SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, October 10, 2007

Vrijeme je da ovo moje danasnje javljanje polako zakljucujem. Iako sam mislio da cu za ovu priliku pripremiti mnogo vise materijala, zbog objektivnih razloga (zdravlje polako otkazuje) se sve svelo na ovu retrospektivu. Imao sam par ideja koje sam htio ovim povodom realizirati, ali ne moze se. Pripremati ovaj blog nije lako. Zahtijeva to mnogo vise vremena nego sto to itko od vas moze zamisliti. A i sav ulozeni trud u vecini slucajeva ne donosi ocekivane plodove.

Zato zelim jos jednom da se zahvalim svima onima koji su se trudili da ovaj blog pozivi ovako dugo, jer bez vas, ovog priloga vjerojatno ne bi ni bilo.

A zivot tece dalje…

10 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Nije to mali broj! Cestitke povodom jubileja i jos jednom Vam hvala na svim prilozima. Koliko ste samo puta obradovali moje oci slikama mojih dragih!

Nadam se da ce broj posjetilaca i aktivnih "dopisnika" rasti, kad se vec ovo sve desilo i kad se niska banjaluckih bisera rasula po svijetu.

Pozdrav iz Banjaluke!

Wednesday, 10 October, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Co,

Cestitam ti na godisnjici i tvom grandioznom djelu.Mozda si primjetio da , otkako sam otkrio postojanje tvog bloga, gotovo da nije bilo dana a da nisam navratio na stranicu.A sto nema vise priloga od mene razlog je mrznja prema olovci.Desavalo se da prodje po nekoliko godina a da ne napisem jedno pismo /obicno je to onda bila razglednica sa nekog putovanja/.A tipkati po tastaturi je slicna stvar, pogotovo ako su ti za pronalazak slova potrebna dva milicionera.A i nisam bas neki pripovjedac.Ja sam uvijek vise "dobacivao" / sjecas se sa predavanja- ako se uopste sjecas da sam nekada bio na predavanju.,- nije bilo tako cesto /.Dakle, ne mozes se pozaliti da ne dobacujem., vrlo cesto komentiram- mozda cak i nije pristojno sto sam svakom loncu...
Ali nesto drugo hocu da ti kazem.Casa je polupuna a ne poluprazna!!!Nemoj da kukas !Tvoj uspjeh je ogroman.I varas se.Ima puno nase raje kojoj nacija i religija ne predstavljaju nikakvu prepreku za komunikaciju sa drugima a meni - uz duzno postovanje onog sto osjecaju drugi- ne predstavljaju bas nista.Dobro, neki nece bas da se "razgolite" i stave drugima "na odstrel".Okolina zna biti opasna i netolerantna.Ali budi siguran ima nas dosta a za neke nam treba biti- svejedno.
Zao mi je sto su se usutili Canak i Caja i jos par drugih.Bez njih je manje interesantno i sada ih prozivam da se jave-siguran sam da su u publici.Par diskusija su ih mozda iznervirale ali ne treba biti zlopamtilo!Cak mislim da bi ponekad mogli objaviti i koji odlomak iz Cajinih knjiga za one koji ih nisu citali.Cova je nevjerovatan - cega se on sve sjeca.
Jos jednom : Co , glavu gore i budi ponosan! Pozdrav svima!
Sejo

Wednesday, 10 October, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Cika Coe,

Ponovicu se, skidam kapu za sve sto si uradio i na koji si nivo doveo ovo druzenje.
Moras se sloziti da je BLOG na djecijem nivou u svom razvoju, a sa djecom nije lako. Ma koliko ga cuvao od uticaja sa strane i od realnog zivota, cini mi se nemoguce ga je sacuvati. Pusti ga da malo zakasni, da malo bude aljkav, neka se opece sa necim sa vruceg sporeta,...
Ovo pricam a znam da je roditelja tesko ubijediti kad je njegov mjezimac u pitanju.

Cika Coe, omogocio si mi da vrlo jednostavno pozdravim svoje mnogobrojne poznanike i prijatelje bukvalno sirom Svijeta.

Cadjo ti je zahvalan.

Wednesday, 10 October, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Zdravo Co,
prikljucujem se cestitkama povodom
jubileja tvog i naseg bloga. Blog
mi je postao svakodnevnica, i prvo
mi je kada dolazim sa posla oko 16 sati pogledati sta je novo na blogu
pa tek onda ici za sto rucati. Amili je gore tih 5 minuta cekanja
nego cijelo vrijeme do 16 sati.
Kao sto ti je poznato iz priloga, u Skandinaviji a posebno u Norveskoj blog se cita samo su ljudi neodlucni da se ukljuce.
Hvala ti za sve moje priloge koje si objavio, vjerovatno su nekome bili zanimljivi a nekome ne.
Bice priloga a i izvjestaja jos.
Pozdrav svima Sejo V.

Wednesday, 10 October, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Co, cestitke za jubilej... velika brojka. Znam da ulazes mnogo truda pripremejuci priloge, cesto smo zajedno i to stvarno trazi tvoje veliko odricanje. Znam i da ti Nera u tome puno pomaze, nemislim pripremejuci priloge, nego ne trazi od tebe da usisavas kucu, kuhas, ides u trgovinu i td tako da i njoj trebemo od srca zahvaliti sto je blog dosao do ovog znacajnog jubileja. Nabrojao si prave osobe da im se zahvalis, to su i zasluzili. Bez Maria, Emire, Natase i Majde sve bi bilo puno siromasnije. Canak se treba reaktivirati, da upotrebim njegove rijeci 'Predraze ne budi ljutko javi se iz Canade'.
Blog se cita sirom svijeta. Evo moja draga rodjaka Meli (Melisa) ti je prva cestitala. Na blog je slucajno naisla i postala njegov vjerni posjetilac. A ja Melisu pozivam da nam posalje prilog iz BL. Znam da joj je hobi fotografija a slike su joj nesto sto bi i ostali posjetioci ovog bloga morali vidjeti.
Kao sto vidis stvari idu naprijed i to trebe da ti napuni baterije za dalje.
Ocekujem 200000-ti jubilej...uskoro!

Wednesday, 10 October, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Cestitke Co za jubilej i zahvalnost sto si nas sastavio ovakve kakvi smo sa svim nasim prednostima i manama.
Pozdrav iz suncanog Lunda svima koliko vas ima.
Made

Thursday, 11 October, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Cika Co,

Najiskrenije cestitke na godisnjici!!! Puno truda, rada, ali i evociranih uspomena, obnovljenih kontakata, ozivljenih starina za hiljade nasih ljudi sirom svijeta! Ne posustajte jer i nama mladima ostavljate zalog proslosti za buducnost.

Uz duzno postovanje puno pozdrava od Edite i porodice Karabas iz St.Louis-a

Thursday, 11 October, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Ako je to tako kako Tufe kaze i ako je Nera Coa oslobodila kucnih poslova zbog bloga, onda bih i ja probao. “Reaktivirao bih se”, k'o element u Periodnom sistemu i presao u aktivne. Ako bih za uzvrat bio oslobodjen pravljenja ruckova , vecera i dorucaka, usisavanja, brisanja, pravljenja ajvara, kiseljenja kupusa, pranja sudja, pranja vesa, susenja vesa, peglanja i ostalog, to bi se isplatilo. Ali opet, nisam siguran da li bi mene Biljana oslobodila svega kao sto je Nera Coa. Ima tu jos nesto sto ja jos nisam dokucio, mislim to kako se osloboditi svega toga. Ne znam, nisam siguran. Mozda bi mi sve to bilo dzabe...
Salu na stranu. Co, sto hiljada ili sto miliona, nije ni bitno... Bitno je, prije svega, da ti uzivas u tome, da si nas na ovaj nacin okupio, i da svi mi uzivamo, onoliko koliko mozemo i kada nam sve, gore pomenute obaveze dozvole.
Cestitam i zahvaljujem!
Canak

Thursday, 11 October, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Evo jos jedna cestitka za jubilej, iz Kanade.
Cestitke za tvoj veliki doprinos i podrsku. cestitke svim "piscima" i posmatracima.
Co, hvala ti sto si objavio moje i sve ostale priloge.
puno toga smo naucili i vidjeli. dodali smo nasa romanticna sjecanja u arhivu bloga.
blog je postao ono sto si ti i napisao na vrhu stranice: za sve dobronamjerne, prilozi bez nekog pravila i vaznosti, s ciljem da se uspostave pokidane veze.

ne mozes reci da nismo stigli na cilj ili bar veoma blizu cilja.

pozdrav svima od dubravke kusmic

Thursday, 11 October, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Dragi nas druze zelim da ti cestitam i godisnjicu i 100.000 posjetilaca. Mislim da je ovih sto hilada posjetilaca prava stvar, da to pokazuje da blog vrijedi te da tvoj trud nije uzalud. Znamo mi svi da nije lako, posebno sad kad imas puno vise posla, kad polako godine donose svoje pa covjek iako ima zelja i dobrih zamisli, jednostavno vise nije u stanju da sve to odradi, barem ne u nekom vremenu kako je zamislio.

Hvala da si spomenuo i nas sto, zajedno s tobom, pokusavamo da sve ide dalje. Svako od nas se trudi koliko i kako moze. Mislim da zajedno zelimo da odrzimo blog onakvim kako ga svako od nas dozivljava. Ja napr. ponekad zamisljam blog kao kafic gdje svako svrati iz svog sopstvenog razloga, neko dolazi na kaficu, neko dolazi da se vidi s prijateljima, a neko samo da proviri i nastavi dalje. Jedino si ti zaista ‘ona stranka’, jer u pravom zivotu, gazde imaju zaradu, a ti nista. Ipak, nagrada je tih 100.000 posjetilaca.

Monday, 15 October, 2007  

Post a Comment

<< Home