SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, November 21, 2007

Praznici

Cini se da je ovo doba praznika, jubileja, proslava. Priblizava se Nova godina a s njom i praznici, ali ih ne manjka ni ovih dana.

Neki dan nam Mario javi o proslavi 60-godisnjice izgradnje pruge Samac - Sarajevo, kod nas u Americi se sutra slavi Dan zahvalnosti (o kojem sam pisao prosle godine, a mozda bude koji fotos sa ovogodisnje ‘proslave’), a i u Banjaluci se slavilo.

Vjerovali ili ne, slavio se dan potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Citam da je to sada i zvanicni praznik u tom dijelu Bosne. ‘Drzavni’. Slavi se podjela Bosne.

Sve do nedavno u nasem gradu se o ovom danu govorilo kao o necemu sto treba sto prije zaboraviti. Slavili su se neki drugi dani, a evo ove godine nagli zaokret. Pitam se zasto?

Dodik, mudar politicar, ugladjen, uvijek u odijelu, sa seljackim manirima koji se ne mogu lako sakriti, tipa plivaca (o toj vrsti sam vec pisao), izvandredno poznaje politicku situaciju i igra svoju igru. Razradio ju je do savrsenstva. Izvlaci keceve iz rukava. Zna koja karta dobija. Svi ti njegovi potezi za one koji i malo razmisljaju su toliko naivni da su smjesni. Ali u svijetu, ili tacnije receno svjetskoj politici, to pali. Vidim to po ‘mom’ predsjedniku, koji svako malo nadje neko naivno objasnjenje za svoje genijalne poteze, i onda se toga drzi k’o pijan plota. Ali, ako laz ponavljas iz dana u dan, ona polako postaje istina.

Pratim vijesti, citam, ‘divim’ se, 'slavim' i ja. ’Nasi’ u Banjaluci, koji su se sve do nedavno na sve nacine suprostavljala slavlju primirja u Dejtonu, dizu ga danas u nebesa. Zaklinju se u njega. Dejton danas, Dejton sutra, Dejton za sva vremena. Nista nije vaznije od njega. Kakva ironija!

Svecano je otvorena i nova zgrada vlade. Velelepna, sto bi rekli neki. Na ponos i radost svih gradjana. Jebes fabrike, daj nam drzavnih ureda. Za njih smo se borili. Od njih se zivi. Ko je od rada vidio koristi? Ako se trend nastavi, svi cemo ‘raditi’ u drzavnim sluzbama. A Incel, Cajavec, Jelsingrad…, oni samo zagadjuju okolinu.

Citam u 'Nezavisnim novinama' da je, prije otvaranja, “novo zdanje osveštao vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije, uz sasluženje više sveštenika”. E kada sam cuo ovo, tek sada mogu mirno spavati. Znam da je zgrada sada u sigurnim rukama. Svevisnji brine o njoj. A to je za 'naciju' najvaznije.

Za one koji nisu svracali u stare krajeve zadnjih godina da dodam da je ova luksuzna gradjevina izgradjena na lokaciji kod Borcevog stadiona, na mjestu kasarne Mali logor. Uz zgradu je probijena i nova ulica, ‘Olimpijskih pobjednika’, trasom pruge pored Titovog druma.

A da ne ostane sve na meni, evo opet Marija. U njegovom prepoznatljivom stilu.

Labels: , ,

0 Comments:

Post a Comment

<< Home