Kad smo bili u Kremlju, Vice jednog momka pitao kad se moze pogledati Lenjinov mauzolej, kad ono reziser iz Skoplja. Ide odavde za Sarajevo kod Gojera. Slikali smo se zajedno. Zamolili jednog tipa da nas slika, on pita na engleskom, odakle smo. Mi kazemo iz Bosne, a reziser kaze iz Makedonije. Frajer digne jedan prst u zrak i kaze "Bosnia ok nju kantri". Bila su to trojica tipova iz Njujorka. Ocito pobrkali sa Kosovom. Sa Makedoncem razmjenili adrese i konstatovali da ce se jos dugo, dugo raja iz bivse Juge voljeti. Ostavio Tito dubokog traga. Dobra ona Bajagina pjesma i TACNA-TOCNA.

Sinoc smo sa Franom opet bili oko Kremlja. Tih osvjetljenja, tih stranih robnih kuca nema ni jedan grad u kojem smo do sada bili. Monumentalnost i raskos su neshvatljivi pogotovo kad se dolazi sa predrasudama. Sad mi je drago da sam to sve vidjela da ne pozurujem Franu da se vraca.

Ovo pisem jos nesredjenih utisaka, sve mi bljesti u glavi, pa posto smo sve uslikali ostat ce. Toliko za danas mislimo na vas sviju i zelimo svima da ovo jednom vidite. Na zapad vise ne treba ici, prema ovome nema se sta vidjeti. Ovde je dosao cijeli zapad a ostala slavenska dusa. Najbolja kombinacija.

Pozdrav Saima i Vice