SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, April 17, 2008

Moskva - drugi dio

Posjetu Kremlju smo zavrsili. Obisli smo ga i po danu i po noci. Ne znam kad je ljepsi. Tradicija smjene straze na grobu neznanog junaka je nesto sto je kod mene izazvalo razne osjecaje. Prvo rjesenje samog spomenika mogao je napraviti samo neko sa puno emocija, neko ko je svu bol za neznanim junacima u borbi protiv fasizma iz drugog svjetskog rata, prenjeo tako slikovito a jednostavno. Na tamno-narandzastom mramornom postolju isklesan plast od crnog mramora, ispod kojeg viri dio bajonete od puske i na plastu vojnicki sljem. Koliko je takvih neznanih junaka ostalo rasuto po svim zemljama koje su se digle protiv fasizma i nacizma. Gledati smjenu straze i rusko postivanje svoje hrabre prosilosti, bez obzira na dolazak demokratije i raspad SSSR-a, kod mene je izazvalo takvu tugu i osjecaj strasnog beznadja i straha na pomisao da su kod nas dosli neki ljudi iz mraka i srednjeg vijeka. Napravili stvari koje su danas normalnom ljudskom mozgu nepojmljive i unistili nasu proslost, a kako izgleda za dugo vremena i buducnost.

U nekadasnjim gospodarskim objektima Kremlja gdje su obitavali ruski carevi i vlastela, u arhitektonski predivnom stilu smjestene su dvije velike robne kuce GUM i CUM. U GUM-u su u prizemlju sa jedne strane smjestene sve svjetski najpoznatije prudavnice prehranbenih proizvoda (pice, slatkisi, peciva, kafa, suhomesnati proizvodi, cak i zive ribe raznih vrsta u predivnim akvarijumima i jos silne druge djakonije). Na drugoj strani i na spratovima su juvelirske radnje pocevsi od Tifanija pa na dalje i svi svjetski brendovi u muskoj, zenskoj i sportskoj odjeci. Posjetioci su vecinom zene koje izgledaju kao da su sisle sa najpoznatiji modnih casopisa. Ali nema ih puno, isto kao kod nas, mali prosjecni rusaki gradjanin tu nema sta traziti.

Juce smo rano krenuli metroom u obilazak ostalih znamenitosti. Metroi su posebna prica.Tisina na ulicama i u metroima godi uhu. Ljudi su kulturni, ljubazni, usluzni i nigdje ne govore svi u isto vrijeme kao mi. Buka i prasina su velike na prometnim tj. glavnim ulicama, od ogromnog broja automobila svih svjetskih marki. Vidjeti “Ladu” ili “Trabant” je prava rijetkost. Vici je ispao plan grada u metrou i jedan djecacic od 13 god. se odmah sageo i vratio ga. Ako nema mjesta za sjedenje u metrou majke djecu od 7 do 12-tak godina dizu i nude ti da sjednes. Vice i ja se satrasmno od govorenja “Spasiba, spasiba..” -hvala. Sretni smo sto smo zivjeli u zemlji u kojoj se ucila i latinica i cirilica. Mi sve sto je napisano razumijemo. Jer ima toliko slicnih rijeci nasima da je za nevjerovati ( i to i srpskih i hrvatski i slovenacki), a sve pocinje uvijek od TISUCU rubalja naravno. Skupo je jako u odnosu na nase cijene. Oni su u ranijem sistemu za sve cekali u redovima, tako da im je ta osobina za danasnji nacin zivota “numero uno.” Gdje se god ulazi, redovi za karte su veliki, ali ide jako brzo. Ima puno kasa, a nikom zivom ne pada na pamet da stane preko reda, tako da se i turisti toga drze i lijepo se osjecaju. Kad se pogleda na ulaz koliko ljudi udje u metro, a onda pred stepenicama svi se kao mravi, jedan po jedan penju na desnu stranu stepenica, a lijeva strana ostane prazna za one koji zure i preskacu po dvije tri stepenice. U metrou se moze vidjeti raznih rasa, onih Kazahstanaca koji svi i muski i zenski imaju komplet zlatne zube, ravnookih, kosookih.

Labels:

0 Comments:

Post a Comment

<< Home