SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, August 25, 2009

Susan Quatrocchio

...navukose me oni muzicki prilozi/ komentari...

...u onim regularnim, telefonskim, na po jednu, jedan od BL prijatelja pocesto me odvede na koncerte koje je posjetio u medjuvremenu. Stonsi, Madona, U2, Dylan... ma podug spisak. Najavljuje mi Cohena, Chelsea Hotel, kao da cujem...prica o Exsit-u...
jednom rece... Nick Cave ...znas ga
kako da ne ...skoro komsije...jest da ne izlazimo na ista mjesta...al’ mozda ga i odslusam, jednog dana...u Evropi
pita...sta ima kod vas...mjuza i to
odgovorih...Suzy Quatro...
s druge strane telefona smijeh
rekoh...ko da nisi koristio njene postere za zamotati knjige/ sveske...
odgovor...nije da nije al’ ...i dalje smijeh ...onaj nas...neka ga...

...nov. 1999. eto i mene Australijo. Prvo upoznavanje, najvise, kroz mali ekran. Dok se snadjes za auto, moze proci. Vijesti...nista globus...ozbiljna muzicka kulisa. Nego, sirene (vatrogasne, policijske, hitne pomoci) prvo izvjestaji o pizdarijama (nikako da nadjem bolju rijec, eh taj nas jezik) iz blize nam okoline cca 50km. Od onih banalnih, tipa ... baka zvala vatrogasce da joj skinu macku sa krova...normalno, ta nece se valjda baka penjati na krov...nista komsijska djeca...nema komsija, pa ni djece, prijatelja, rodjaka kao kod nas...vec o bakama i dekama se brinu placeni za to...onoliko koliko su placeni. Do onih vec nezgodnijih, nekima sam bio jako blizu, te sam primijetio da policija stize zadnja. Prvo novinari, tv, vatrogasci, hitna pa onda policija. Pametno, vide prvo na news sta ima, pa onda dodju, upuceni u situaciju. A novinari brzi, skoro ko nas urednik. To ja tebe Co hvalim. Nisam ja poput nekih, koji te samo kritikuju, kao npr. ja.
A onda obavezna Mala Hiltonova (Paris) i njen interesantni zivot, i na kraju, vrijeme sutra sa izvijescem o velicini upecanih riba, danas.
Vremenom sam doznao da postoje i ozbiljnije stanice od ovih meni tada dostupnih ali one nisu interesantne ostalim stanarima zgrade. Antenna- wrong way- vecinski orjetirana.
Ne pisem ja sve ovo zbog vijesti, vec onoga izmedju. Prvo iznenadjenje, najavljuju mjesecima unaprijed da na Gold Coast No.1 Australskog turizma dolazi Jerry Lewis. Ceskam se. A u Brisbane, glavni, preko-milijunski grad, Queensland-a stize Suzy Quatro. I dalje se ceskam. Sjetim se da je Suzy navratila i u Njemacku par godina ranije. Augsburg, moja Njemacka BL-a, e pa pokraj neki Celinac ili Kotor Varos, opet Njemacka verzija, skolska sala i Suzy. A u Australiji, atrakcija koja me prati, sumnjam. Jer muvnem se ja od glavnog grada jedno sat i pol voznje prema Australskom outbeck-u (vukojebini) kad tamo i Suzy. Zadnje tri godine redovna u Empire Theatre u Toowoombi za $70, pardon $69.90. Kazem, prati me. Sta smo mi, a sta je Evropa/Balkan/ BL.
Neka. Kazu na Balkanu neki cudni zvuci. Znam. Ali i oni drugi. Lenny Kravitz u BLuci. Pa citam, cujem, prenesu mi, razna kulturna dogadjanja. Znam, opet u manjini, ali kvantitet je uvjek bio u vecini (ovo sam bas dobro srocio) a kvalitet, alternativa, avangarda , zna se underground. Sto se mene tice nista dvoguza, vec butelja.
Kod mene moze proci i tambura i harmonika i truba. U pravim rukama svaki instrument moze mocno da zvuci. Turbo folk? Znam, samo bez tona. Lakse je tako. Sa slika...novine... internet... nabildana prsa... razumijem momke. Bez tona je bolje. Vise volim da ne cujem. Jer onda ne moram da ne volim.
A tu je i slika, Bruno Langer, Atomsko skloniste, neki rok festival u BLuci.Nedavno, dodje i Istra u BLuku. A i mnogi drugi. Rade, Josipa, Josip, Vlatko, Sanja...jedino Djole (da ne ostavim kriticarima brisan prostor) jebiga. Bice, valjda.
A kafa, loza , vino, sastanci, ta man’ te se. Jos ce ovi iz publike skontat’ da smo pronostalgijali. Pa, eto ti belaja. Dodje mi da kazem, vracaj na politiku, da i mi kazemo/napisemo koju normalnu/pametnu. Samo mi dodje... al’ ne kazem...
A Andrej kaze SARS za muzicku kulisu. Ah, ti ukusi.
vjeko

PS. Skoro da zaboravim. Na slici je i Mala Ana. Znam da se momci nece sloziti sa mojim Mala Ana, al’ za mene ce ostati tako. A nisam ni zaboravio, vec je samo malo jedim/ ljutim. Sasvim normalna funkcija ujke. Mozda se i javi prilogom, o fotki, a znam da ih ima puno vise. Ma album, komotno.


PS1 - zbog novog priloga ovaj, nazalost, ostade bez muzicke kulise. - Co

Labels:

0 Comments:

Post a Comment

<< Home