SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, March 09, 2007

Korzo

Gospodska ulica.

Korzo.

Dva pojma koja su tako cvrsto vezani jedan za drugog da je nemoguce pisati o jednom a ne reci nista o drugom. Dva pojma koja su ostala u najljepsem sjecanju generacijama koje su provele sate i sate stojeci na trotoaru, sa strane, posmatrajuci i dobacujuci, ili setajuci, s jednog kraja na drugi, u nadi da ce nekog vidjeti, ili biti vidjeni.

Od Palasa, do Skupstine opstine.

S jednog kraja na drugi.

Za lijepog vremena, po kisi, zimi.

Iz veceri u vecer, bez obzira da li se radi o radnom danu, prazniku, vikendu.

Slatko se nasmijah neko vece gledajuci DVD koncerta Djordja Balasevica u Narodnom pozoristu u Novom Sadu (da spomenem da sam ga dobio od Izeta). Izmedju dvije pjesme Djoko, u svom poznatom stilu, isprica razgovor o korzu sa svojim klincima. Ide nekako ovako:

“Pa sta ste radili?
Isli smo…
Pa gde ste isli?
‘ebi ga, isli smo, tamo, do kraja ako treba…do kiska, onog, kokica…
I onda?
Ma onda nazad, do apoteke, skroz…
I onda?
Onda opet do kioska….”


Da, upravo je bilo tako. Na korzu smo proveli sate i sate, stojece sa strane, ili setajuci s jednog kraja na drugi.
Ne radeci nista.
Pricajuci.
Dobacujuci (ja nisam, da se odmah izjasnim) curicama koje su prolazile.
Pricajuci viceve.
Prepricavajuci dogodovstine iz skole.

Koliko je tu pogleda palo.
Milioni.
Koliko je tu kilometara prepjesaceno.
Hiljade i hiljade.
Koliko je tu viceva ispricano.
Na tisuce.
Koliko je tu novih poznanstava zapoceto, randesa dogovoreno.
Bezbrojeno.
Koliko buducih brakova zapoceto.
Tko to zna ali broj sigurno nije zanemarujuci!

Labels: ,

3 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Co, hvala ti sto si nas ovim prilogom vratio u dane korza, dane kojih se bez sumnje svi rado sjecaju. Boze, koliko je godina proslo, a opet k'o da je juce bilo. Koliko puta sam "krala" vrijeme poslije skole, nabrzinu prosla gore-dolje da bi na vrijeme stigla kuci.
Danad kad to pricam svojoj djeci ona se cude. Mladost na zapadu drugacije zivi, nema setnji, nema korza, sastaju se u pabu, verernji izlazak im pocinje u vrijeme kad sam ja vec morala biti u kuci - 10-11 uvece. I stalno im trubim jedno te isto: "Pazi da ti neko ne uspe nesto u pice." Znam da se i to desava. Ali svaka generacija voli svoje doba. Ko zna sta tek dolazi?

Friday, 09 March, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Co,
ovaj danasnji prilog ti je prelijep, nadahnut, pun topline i osjecaja.
Zaista si mi priblizio to vrijeme, koje nazalost ne poznajem u BL.
Vjerujem da ce kod onih, koji su to prozivjeli probuditi bezbroj lijepih sjecanja.

Friday, 09 March, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Vidim da je sve to bilo fino, bili ste mladi i sve je to imalo smisla. Druzenje sto nam fali. Ja se sjecam parkica po pricama od rodice. Ja nisam imala parkic ni korzo (ovaj ili onaj), al evo kako teta Karmen kaze imam izlaske od 11. Kako mi je mama znala rec: „ Kad bi kod nas neko hodo po ulici u 5 sati, u zoru, il je pekar il budala“. To nam zvuci ne stvarno isto kao i vama nasi izlasci poslije 11 al to je tako. Sta ce tek bit kasnije? Kad na red dodju vasi unuci, nasa djeca ? Zivi bili pa vidjeli! Pozdrav

Friday, 09 March, 2007  

Post a Comment

<< Home