SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, May 16, 2009

Šehići - 45 godina braka

Prije godinu dana na susretima u St. Louisu smo dobili poziv da dodjemo u Detroit na proslavu godisnjice braka Hadzere i Avde Sehic. Poziv sa radoscu prihvatili pa prvomajski vikend proveli u Detroitu. Nasi prijatelji su proslavljali 45 godina braka.

Svecanost su didi Avdi i majki Hadzeri uljepsali sin, snaha i unuk, dosli iz Svedske, kcerka i njena porodica, a onda i svi mi ostali. Gosti pristigli iz Toronta, St. Louisa, Louisvilla, Dallasa i naravno mnogi stari i novi prijatelji sto takodje zive u Detroitu. Gosti iz Toronta su stigli dan ranije pa su vec u petak uzeli ‘predujam’ sa pecenjem janjeta na raznju u dvoristu. Obicno se na skupovima kao ovaj sretne neko novo/staro lice, neko koga nisi vidio ‘sto godina’ pa smo i mi sreli Mersu Rajica, bivseg komsiju i drugara iz skole, Faika i Minku Ganic komsije iz Borika ali s druge strane ulice R. Vranjesevic. Bilo je interesantno popricati sa Sadom i Verom Cejvan koji su BL napustili desetak godina prije zadnjeg rata.

Slavlje je nastavljeno tokom cijelog dana u subotu navecer u restoranu, a onda opet kuci sa jos malo druzenja, smijeha i pjesme prije spavanja. Avdo je poznat po tome sto zacas zarazi drustvo dobrim raspolozenjem i jos boljom pjesmom. Ni sitni nedeljni sati nisu bili izuzetak. Glavnu ulogu ipak mu je preuzela jedna kravata. Naime, gosp. Faik nije mogao zmisliti otici na spavanje bez kravate pa su poslije i ostali preuzeli ‘najnoviju modu’sjedenja u pidjami sa kravatom uz smijeh koji je prstao. Uostalom, spavanja jedva da je i bilo, jer je trebalo negdje oko podne ponovo na put, a toliko toga jos ostalo neispricano. U nedelju, suncano jutro nas je izvuklo u dvoriste, gdje se polako ispijala kafa pa onda jos sporije dorucak, a na kraju smo se ipak morali oprostitii od nasih domacina i ostalih gostiju sa zeljom domacinima da u dobrom zdravlju i jos boljem raspolozenju docekaju Zlatni pir.

Evo vec je proslo desetak dana kako smo bili u Detroitu, a meni jos pred ocima slike jedne divne porodice pune ljubavi i razumijevanja, pozitivne energije koja utice i prenosi se i na druge. Porodice u kojoj vladaju ljubav, dobra fibra i muzika.

Emira.

Labels: ,

0 Comments:

Post a Comment

<< Home