Piramide, da ili ne, pitanje je sad?

Kada sam planirao put u stari kraj, dio plana je bila posjeta Visokom i piramidama o kojima je ovdje vec nekoliko puta bilo rijeci. Gledao sam neke slike s ‘mjesta dogadjanja’, citao vijesti, izvjestaje i diskusije na Internetu, pokusaovao razaznati sta je u svemu istina. A kako me put vodio do Sarajeva a onda odatle do Banjaluke, odlucili smo izabrati rutu koja ce nas odvesti u ovaj bosanski gradic o kojem se u zadnje vrijeme podosta pise.

Vrijeme nas ovaj put nije posluzilo. U Sarajevu smo se probudili uz dosadnu jesenju kisu ali nas ona ipak nije sprijecila da nas plan izvedemo do kraja. U ove krajeve smo stigli sada a ko zna da li ce biti jos prilike. Kum je skrenuo s autoputa Sarajevo - Zenica i dalje gore prema sjeveru koji je uglavnom u izgradnji, i nadjosmo se u tipicnom bosanskom mjestu. I ovdje se osjecaju uticaji zapada (novi soping centar) kao svuda gdje smo isli ali se neke stvari nisu promijenili jos iz onih predratnih vremena. Tako u gradu, na glavnoj ulici, na trotoaru ispred jedne kuce, ugledah istovaren ugalj. Podsjeti me to na ona vremena kada se vecina familija koje su zivjele u kucama pred zimu snabdjevala ovim, kako smo ga popularno znali zvati, crnim zlatom. Koliko me moje sjecanje sluzi, ugalj koji sam vidio kako ga jesenja kisa nemilosrdo natapa vodom, je bio onaj pravi, kvalitetni. Htjedoh tu scenu zabiljeziti kamerom ali nas dosadna kisa a i nekakva nelagodnost da nam neko ne bi zamjerio ‘odgovori’ od namjere pa odlucismo da produzimo ka nasem odredistu: piramidi sunca, koja se uzdizala visoko iznad grada.

Put prema piramidi je bio mnogo tezi nego sto smo ocekivali. Uska, alfaltirana ulica je vijugala uz brdo: s jedne strane su bile privatne kuce, a s druge, strmo brdo. Nisam se osjacao lagodno, posebno jer su okuke bile mnogobrojne a ulica je bila tako uska da se dva auta ne bi mogla mimoici. U sve to se upetljala i kisa tako da smo negdje na sredini puta odlucili da odustanemo. Kum predlozi da odemo do piramide mjeseca do koje je prilaz bio manje opasan.

Tako i bi. Nekako okrenusmo auto, vratismo se u dolinu, pa onda krenusmo u novu avanturu. Ovaj put, istina, put nije bio tako dramatican ali i ovaj put smo imali manjih problema dok smo stigli do odredista.

Dodjosmo do odredista, ‘parking’ prazan. Ni zive duse. Niko nista ne naplacuje. ‘Bosanski ducan’ zatvoren, nitko nista ne prodaje. Iznad ‘parkinga’ otkopine. Zaputismo se u tom pravcu iako je kisa padala sve zesce. Pazljivo smo zagledali otkopane terase pokusavajuci da zamislimo piramidu. Nekako mi je ono sto sam vidio vise izgledalo kao naslage nastale prirodnim putem a manje na djelo napravljeno ljudskom rukom. Ja sam, istina, amater za iskopavanja i nisam strucan da izvodim neke ozbiljnije zakljucke ali volio bih na nisam u pravu. Ne znam sta se moze vidjeti kod piramide sunca ali me ova druga nije previse ubijedila da se radi o nekom znacajnom historijskom otkricu. Mozda grijesim, ali eto, tako mi sve to nekako izgleda.

Dok smo tako razgledali mjesto iskopavanja stize jos nekoliko posjetilaca. Znaci, o piramidama se prica, sto nije lose. Ako nista, turisti ce navracati a to je prilika da se nesto i zaradi. Treba toga nasim krajevima, narocito sada, u ovim vremenima, kada posla nema a cijene svega rastu. Nadam se da ce “Bosanski ducan’ prerasti u nesto vece od onog sto sam uhvatio okom kamere.

Po obicaju, napravio sam par snimaka, za uspomenu, ali i za ‘ne daj boze’ da se ovdje nesto stvarno historijsko pronadje. Ne bih zelio da se ponovo nadjem u neugodnoj situaciji da lazem o necemo sto nisam vidio kao sto je to bio slucaj s Medjugorjem (u medjuvremenu sam gresku ispravio). Ovaj put imam dokaz da sam se na mjestu dogadjanja nasao vec od samih pocetaka.

E sada nakon sto napisah ovo iznad ocekujem kritike da nisam pravi Bosanac jer su piramide u Visokom postale sinonim Bosne a svi oni koji izraze sumnju u njihovo postojanje automatski nisu patriote. Eto ja ne mogah a da ne kazem ono sto mislim, kao sto uvijek cinim, pa kud puklo da puklo.