Napravih nekoliko snimaka, odslusah ih do kraja, pa se zaputih nazad prema pozornici na kojoj se muzika tek pripremala. Grupa je u medjuvremenu vec pocela svirati i izdaljine prepoznah poznati zvuk gitare. Bio je to trio, koji izvodi hard rock, sa fenomenalnog solisticom. Prosle godine sam je zapazio i nadao se da ce i ove godine biti pozvana na festival. Zena, koja vise lici na domacicu nego na umjetnicu, fantasticno svira gitaru i pjeva. Vecina pjesama su autorsko djelo, uz dugacka, izvanredna sola. Kada u jednom trenutku zabaci gitaru na ledja, iza glave, pa nastavi svirati solo, raja se oduze. Nisam neki veliki strucnjak za muziku ali sam siguran da bi se mogla porediti sa mnogim poznatim imenima svjetske muzike a ona, eto, svira u Carnegie-u na lokalnom festival bluza.

Snimio sam i par video zapisa, da se nadje za kasnije. Bi mi zao sto nisam ponio novi camcorder koji sam danas kupio: video se zapisuje na disk i nakon toga je veoma lako napraviti DVD ili kopirati ga na racunar. Sutra cu to obavezno uraditi jer muzicari koje ovdje srecem to zasluzuju. A i ponasanje raje je veoam interesantno. Upade mi u oci jedan momak u invalidskim kolicima, koji je ‘plesao’ u ritmu muzike, pomjerajuci kolica cas lijevo, cas desno, cas u krug. Cak mu se pridruzi jedna djevojka iz publike, koja mu pomoze u pomjeranju kolica.