SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, August 15, 2009

Buenos dias

Poceo bih ovu moju pricu, a vjerujem da ce mnoge koji ovo budu citali podsjetiti na njih jer vjerujem da bi svi manje vise mogli napisati nesto slicno. Molim da se ne zamjeri na rukopisu jer nemam recenzenta.

Zapravo bi mogao napisati jedan podeblji roman, ali pokusacu na sto kraci nacin opisati moje razloge opstanka u Spaniji.

Dosao sam na Kanarska ostrva sticajem okolnosti a zahvaljujuci ratu koje nas je sve razbacao po svijetu. Posto sam ostao u vezi sa Majom Tatic (pjevala je u Skitnicama par godina) i njenim muzem Salihom (bivsi gitarista Senada od Bosne), a oni su dosli na Kanare '92, zvali su me da dodjem i pocnem svirati sa njima. Pokazalo se kao dobar izbor jer je bilo jos nekih solucija preko Zrinka Tutica ali ja sam se ipak odlucio za ovu jer sam poznavao ljude. Saradjivali smo jedno vrijeme a onda svak na svoju stranu (i oni su se u medjuvremenu rastali). Mjesec dana poslije mog dolaska dosla je i Biljana (moja nevjencana zena) u trecem mjesecu trudnoce. Pitao sam se kud bas sad u najgorem momentu ali eto ipak je sve ispalo u najboljem redu. Nasa Iva u oktobru puni 15 godina i pravo je zlato. Posla je bilo sva sreca te smo tako nekako stihijski opstajali i ne razmisljajuci kako vrijeme brzo prolazi. Ja svo vrijeme sviram i pjevam, sada kao solista i gura to jos uvijek nekako. Radio sam 7 godina sa Kuvalja Miodragom (Slado,Trn u oku) a zadnjih 6 godina radim sam. Zena radi u jednoj luksuznoj parfumeriji vec 8 godina, pa smo eto nekako "stali na noge". Sada si vec priustimo i dva puta godisnji odmor.

Zivot na Kanarima i nije tako los i adaptirali smo se prilicno dobro tako da cesto kazemo da smo vise Kanarci nego bilo sta drugo (posto vise i ne znam sta sam i odakle sam). Ljudi su ovdje prilicno susretljivi i u sustini dobri, a klima je kazu najbolja na svijetu (prosjecna godisnja oko 23 stepena C). Mi zivimo na turistickom jugu Gran Canarie u mjestu koje se zove San Fernando. Turizam koji je napravljen na kamenu i pjesku, je cijele godine a zima je narocito interesantna jer je blaga. Kisa pada par dana u godini, nesto vise u brdima. Ovo ostrvo zovu i kontinent u malom. Dolaze tu ljudi sa svih strana svijeta, cuju se svi svjetski jezici pa se i tu trebalo snaci. Potrebno je, s obzirom da radimo sa turistima, sluziti se sa najmanje tri jezika (engleski, njemacki i naravno spanjolski). Malo je ponekad konfuzija ali ipak nas manje vise svi razumiju. Ima ovdje i dosta nasih ljudi iz svih krajeva bivse Juge, snalazi se svijet kako zna i umije. Ima tu slikara, muzicara, zidara i.t.d. i sve su to samo poznanici, a pravi prijatelji, moje uze drustvo ostali su u B.Luci i drago mi je da smo ostali i dalje u dobrim odnosima i kontaktima. Vidimo se svake godine i pricama nikad kraja, kazu ja sam im povod za okupljanje. Popije se a i pojede pa me odmor svake godine kosta par kila koje poslije trebam skidati jer moram biti u dobroj kondiciji. Zapravo u slobodno vrijeme dajem i casove tenisa pa je i to jedan solidan izvor prihoda. Ovdje je vazno dobro se prodati.

Evo ovim bi zavrsio moju kratku pricu i dodao samo jednu izreku koja mi je mnogo puta pomogla " idemo dalje".

Dragan Ilic


P.S. Dragan je poslao i nekoliko fotosa koje sam slozio u album, uz moje komentare (nadam se da nisam napravio neku znacajniju gresku). A prilog je, jos jako davno, stigao preko Stefanaca a ja se eto malo ulijenio.

6 Comments:

Anonymous vjeko said...

Da se prvo zahvalim Draganu sto me spasi od preseljenja u Spaniju, iako kad bi moglo i ne zvuci lose, bar nakratko. A onda, naravno, posebno hvala Nadi. Jedino ono, na kafu...kod mene,hm...na rakiju, neku...recimo lozu...nekako pitkija mi...a cini mi se i da bi mogla proci. Kafu jos probao nisam. Mlad relativno.
A ovdje u Australiji... u baru... Crnogorski prvijenac ...flasa iz 1982...Neki dan kazem, prijatelju, kako ce da odlezi i do Andrejevog vjencanja. A on ce: “Jedna boca za svatove...da nece biti puno.” Nece, nece, ne za svatove , samo za mene. Eno im viskija. Ne bih da bude, brlju servir’o. Ko stipsa. Moram da se vadim, za loza egoizam.
A loza sa najboljom etiketom...u jednom komadu, bronzane boje, oko cijele boce. Pa kad ti se omakne, imas alibi u etiketi. Nisi ni primjetio.
Inace, malo sam se vuco, ono do Gold Coast-a, imao kameru, upotrebio je nisam. Nestigoh od druzenja. Do mene je, kao i obicno.

pozdravi

PS. Nado, nemoj biti nestrpljiva. Podsjecas me..., na mene.

Tuesday, 18 August, 2009  
Anonymous vjeko said...

Draga Nado

Ovo je link http://www.goldcoastinfo.net/photos/v/beaches za Gold Coast gdje sam bio prije par dana, a ne prije sto godina. Sta bio, zivio godinama. Kao turisticka destinacija Australije No.1 Ono na sta si Ti naletila na internetu mora da je neka istorija. Pa zar nisi primjetila da je istorija lijepa samo ako je ja pisem. Sad se malo smijesim.
Inace u povjesti bloga nadjoh da je kafu zakuhala Enisa, a ja se samo branio od iste, kafe.

pozdravi svima, a posebno onima koji ih zele

Tuesday, 18 August, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Djabe sam prepisivala toliki text...problem je bio u kvaliteti prijevoda. Hvala za link. U blizini su i Klaserovi, pozdravljam ih.
Nada Š. D.

Wednesday, 19 August, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Meni je ovde super sa ljudima iz raznih krajeva iako ne znam jezik.Djeca prevode.
Mozete li zamisliti kafu sa ovom rajom, sa bloga.Nada, Abu, Vjeko, Emira, Sasa,Milan, Nera, Enisa,Dusko i da one koji ovoliko pisu.Mozete zamisliti koliko bi mogli pricati i uzivati.Najezim se i od pomisli da bi to bilo moguce,Sanjacu i nadati se.
Vasa Saima

Thursday, 20 August, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Draga Saima
Opet ja moram umjesto zene.
Vjeko nece kafu, hoce lozu. Nada nece lozu. Najbolje priupitati i ostale za zelje pa naci zajednicki nazivnik. Mozda vino?
Pozdravljam.
Miro

Thursday, 20 August, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Vjeko, da se nama samo sastati, bilo gdje i bilo kada.A onda ce proraditi nas bosanski obicaj i bit ce svega.(Mislim na Bosnu nase mladosti)
U ponedeljak se vracam za Sarajevo pa cu vam se javljati.
Pozdrav Saima

Thursday, 20 August, 2009  

Post a Comment

<< Home