), nebo se u daljini, tamo iza Mount Washington-a crvenilo, noc je bila prijatna, sve u svemu, lijepo vece nakon trke zadnih par dana.

Nasu proslavu zavrsismo express kavom u basti ispred kabarea u kulturnom distriktu, pa onda nazad do Duquesne-a da pokupim auto te odatle direktno kuci. Noc je vec dobrano pala ali se u gradu na sve strane nesto radilo, kao priprema za samit koji sam vec spomenuo: ulice se presvlace novim slojevim asfalta, uredjuju se trotoari, prazni izlozi se prikrivaju plakatima, lanci oko parkinga zamjenjuju saksijama s cvijecem… Nesto mi to poznato iz nase proslosti, samo ne mogu da se sjetim…

A da ne bih bas potpuno zaboravio proslost, evo muzicke kulise koja me podsjeca na nase setnje ulicama grada i sportsku dvoranu Borik. Vise puta se desilo da je upravo Santana i Samba pa ti bila na ‘programu’ kada bi prosli Alejom JNA u dane kada se za restorane nije imalo bas previse novca.

P.S. Muzicka numera je 'izbrisana' zbog tehnickih problema - novi prilog je spreman, s novom muzickom 'kulisom'.

13 Comments:

Anonymous vjeko said...

CESTITAM!

Draga Nero lijepa cifra u naslovu priloga. E, da je nama blogerima izdrzati sa Milanom toliko. Mozda imas kakav recept. Poslije 31-ve je lakse, tako kazu. Ja se drzim da je uloga pravog blogera da jedi urednika. Doduse ja sam na blog kasno dos’o , pa ne reaguje. Oni ga prije mene izverzirali. Il’ ja to malo njeznije radim. Ko ce ga znati. Ne mogu mu oprostiti ni pivsku casu na fotki. Pa mogao si bar traziti neku prikladniju trenutku. Ko Asteriks i Obelisk (case).
Inace prigovor urednika na teme (iz proslosti) prihvacam. Fatam se aparata i u lov na Carnival of flowers, danas poceo. Imas ih u ponedeljak u E-boxu, al’ rezervisem utorak/srijedu za objavljivanje ( ako mogu). Znas kakve su zene, ako im ne ispunis na vrijeme, kao da im nisi ni ispunio. Skoro ko ja. Meni bolje da nisi ni ispunio. Jedim ja i sebe, a ne samo urednika. Ostavljam si prostor za opet.

CESTITAM!

Saturday, 19 September, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Co
Van svoje uobicajene rutine jutros sam pisala komentar. Dugacak, dulji od Tvog priloga. Uz cestitke upucene od srca, dosta opazanja i dosta kritike na neke Tvoje opaske. Kad sam zavrsila tekst kliknem na preview,tu lakse uocim greske. U to se Miro probudio, upalio tv i ode koncentracija. Podjoh ispraviti gresku, ali ne na baznom tekstu i sve ode u...
Nakon pocetnog bijesa shvatih da je tako i bolje, tko je vidio kritizirati povodom svecarske prilike, u najmanju ruku nepristojno. Zato dragi moj Co, Neri i Tebi zelim do Zlatnog i jos puno dalje...od srca. Miro suflira: i ja, ne zaboravi uputiti moje cestitke... Nesto se u zadnje vrijeme neda za tastaturu.
Jos jednom SRETNO VAM i sve naj bolje od Mire i Nade

Saturday, 19 September, 2009  
Anonymous Enisa said...

Dragi Co,

Subota je 7,30h ja sam ispratila sina na posao, i dok razmišljam šta dalje ukljućila sam kompjuter. Čestitam vam godišnjicu i želim još puno takvih. Hvala na prekrasnim slikama vašeg grada i kad budeš pisao o njemu, molim te da napišeš koliko ima rijeka i mostova. Puno pozdrava šaljem Neri
i tebi!

Enisa

Saturday, 19 September, 2009  
Anonymous Bruno i Bozana said...

Dragim Milanu i Neri od srca cestitamo 31.godisnjicu braka.

Lijep vam je grad, ali vas dvoje ste njegovo najvece blago.

S postovanjem,

Bruno i Bozana

Saturday, 19 September, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Zdravo Co,
pridruzujemo se cestitkama Tebi i Neri, povodom 3l. godisnjice vaseg sretnog braka sa zeljom da docekate
i Zlatnu godisnjicu u sreci i postovanju.
Pozdrav Sejo i Amila

Saturday, 19 September, 2009  
Anonymous Dzindici said...

Sretna vam godisnjica mlada rajo. Da docekate i onaj zlatni u ovako lijepom okruzenju i jos boljem raspolozenju.
Jos ste vi 'pilici' za neke na ovom blogu...ha..ha
Emira i Sasa
PS
Co, divne ti ove nocne razglednice. nesto pozelih da to vidim uzivo

Saturday, 19 September, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Dragi moji
ako vam ovo stigne bit cu presretna.Sama sam u Sibeniku instalira bezicni internet.Mailove primam ali ne idu pa ne znam hoce li i ovo.
Ljubim vas oboje po hiljdu puta za vasu godisnjicu.Lijepi ste.Presretna sam sto nas ti OSVJESTI da se manje bavimo prosloscu a vise sadasnjoscu.Ovo sto ste dozivjeli za godisnjicu, ovoliko ljepote nece se na Balkanu ni u jednom gradu dozivjeti.Cini mi se za sto godina.Ziv ti meni bio pa cuvao ovaj blog i citao ga sa 100 godina.Zivili vi meni ovako i u ljubavi do stote.
Voli vas Saima

PS.Mogla bih jos ali ne znam hoce li otici, pa da ne bude u suplje,

Saturday, 19 September, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Co i Nero,
iskrene cestitke za lijepih zajednickih vise od 30 god. Da vam "sapnem" da smo Zeljko i ja 17.9. napunili 26 zajednickih god., dakle 5 manje od vas. Obicno se Zeljko pojavi sa puketom civijeca, ali je ovaj put "zakazao".

Uz cestitke saljem i ljepe pozdrave sa suncane strane Alpa

Mirjana

Saturday, 19 September, 2009  
Blogger co said...

Evo prije novog priloga da se zahvalim na cestitkama i lijepim zeljama. Dragi mi je da sam vjeku 'isprovocirao' da se potrudi i da nam pokaze atmosferu s karnevala cvijeca a mozda bude jos slicnih reakcija.

A onima koji se pitaju sta je s njihovim prilozima porucujem da budu strpljivi: svi ce doci na red, prije ili kasnije. Zadnjih dana sam malo u skripcu s vremenom pa ne stignem.

Saturday, 19 September, 2009  
Anonymous Abu said...

Slazem se sa Brunom i Bozanom, najvece i (osim onih par izbacivaca i statista, na slikama) jedino Blago. Vise se svijeta moze vidjeti u jedinoj ulici Toowoombe.
Sretna godisnjica!

Abu

Sunday, 20 September, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Postovani dragi Co!
Zasto ne radi bonus u mojoj pricici. Ako je tako kako kazes onda ga napravi da radi.
Hvala
bruja


http://www.youtube.com/watch?v=QQqtfJB3M-g.

Monday, 21 September, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Sretna vam i bericetna godisnjica.
Ibrica iz Bluke

Monday, 21 September, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Dragi kumovi od srca vam cestitam 31.god braka iako sa malim zakasnjenjem.Ove godine sam bila cvrsto odlucila da vam 16 09 ne zaboravim cestitati,ali opet uprska .Neka vam je sretno ineka jos mnogo godina provedete u miru i veselju .

Aida i Ferid

Wednesday, 23 September, 2009  

Post a Comment

<< Home