SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, July 23, 2009

Parti prije 27 godina

Jutros sam dobio email od Niskane koja se nije javljala desetak dana. Kako rece, bila je na Murteru kod posljednje cimerice sa studija (kojoj je bila i vjencana kuma) a posto nije imala pristup Internetu, novosti je dobijala od Nade. Eh, nisam ocekivao da ce blog za neke postati dio svakodnevnog zivota pa se koriste razni nacini da se sazna sta je novo. Niskana je poslala i jedan prilog ponukana rodjendanskim slavljima uz obecanja da ce za par dana biti jos priloga.

Danas ću se priključiti rođendanskim partijima. Melanijin parti me potsjetio na prvi rođendan moga sina Zlatka, prije 27 godina sa koga sam pronašla divnu sliku i šaljem ju da se potsjetimo kako se to slavilo u "starom kraju". Kasno sam se udala (35 god.), kasno i rodila (u 36.god.) i bila presretna što i ja imam dijete kao sve moje prijateljice. Bilo ih je puno, kao i rođaka tako da je djece bilo još i više. Rođendan je u zimu (5. decembra), dvosoban stan, puno odjeće i obuće, mama i tata i puno nestašne dječice.

Priprema slavlja tekla je uz pomoć mame i komšinica, koje su pravile torte i kolače. Nedelju dana unaprijed ja sam imala tremu od urnebesne gužve koju sam iskusila na drugim rođendanima. Vručina od radijatora, od vesele djece koja su skakala, razbacivala igračke, smoki i druge grickalice. Rođendansko slavlje trajalo bi do kasno. Prvo bi otišla djeca iz komšiluka, pa onda oni koji stanuju dalje i na kraju je ostala muževa rodbina. Oni su stanovali u blizini pa im se nije žurilo. Djeca bi pozaspala pa su ih onda nosili do auta ili sanki. U stanu bi ostao nered od rasutih igračaka, hrane, prosutog pića i puno tanjura i čaša. Ja sam padala od umora ali sretna da je napokon sve gotovo do slijedečeg rođedana.

Kada smo prešli u Zagreb Zlatko je imao 13 godina. Prestalo se sa slavljenjem rođendana na takav nacin. Nije bilo starih prijatelja a teško su se stvarala nova prijateljstva. Tek krajem srednje škole kada je već imao nekoliko drugara častio bi ih u gradu, jer ONI su sad veliki. Kad jednog dana budu unuci onda ćemo slaviti drugacije ili možda kao ranije. Tko zna?

Puno pozdrava Niskana!

P.S. imena djecice na slici (s lijeva na desno): Hanadi Pinđo, Sabina Zahirović, Zana Friganović, Ines Pinđo, Ana Friganović i Selma Zahirivić uz slavljenika Zlatka.

Labels: ,

0 Comments:

Post a Comment

<< Home