Svoju karijeru kao vojnik sam zavrsio kao komandant bataljona na Krcmarici, gdje sam uvjek isticao da Srbi imaju velikih ljudi kojima se mogu ponositi, ali i da isto tako mogu ugaziti u zlocin, sto se nazalost i dogodilo. Mnogo detalja vezanih za dogadjaje u Banja Luci ostalo je svjeze u mojoj glavi sto me cesto opterecuje, jer smatram da sam tamo imao sretniji zivot, sa manje novca, ali sa vise prijatelja i rodbine. Mnogi su poumirali ili rastureni na sve strane ovoga globalnog sela, koji se zove planeta zemlja. Kako postajem stariji, to me sve vise vuce zelja za povratak u BiH koja nazalost jeste nekakav bastard sto mnogi potvrdjuju u komentarima na blogu i za koji se ne zna kako ce isplivati. Nazalost narod jos nije udario g…… o ledinu da mu dodje u pamet neke stvari. Mlade generacije se u Banjaluci, a ne sumnjam ni u federaciji, odgajaju u duhu nacionalizma, a posto ne znaju za bolje, grabez i kriminalne radnje novopecenih kapitalista i bogatasa ce im postati normalni i to ce im biti mjerilo za ponasenje u zivotu. Boziji hramovi koji su nikli na sve strane ne znace nista, jer oni koji uce u tim hramovima blagosiljahu oruzje i zlocine uradjene sirom BiH a posebno nakaradne RS.

Mojoj nostalgiji pomaze i to sto putujuci BiH vidim, a moja djeca to potvrdjuju, da je to predivna zemlja ali nazalost naseljena sa otkacenim ljudima.

Saljem i par slika sa promocije moga sina na Univerzitetu Waterllo gdje je diplomirao u podrucju Computer engineering. Na slici je i majka moje supruge Fatima Serdarevic,ciji je suprug Jusuf radio takodje u Rudi Cajavecu. Nazalost on je otputovao sa ovoga svijeta prije 6 godina i sahranjen je u gradu gdje mi zivimo. Na drugoj slici je moja sestra Enisa, koja sa suprugom zivi u Buffalu. Njihova cerka je magistrirala na Univerzitetu Buffalo i radi u drzavi Konektiket.

Zahvaljujem se na clancima i slikama na Vasem webu i zelim Vam i dalje uspjeh u radu i dobro zdravlje Vama i Vasoj porodici.

Aljosa Mujagic