SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, June 10, 2009

Ljetni dvorac

Mislio sam da cu prije polaska za Kinu imati vremena da se malo ‘pripremim’, da pokupim informacije gdje i sta treba posjetiti ali nekakva trka na poslu i kod kuce me sprijeci u namjeri. Za glavne znamenitosti u i oko Pekinga sam znao a to se na kraju pokazalo dovoljnim: cak i da sam htio pogledati jos nesto, ne bi bilo vremena.

Prvi dan nakon dolaska u Peking na programu je bio obilazak Ljetnjeg dvorca (Summer Palace) koji se nalazio relativno blizu naseg hotela. Za prevoz smo koristili taksi koji nas je proveo kroz neke dijelove Pekinga gdje smo vidjeli i onu drugu stranu kineske stvarnosti. Put nas je jednim dijelom vodio kroz siromasne krajeve grada gdje se sav zivot jos uvijek odvija gotovo na ulici. Vidjeli smo mnostvo malih trgovina i restorancica u jadnom stanju, gdje se prodaje sve i svasta a koji se mogu porediti sa onim u siromasnim cetvrtima americkih gradova: trguje se napolju, jede, pije, vrse popravke bicikla, mijesa malter, a otpada i gradjevinskog materijala na sve strane. Podsjeti me to malo na neke nase krajeve iako mi se cini da takvog siromastva kod nas nika nije bilo.

Summer Palace je u stvari povelik park, ljetnikovac, izgradjen u drugoj polovini 18. stoljeca, koje su vladari koristili za odmor i sastoji se od velikog broja gradjevina uradjenih u tipicnom kineskom stilu, smjestenih na brdovitom zemljistu koje se naslanja na veliko jeziro. Procitah da je jezero vjestacko a da je zemlja koja je ostala njegovim iskapanjem iskoristena za gradnju brda na kojem su izgradjene mnoge palace. Ulaza u park ima nekoliko a mi smo usli na sjevernoj kapiji i odmah se odusevili malim trgovinama uz kanal odmah po ulasku u park. Obilazak parka je predstavljao prvi test za nasu izdrzljivost jer smo se odmah nakon ulaza poceli penjati uz mnostvo stepenica. Vecih i manjih gradjevina ima jako puno i to na sve strane pa je potrebno jako puno vremena (kazu cijeli dan), ako bi se zeljelo sve obici. Mi smo birali nase puteve a ja sam usput 'skljocao' kamerom gdje god bi stigao.

Nakon dolaska na vrh, pocelo je spustanje prema jezeru. Na obali jezera smo se sreli s nasom rajom iz Pittsburgh-a koja je dosla drugim taksije kroz drugi ulaz. Od jezera smo se ponovo penjali nazad, strmim stepenicama, ka glavnoj palati s koje se pruzao prekrasan pogled na jezero i malo ostrvce u daljini. Snage je pomalo nestajalo ali smo se ipak odlucili za povratak prema jezeru pa uz njegovu obalu do ostrva. Uz put smo razgledali mnoge od pagoda (templa), malo odmarali uz muziku i ples na pozornici koja je dio ovog kompleksa, te na klupama uz obalu kojih ima dovoljno za posjetioce koji svakodnevno dolaze u velikom broju. Obilazak je uzimao svoj danak pa su odmori postajali sve cesci uz jedan malo duzi na klupi na malom otocicu. Za voznju camcem nismo imali snage. Nakon nekoliko sati hodanja i razgledanja, pala je odluka da idemo nazad u hotel da se odmorimo za nove avanture narednih dana. Cekao nas je Zabranjeni grad, Veliki zid, Botanicki park i park u blizini naseg hotela. A o posjeti Silver i Perl marketu da i ne govorim.


Pronalazenje taksija za povratak je bilo malo teze jer su se ispred izlaza nalazili samo taksisti koji ne koriste taksimetre a njihova cijana za prevoz je znatno vece od onih regularnih. Izgleda da je situacija sa taksistima svuda u svijetu ista pa i Kineski taksisti ne zele da zaostanu za ostalim svijetom. Nakon nekoliko bezuspjesnih pokusaja da nadjemo taksi sa taksimetrom, morali smo pristati na dogovorenu cijenu: inace bi noc vjerojatno proveli na otvorenom, daleko od udobne sobe hotela.

Po svom obicaju opet sam kameru koristio dosta cesto ali ne bas toliko kako ja to znam. Uz ovaj prilog sam odabrao tridesetak fotografija koje bi trebale docarati ljepotu ovog poznatog turistickog odredista koje pored stranaca obilaze mnogi Kinezi. Primijetili smo da Kinezi u velikom broju obilaze znamenitosti, parkove i ostala mjesta. Mozda je to zato sto su tako navikli a mozda je razlog tome i njihova brojnost pa ih svagdje ima toliko da je za nas to pomalo neobicno.

Toliko za ovaj put. Prilog o posjeti Velikom zidu bi trebao biti slijedeci, kada malo prikupim snage za odabir i pripremu fotografija.

Labels:

1 Comments:

Anonymous emira said...

Co, hvala za mali prozor kroz koji mozemo proviriti u daleku Kinu. Vjerovatno ce malo ko od nas imati sansu da zaviri tamo. Istina, nikad se ne zna. Interesantni su svi ti kitnjasti krovovi , pagode, park , jezero. Medjutim, cesto mislim uz koliko je zrtava napravljeno sve to, a koliko je malo ljudi uzivalo u ljepoti tih pagoda, parkova, jezera. Samo za izabrane.
Srecom , sve se mijenja. Vidi se to i na tvojim slikama, kineski turisti u sarenoj odjeci, sa razlicitim frizurama, ‘tehnikom’ u rukama – ni traga kulturne revolucije.
Radujem se da vidim tu promjenjenu, ljepsu, slobodniju Kinu.

Thursday, 11 June, 2009  

Post a Comment

<< Home