In memoriam - Izet Redzepagic

Sticajem okolnosti zadnjih dana se tuzni dogadjaji smjenjuju sa radosnim. Danas sam planirao jos jedan prilog o madoj generaciji, kada mi iz Njemacke stize tuzna vijest: umro je Izet Redzepagic, (zvali smo ga Redzo), kojeg se oni iz malo starije generacije sjecaju kao izvrsnog fudbalera banjaluckog Borca. Teska bolest je bila jaca i svoju dugogodisnju borbu sa njom je Redzo izgubio.

Mnogi se sjecaju sjajnih partija koje je Redzo pruzao igrajuci za Borac. Njegov talent i odlicne igre su ga kasnije odvele u Osijek, te nesto kasnije u Tursku.

Nakon zavrsetka profesionalne fudbalske karijere, Redzo se, sa suprugom Emirom, smirio u Slavoniji, gdje su planirali provesti svoje ‘penzionerske’ dane. U okolini Osijeka su poceli praviti kucu, otvorili restoran u Belom Manastiru, gdje su imali vikendicu i svoj vinograd.

Sve je islo svojim normalnim tokom do momenta kada je u Hrvatskoj izbio rat. U samo nekoliko dana, Emira i Izet su ostali bez icega. Neke spodobe u subarama i sa kokardama na glavama su opljackale i unistile sve sto su oni stvarali od svog povratka iz ‘pecalbe’. Jedino sto su sacuvali su bili goli zivoti: sav ulozeni novac i trud je nestao kao da nikada nista nisu imali.

Zadnji put sam Redzu sreo u doba nasih izbjeglickih dana u Zagrebu. Dosao je da nas posjeti, boreci se da u ona teska vremena ponovo nekako stane na noge. A nije mu bilo lako: novaca nije bilo a nesrecnika kao on je bilo na svakom koraku.

Po nasem dolasku u Ameriku smo culi da se zivot Redzepagica polako vraca u normalne tokove. Cak smo se pri nasoj prvoj posjeti starom kraju susreli sa Emirom, istina na kratko. Njih dvoje su, svako u svom poslu, uspjeli da se uklope u novi sistem i cinilo se da su one pocetne teskoce savladane.

Ne tako dugo nakon toga susreta, stize nam tuzna vijest: Redzo je obolio od opake bolesti i pocela je nova borba. Ovaj put je to bila borba u kojoj je bilo tesko pobijediti. Neprijatelj je bio podmukliji od onog iz ratnih vremena. U pojedinim trenucima se cinilo da stvari idu na bolje, da ce Redzo i ovaj novi rat preturiti preko glave.

Ali, nazalost, ne bi tako.

Danas, evo, pisem ovaj prilog da bar na ovaj nacin odam duzno postovanje prema Redzi, jer je on to zasluzio. Znam da ce se svi oni koji su ga poznavali sloziti sa mnom.

Emiri i ostaloj ozaloscenoj familiji saljem iskreno saucesce.